Ovog tjedna, u petak, 29. svibnja, bit će objavljena imena gradova koji su ušli u uži izbor da 2020. godine postanu Europska prijestolnica kulture. Među devet prijavljenih hrvatskih gradova, ocjenjivački sud Europske komisije odabrat će tri do pet onih koji ulaze u uži izbor. Pritom su Zagreb i Split jedini koji su u svoje savjetničke timove pozvali konzultante s iskustvom u ovom programu Europske komisije. Splićani tako imaju Neila Petersona koji je vodio uspješne projekte Liverpoola i Plovdiva, a zagrebački Airan Berg bio je umjetnički direktor Europske prijestolnice kulture u Linzu 2009. Kandidature Splita i Zagreba povezuje i najkraći rok koji su imali za njenu pripremu.

[quote_box_center]

• Među devet prijavljenih hrvatskih gradova, ocjenjivački sud Europske komisije odabrat će tri do pet onih koji ulaze u uži izbor.

• Pritom su Zagreb i Split jedini koji su u svoje savjetničke timove pozvali konzultante s iskustvom u ovom programu Europske komisije.

• Splićani tako imaju Neila Petersona koji je vodio uspješne projekte Liverpoola i Plovdiva, a zagrebački Airan Berg bio je umjetnički direktor Europske prijestolnice kulture u Linzu 2009.

[/quote_box_center]

Inicijativa Europske komisije Europski grad kulture datira iz 1985. i do sad je tako promovirano 50 gradova. Titula svakako pomaže ubrzanom kulturnom razvoju i transformaciji grada, no istovremeno ga i promovira kao kulturno i turističko središte. Za sobom ostavlja i značajne građevine, poput muzeja Prijateljski vanzemaljac u Grazu ili Muzeja europskih i mediteranskih civilizacija u Marseilleu, koje najčešće projektiraju svjetski relevantni arhitekti.

“Kad postanete europskim gradom prijestolnicom kulture, znači da ćete dobiti turbo mlazni pogon za razvoj urbane kulture grada i kreirati njegov prepoznatljivi identitet’’, govori Airan Berg, savjetnik za zagrebačku kandidaturu, s kojim smo razgovarali u zagrebačkom hotelu Dubrovnik. U njemu će dočekati i proglašenje gradova koji ulaze u uži izbor. Vrlo je važno komisiju koja odlučuje o tituli uvjeriti kako je projekt dugoročno siguran i da će se provesti bez obzira na rezultate političkih izbora. Kandidatura za Europsku prijestolnicu kulture stoga mora biti dio strateškog plana gradske politike bez obzira na strukturi vlasti.

Ulaganja u titulu, jednom kad se osvoji, variraju između 12 i 120 milijuna eura. Najviše, 60 posto, u pravilu i manje od tog iznosa, pokriva se iz fondova Europske unije. Ostatak je potrebno namaknuti iz gradskog proračuna, od sponzora i države. Najveći financijski rizik predstavljaju veliki infrastrukturni projekti poput onog s kojim se kandidirala Rijeka. Naslovna tema kandidature je “Rijeka – luka različitosti”, a kao kapitalni projekt grad planira bivši tvornički kompleks Benčić pretvoriti u gradsku kulturnu četvrt. Dubrovnik je projektom “Grad u nastajanju” predložio tek preispitivanje i raspravu o urbanističkom širenju grada izvan zidina, Pula namjerava kulturnim sadržajima otvoriti brojne vojne objekte na području grada i Istarske županije. Ulaganja u infrastrukturu predviđa i Osijek u svojoj kandidaturi, a zagrebačka kandidatura spominje zahvate koji bi omogućili korištenje napuštenih industrijskih pogona, među kojima se spominju Gredelj, Badel i Paromlin, ali i projekt protezanja života grada i na obale Save.

Pored konkretnih intervencija u vizuru grada, titula Europske prijestolnice kulture prilika je i za kreiranje imidža grada i njegove prepoznatljivosti u Europskoj uniji, upozorava Berg koji kaže da glavnom gradu Hrvatske nedostaje prepoznatljivost.

