Objavljeno u Nacionalu br. 552, 2006-06-12

Obitelj Todorić uskoro će useliti u raskošno opremljen Kulmerov dvorac, a veći dio dvorca će korporaciji Agrokor služiti za prijem poslovnih partnera

“Obnova Kulmerovog dvorca veliki je dobitak za Hrvatsku u čijoj smo rekonstrukciji nastojali maksimalno uvažiti sve povijesne detalje koje smo uspjeli pronaći u pisanim izvještajima ili fotografijama”, izjavio je poznati zagrebački arhitekt i sveučilišni profesor Branko Kincl, po čijem projektu je nakon tri godine pažljive rekonstrukcije upravo završena vrlo uspješna replika originalnog Kulmerovog dvorca u Šestinama.

Zadnji vlasnik dvorca bio je Ferdinand grof Kulmer, jedan od najvažnijih hrvatskih slikara, a zdanje je porušeno do temelja u podmetnutom požaru potkraj Drugog svjetskog rata tako da su na mjestu nekad velebne rezidencije, poznate po renesansnom pročelju i zanimljivoj povijesti, bile samo hrpe kamenja i smeća. Dvorac je uređen krajnje jednostavno i bez kičastih detalja svojstvenih “tajkunarama, a obnovila ga je najveća hrvatska tvrtka Agrokor u vlasništvu poduzetnika Ivice Todorića i tako ga spasila od potpune devastacije i zaborava. Projekt je vodila tvtka Tehnika, investicija je bila vrijedna 2,7 milijuna eura, a otvorenje je predviđeno za početak jeseni. “Značaj obnove Kulmerovog dvorca u Šestinama je višestruk”, nastavio je Kincl objasnivši da je obnova dvoraca jedan od najvećih i najatraktivnijih, ali na žalost rijetkih zahvata u njegovoj struci. “Njegovom obnovom vraćen je u memoriju grada još jedan vrhunski spomenik kulture, kojim je kompletirana povijesna slika Šestina i Zagreba.

Zatim, obogatila se tipologija zagrebačkih objekata, koji služe u poslovne, reprezentativne svrhe. Time se dokazalo da velike firme ne trebaju imaju svoje poslovne prostore u neboderima u središtu grada nego da mogu odlično funkcionirati u starim dvorcima prezentirajući tako svojim poslovnim partnerima hrvatsku baštinu. Također, obnovljeno je 70 hektara zapuštenog zemljišta u okolici dvorca, koje je pretvoreno u park», zaključio je Kincl dodavši da revitalizirani Kulmerovi dvori imaju svijetlu perspektivu jer će se pametnim sadržajima investicija možda moći i vratiti. Osim što je rekonstruirana glavna stambena palača na imanju, koja se prostire na dvije tisuće četvornih metara na tri etaže – podzemnoj, prizemlju i na prvom katu, obnovljene su i dvije manje gospodarske zgrade u kojima će biti apartmani za goste.

Palačom dominiraju svijetli tonovi, od oker do boje bijele kave, hrastovi parketi i mramorne pločice, a interijer je uređen minimalistički, kažu, u stilu 18. stoljeća. Čak su prozori i vrata specijalno izrađeni u skladu sa strogim pravilima zaštitarske struke. Glavna karakteristika unutrašnjeg dizajna je prozračnost i nenatrpanost pokućstvom. Ulazna vrata su masivna, također od hrastovine, a u ogromnom ulaznom dijelu dominira dvostrano zavojito stubište, koje vodi na prvi kat gdje će biti apartmani za poslovne partnere i stambeni dio obitelji Todorić. Iz foajea se zatim ulazi u prostrani dnevni boravak, opremljen stilskim namještajem zagasitih boja, koji je djelomično kupljen u Hrvatskoj, a djelomično u inozemstvu. Kroz staklenu stijenu salona puca prekrasan pogled na park, te Šestine i Zagreb. Iz salona se ulazi u blagovaonicu, ostale salone i golemu kuhinju svijetlih boja, koja je spoj tradicionalnog i suvremenog: pločice su mramorne, a u starinske elemente ugrađeni su najmoderniji kućanski aparati.

