“Nogomet je kolektivni sport. Bez trofeja koje sam s Barcelonom i Španjolskom osvojila, ne bih sada bila ovdje.”

Za razliku od dodjele nagrade Ballon d’Or u konkurenciji muškaraca koja je na kraju bila obilježena taštinama pojedinaca, ali i velikih klubova kao što je Real Madrid, osvajačica nagrade za najbolju nogometašicu svijeta Aitana Bonmatí u startu je iskazala sasvim dovoljno skromnosti i zahvalnosti. „Kao nogometaši imamo odgovornost koja nadilazi nogomet, moramo se boriti za miran svijet pun jednakosti za sve“, dodala je Bonmatí i time, osim fantastičnim nogometnim vještinama, stekla ogromnu naklonost nogometnog svijeta. Ballon d’Or Feminin dodjeljuje se posljednjih šest godina, prošle četiri nagrade osvojile su igračice Barcelone, a nakon dviju godina vladavine Alexije Putellas, najbolja na svjetskoj razini ženskog nogometa je Aitana Bonmatí. Sve, ali doslovno sve je Bonmatí osvojila što se osvojiti moglo i u svakom od natjecanja bila je najbolja. S Barcelonom je u sezoni 23/24 osvojila titulu prvaka Španjolske, Superkup i Copa de la Reina, s 2-0 u finalu protiv Lyona (Bonmatí je zabila prvi gol) osvojila je Ligu prvaka, natjecanje u kojem je proglašena najboljom igračicom, a s po šest golova i asistencija predvodila je listu igračica po broju sudjelovanja u pogocima. U dresu reprezentacije Bonmatí je krajem veljače ove godine zabila prvi gol u pobjedi 2-0 nad Francuskom u finalu Lige nacija, čime su Španjolke nastavile sjajan niz nakon prošlogodišnjeg osvajanja svjetskog prvenstva. Nemojte ni sumnjati, Zlatnu loptu kao nagradu za najbolju igračicu Svjetskog prvenstva dobila je, naravno, Bonmatí.

Možda ne potpuno, ali barem donekle bi se u priči oko Bonmatí, ali i njene suigračice Alexije Putellas, mogla uzeti u obzir stara izreka prema kojoj „kad nekome smrkne, drugome svane“. Naravno, i prije nego što su u srpnju 2022., dan prije početka ženskog Eura, Alexiji Putellas popucali križni ligamenti koljena, Bonmatí je bila sjajna igračica. Međutim, nakon što je Španjolskoj i Barceloni na dulje vrijeme zbog ozljede otpala Putellas, u punom se sjaju ukazala Bonmatí. U obje ekipe preuzela je lidersku poziciju te doslovno dobila loptu u svoje noge i priliku pokazati sve što zna.

Aitani Bonmatí dodijeljen je Ballon d’Or na tradicionalnoj svečanosti u Parizu. FOTO: FRANCK FIFE/AFP/Profimedia

Ako slučajno imate nekakve predrasude prema ženskom nogometu, trebali biste izdvojiti nekoliko minuta i vidjeti kako Bonmatí igra. „Čista elegancija“, najčešći je epitet uz koji se veže način igre ove Katalonke koja je u osnovi vezna igračica te kvalitetno može igrati bliže suparničkom golu, ali i na krilu.

„Aitana Bonmatí je igračica čiji nogomet obožavam, rekao bih da je ona ženski Iniesta“, rekao je Pep Guardiola za The Guardian. Njena sposobnost kreiranja prilika, asistiranja, zabijanja golova kao i intenzitet kojim igra, čine je nevjerojatno svestranom. Kad bismo je morali usporediti s nekim nogometašem, većini bi na pamet prvo pao Jude Bellingham, pogotovo Bellingham iz prošle sezone.