FOTO: Europska prijestolnica kulture/Dubrovnik

“Pitao sam ljude koji žive u gradu kako bi označili Zagreb, razgovarao sam s puno Zagrepčana, a čak i gradskim kroničarima bilo je teško točno odrediti kakav je Zagreb. Neki su gradovi sinonim za barok, drugi za čokoladu, Zagreb je svašta pomalo i malo više. Titula Europske prijestolnice kulture bila bi dobar alat za oblikovanje identiteta grada. Gostoljubivost je recimo jedna značajna karakteristika. Utjecaj Habsburške Monarhije je očigledan, no osjeti se i otomanski utjecaj, grčki i rimski. Pored svega, Zagreb ima mladi identitet jer je tek nedavno postao glavni grad samostalne države. Ovo je zato i dobra prilika da se razvije kao metropola”, smatra Berg koji je prilikom svojih učestalih dužih boravaka u glavnom hrvatskom gradu primijetio kako u Zagrebu nema etničke raznolikosti tipične za druge europske glavne gradove. Iako ga arhitektura predstavlja kao europsku metropolu, ograničenja Berg prepoznaje u načinu života i svakodnevici većine Zagrepčana.

“U glavama ljudi je i dalje prisutan provincijalan način razmišljanja. Ne mislim to u negativnom smislu nego više kao nedostatak samopouzdanja, zbog kojeg se ne usudite razmišljati izvan okvira. Zagreb je mlada metropola zemlje rođene iz rata, nastale raspadom države. Hrvatska se još uvijek nosi s tim i pokušava pomiriti brojne razlike. Pomirenje je i temelj na kojem je nakon Drugog svjetskog rata začeta ideja Europske unije. Cilj je upotrijebiti kulturu za ponovno uspostavljanje veza, suočavanje s nedavnom prošlošću i gradnju temelja za budućnost u čitavoj regiji. Možda je meni, kao nekome tko nije ovdje proveo te ratne godine, lakše te stvari sagledati iz drugačijeg ugla, iz neke europske perspektive”, govori Berg o programskim ciljevima zagrebačke kandidature i svojoj ulozi u timu.

Gradovi koji 29.svibnja uđu u uži krug za titulu Europske prijestolnice kulture morat će se odmah baciti na konkretan posao. Najvažnija zadaća bit će animiranje stanovnika, kaže Airan Berg.

“Članovi žirija će u drugom krugu izbora i posjećivati gradove koji kandidiraju za uži izbor. Kad član komisije uđe u zagrebački dućan ili kafić i nekoga pita da li podupire zagrebačku kandidaturu za prijestolnicu kulture, svakako će bolji dojam ostaviti gradovi čiji su stanovnici uključeni u program i aktivno ga podržavaju”, objašnjava proceduru ocjenjivanja Berg te kaže kako se, barem u Zagrebu, uvjerio kako su ljudi željni da se uključe.

“U finalnom krugu je najvažnije kako potaknuti građane da ne budu samo pasivni promatrači nego da aktivnije sudjeluju u stvaranju kulture grada. Da osnažimo ljude kako bi, ako im je susjedstvo neugledno, sivo, neuređeno, bili inicijatori akcija kojima će to promijeniti, umjesto da čekaju nekoga tko bi to inicirao i napravio umjesto njih”, govori Berg o Zagrebu kakav bi mogao postati i predstaviti se u svijetu.

Rezultati projekta Europske prijestolnice kulture se razlikuju. Neki su gradovi, poput Liverpoola, na toj tituli zaradili i preko milijardu eura. Drugi su, poput Maribora, gotovo bankrotirali. Svaki je međutim dobio priliku za snažnu promociju i brendiranje, pa su razlike u tome koji će od devet hrvatskih gradova na kraju ponijeti titulu zapravo samo u tome kako će se provoditi projekt, jer – osim pozitivnih iskustava, postoje i ona koja ostavljaju prilične rupe u proračunu.