Prije nogometa, puno prije nogometa, Aitana Bonmatí Conca bila se našla u središtu pažnje zbog prezimena. Aitana nosi prezimena obaju roditelja, s tim što je prvo, ono više korišteno – majčino. Međutim, kad je 1998. godine rođena, roditelji su je upisali pod prezimenom Bonmatí Guidonet, dakle, oba majčina prezimena iako u to vrijeme španjolski zakoni nisu to podržavali. To su Aitanini roditelji, koji su bili među pokretačima inicijative na razini Španjolske da se omogući da djeca nose majčino prezime, izveli tako što joj se majka Rosa službeno prijavila kao samohrani roditelj. Dvije godine kasnije spomenuti zakon ipak se promijenio, Aitana je službeno postala Bonmatí Conca te tako i jedna od prvih Španjolki službeno upisanih s majčinim prezimenom.

Osim što je reprezentacija Španjolske postala svjetski prvak, Aitana Bonmatí osvojila je Zlatnu loptu kao najbolja igračica prošlogodišnjeg prvenstva. FOTO: IMAGO/M.i.S./GuliverImages

Aktualna dvostruka osvajačica nagrade Balon D’Or počela je trenirati nogomet 2005., kad je imala sedam godina, u CD-u (Club Deportiu) Ribesu iz Sant Pere de Ribesa, katalonskog grada s oko 32 tisuće stanovnika smještenog 40 kilometara jugozapadno od Barcelone, u kojem je obitelj Bonmatí Conca živjela. Nogomet ipak nije bio prvi sport kojim se Aitana bavila, prvi izbor bila je košarka. Međutim, između koševa se ipak kratko zadržala i prešla na nogometni teren što nije čudno s obzirom na to da je svakodnevno igrala nogomet.

„Svaki slobodni sat u to vrijeme provodila sam igrajući nogomet s dečkima. Bila sam jedina cura s njima na terenu, a da bih opstala, morala sam se puno boriti, tako sam se zapravo naučila boriti na terenu. Bilo je žestoko, svađali smo se, znali smo se i potući. Koliko puta sam se zbog nogometa potukla na igralištu s dečkima? Pa, recimo, više od jednom“, rekla je Bonmatí u jednom razgovoru za El Periodico. U to vrijeme njen klub Ribes brojio je oko 400 djece u školi nogometa, a među tih 400 bila je jedna jedina djevojka. „U to vrijeme smatralo se da cure ne trebaju igrati nogomet i da to nije ženski sport“, objasnila je.

Kako je u to vrijeme Bonmatí igrala, pokazuje i činjenica da ju je trener stavljao na poziciju stopera jer je bila vrlo čvrsta i sjajna u uklizavanjima. Njezin prvi trener u Ribesu bio je Oscar Gamez, kojeg se novinari sjete kad god Bonmatí napravi nešto veliko u karijeri, a to je u zadnje vrijeme prilično često. „Bila je kao tsunami“, prisjetio se Gamez u razgovoru za BBC, te nastavio: „Na terenu je izgledala kao prirodna sila, senzacionalno je bilo vidjeti je kako igra. Znao sam reći da je ženska kopija Carlesa Puyola. Sjećam se da su mi nakon utakmica znali prilaziti roditelji djece iz suparničkih momčadi koji su bili u totalnoj nevjerici oko toga što su upravo vidjeli.“

Od ranih dana Aitana je bila jako posvećena nogometu, ali i školi u kojoj je uvijek imala jako dobre ocjene. „Iskreno, uopće ne znam otkud joj sva ta kompetitivnost“, rekao je otac Vicent u jednom intervjuu za The Athletic. „Toliko je od tih ranih dana bila fokusirana na nogomet i treninge da sam se počeo brinuti kako ona u svemu tome zapravo uopće ne uživa. Znala je doći kući ljuta zbog nečeg zapravo nevažnog što se dogodilo u igri.“ Nešto kasnije, kad je imala 13 godina, počela je posjećivati psihoterapeuta. Nije bilo ništa strašno u pitanju, ali ipak važna stvar – naučiti se nositi s frustracijom koja je normalan dio puta prema napretku i izvrsnosti.

Nakon četiri godine u Ribesu, Bonmatí je otišla u Cubelles, klub iz istoimenog grada na katalonskoj obali, na pola puta između Barcelone i Tarragone. I tamo je bila jedina djevojka u muškoj ekipi te se ponovo susretala s komentarima koji su stizali s tribina, a nisu baš žene i nogomet stavljali u pozitivan kontekst. Nije ju to omelo, čak suprotno – jačalo ju je, ujedno je jačalo i njenu svijest o ženama u sportu općenito, o čemu puno govori i danas.

„Kao većina djece koja su u to vrijeme odrastala u Kataloniji, i ja sam Pepa Guardiolu, Iniestu, Xavija i Messija doživljavala kao legende. Uz oca sam u jednom baru u Ribesu često znala gledati Barcelonine utakmice, zumirala sam Xavija i Iniestu, pratila njihove pokrete, gledala kako stvaraju prilike, kako skeniraju prostor oko sebe prije nego što prime loptu. Iniesta je uvijek iznosio loptu prema naprijed pa sam i ja tako pokušavala igrati“, rekla je Bonmatí prošle godine za The Player’s Tribune. Priliku da obuče crveno-plavi dres dobila je kad je imala 16 godina, nakon dvije sezone u Cubellesu, gdje je odskakala igrajući s dječacima i protiv njih. Dobila je poziv iz La Masije. Doduše, niti je ženska ekipa Barcelona tada, 2014. godine, bila to što je sada niti je ženski nogomet općenito bio blizu pozicije u sportu koju danas drži.

Izbornik Španjolske Jorge Vilda odveo je reprezentaciju Španjolske do titule svjetskih prvakinja, ali je smijenjen nakon što su Bonmatí i ostale igračice protiv njega potpisale peticiju. FOTO: Cal Sport Media/Alamy/Alamy/Profimedia

Poziv iz La Masije stigao je iznenada. Ulazeći u 14. godinu, Bonmatí je ostala, po pravilima, bez mogućnosti da i dalje igra u muškim ekipama i ligama. S ocem je, kako je kasnije rekla, već bila počela tražiti klub u kojem će nastaviti igrati, a onda je jedan faks, pristigao u urede Cubellesa, promijenio sve. Naravno, poziv Barcelone se ne odbija. Nije bilo jednostavno, autobusom je svakodnevno išla nešto više od 40 kilometara iz Sant Pere de Ribesa u Barcelonu i natrag, kući se vraćala kasno navečer. Roditelji je nisu mogli voziti, majka zbog fibromijalgije, poremećaja koji uzrokuje jake bolove u mišićima, nije mogla dulje sjediti za volanom dok otac nije ni položio vozački ispit.

„Naravno da svi sanjaju zaigrati na Camp Nou pred 90 tisuća ljudi, ali ovo ‘svi’ uvijek se odnosilo samo na muške, ne i na djevojke. Kad sam došla u La Masiju, Barca Femeni nije nikad bila na televiziji, nije postojala ni na društvenim mrežama, nije ni bilo šanse uopće da ženska ekipa Barcelone zaigra na Camp Nou“, rekla je Katalonka u istom razgovoru te naglasila kako je zapravo u to vrijeme imala veliku želju preseliti se u Sjedinjene Države.

„U to vrijeme kao nogometašica niste imali puno mogućnosti, zaraditi niste mogli, a istovremeno se niste mogli posvetiti ičemu drugom. Međutim, svi su govorili o Americi, o tome kako tamo možete paralelno studirati i kvalitetno igrati, a nakon što dobijete diplomu, imate priliku i za profesionalni ugovor.“

Ipak, iz današnje perspektive jasno je da se Bonmatí rodila u pravo vrijeme, upravo u godinama prije nego što će seniorski ženski nogomet doživjeti naglu ekspanziju, o čemu je rekla: „Kad sam imala 17 i ušla u drugu ekipu Barcelone. u klubu su profesionalizirali prvu ekipu. U samo dvije godine prošla sam put od ići ću studirati i igrati u Ameriku do, wow, pa ja sam profesionalka u Barceloni.“

Ubrzo po dolasku u Barcelonu počela je pokazivati svoj talent pa joj je stigao i poziv za kadetsku reprezentaciju Katalonije. Ne samo da je dobila poziv nego je odmah određena za kapetanicu ekipe, a zahvaljujući jednoj situaciji pred prvu utakmicu, i danas nosi broj 14 na dresu. „Bila sam kapetanica i bila sam uvjerena da ću dobiti dres s brojem 10“, naglasila je. Natalia Arroyo, bivša igračica Barcelone, a u tom momentu izbornica Katalonije, rekla je da je Bonmatí bila ljuta i razočarana kad je dobila broj 14 na leđima. Međutim, na kraju je taj broj odlučila zadržati pa ga nosi i danas.

Od prvih dana njene seniorske karijere, spomenuli smo već, ženski je nogomet doživio strašnu ekspanziju, a sama Bonmatí to je vrlo slikovito opisala: „Na Camp Nou smo igrale za vrijeme pandemije, no tribine su tada bile zatvorene pa kad je određeno da ćemo u četvrtzavršnici Lige prvaka sezone 21/22 igrati protiv Reala na svom glavnom stadionu, nisam znala što očekivati u vezi broja gledatelja. Prethodno smo El Clásico znale igrati pred par tisuća ljudi, no iako smo znale da će sada biti više navijača, nismo puno očekivale. Jedino sam bila sigurna da će se pojaviti barem stotinu mojih prijatelja i rodbine.“

Međutim, ženski nogomet sve je popularniji, pogotovo kad su Španjolska i Barcelona u pitanju. „Pratila sam broj prodanih karata koji se stalno osvježavao na društvenim mrežama. Kad je broj došao do 25 tisuća, bila sam u šoku. Kad se popelo na 50 tisuća, mislila sam da je greška. Kad je osvanulo „sold out“, rekla sam si „ne, to nije moguće“. Moguće je, Barcelona je pobijedila Real s 5-2 pred 91.553 gledatelja na Camp Nou. Govorimo o ženskom nogometu!

Bonmatí je aktivna i borbena i izvan terena. Glasan je borac za ravnopravnost ženskog i muškog sporta, 2022. bila je jedna od 15 potpisnica pisma koje su reprezentativke poslale španjolskom nogometnom savezu i u kojem su tražile odlazak izbornika Jorgea Vilde zbog, kako su naglasile, upitnih metoda treninga, loše pripreme utakmica i čudnih trenerskih odluka, smatrajući kako tadašnji rezultati reprezentacije ni izbliza ne reflektiraju pojedinačnu kvalitetu reprezentativki. Vilda je ipak ostao i s Španjolkama 2023. osvojio Svjetsko prvenstvo, no ipak je uskoro postao bivši, otišao je s Luisom Rubialesom, predsjednikom tamošnjeg saveza koji je u usne poljubio reprezentativku Jenni Hermoso. Bonmatí je, naravno, stala i uz Hermoso. „Kao društvo, ne smijemo dozvoliti zloporabu pozicije moći kao ni činove nepoštovanja“, rekla je Bonmatí nakon što joj je uručena UEFA-ina nagrada za najbolju igračicu 2023. godine. „Osvojile smo Svjetsko prvenstvo, ali o tome se ne govori puno zbog nekih stvari koje su se dogodile, a koje ne smijemo ignorirati. Želim izraziti punu podršku suigračici Jenni Hermoso, ali i svim ženama koje su prošle ili prolaze isto“, rekla je tada Aitana Bonmatí.