U podrumskom dijelu revitaliziran je također ogroman vinski podrum, izgrađen ciglama, kojim dominira dugačak, masivni stol, lijevo je smješten šank, a na zidovima su izloženi lovački trofeji. Kod arheoloških istraživanja tu su pronađene cigle s originalnim Kulmerovim žigom, koje su zatim ukomponirane u zid vinoteke. Tu je smješten i bazen, popločan modrim mozaičnim pločicama, zatim saune i slični sadržaji za rekreaciju i očuvanje zdravlja, skladišta, servisne prostorije, dio za osoblje, te parking zona do koje se stiže asfaltiranim, podzemnim tunelom. Zbog strmog terena, iz bazena također puca pogled na Šestine. Taj dio je prigrađen u podzemnom dijelu, desno od originalnih podruma, jer ništa nije smjelo remetiti sliku originalnog zdanja, a nad bazenom i parkiralištem je travnata površina, koja ničim ne odaje postojanje suvremenih podzemnih sadržaja. “U skladu s originalnim Kulmerovim podrumom, obnovljeni su karakteristični bačvasti svodovi, a na gornjim etažama nastojali smo zadržati povijesno zadanu debljinu zidova od 60-ak centimetara, ali u suvremenom materijalu – šupljoj blok opeci”, objasnio je Kincl.

“Ta opeka ima veliku sposobnost termičke izolacije tako da je cijeli objekt energetski povoljan, a ako se u budućnosti nabave solarne ili foto senzitivne ćelije, zdanje se može pretvoriti u pravi štedljivi objekt.” Takođe je revitaliziran prekrasan park koji se proteže na oko 70 tisuća četvornih metara u kojem je zalaganjem Agrokorovih hortikulturalista posađeno autohtono bilje s Medvednice. U planu je obnova nekad čuvenih vinograda, poznatih po kvalitetnom vinu, koji su se spuštali na obroncima prema Šestinama. Upravo su u toku završni radovi na uređenju interijera, osobito brojnih apartmana na prvom katu dvorca, u kojima svojim stručnim savjetima sudjeluje engleska interijeristica Francesca Basu. “Dvorac će prvenstveno služiti u reprezentativne svrhe, znači za službene goste tvrtke, a u manji dio uselit će se obitelj Todorić”, objasnila je Anja Linić, glasnogovornica Agrokora. “Ideja je da dvorac reprezentira Agrokor i hrvatsku kulturnu baštinu tako da našim poslovnim partnerima i gostima pokažemo povijesne i kulturne ljepote Hrvatske.

Trudimo se da se tvrtka Agrokor veže i uz obnovu baštine, primjerice, već smo obnovili jedan objekt u Lovranu i lovačku kuću u Garjevici, a objavili smo atraktivan kalendar s fotografijom dubrovačkih ljetnikovaca i pomogli tiskanje knjige Nade Gruić, profesorice povijesti umjetnosti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, i fotografa Damira Fabijanića”. “Kako je objasnio inženjer građevinrstva Tonći Kriste, koordinator projekta obnove Kulmerovog dvorca, Agrokor je kupio imanje s palačom još 1999. godine, zatim je trebalo ishoditi sve potrebne dozvole, očistiti zemljište od olupina i zatim pričekati završetak arheoloških istraživanja, jer se očekivalo da bi se na tom mjestu mogli pronaći ostaci pretpovijesnih ili nekih drugih naselja. No, pronađeni su samo originalni gabariti enesansne jezgre dvorca iz 16. stoljeća, kada se u njega uselio nakon velikog potresa vlastelin Stjepko Gregorijanac, tadašnjeg stanovnik Medvedgrada.

U projekt obnove od početka je bio uključen Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode na čelu s konzervatotom Silvijem Novakom, čiji su eksperti budno pazili na sve detalje rekonstrukcije dvorca. Prema riječima Silvija Novaka, dvorac se obnavljao prema najstarijem grafičkom prikazu dvorca Kulmer, koji potječe iz prve polovice 19. stoljeća i pokazuje kuriju prije neorenesansne pregradnje. Zatim su se oslanjali na izvještaj i 20-ak fotografija i skica, koje je prikupila konzervatorica Anđela Horvat 1946. godine, a zatim je osam godina kasnije materijale nadopunila Štefica Habunek. Ti materijali predstavljali su jedini izvor za izučavanje nekadašnjeg vanjskog izgleda, interijera i prošlosti dvorca. “Dvorac nije bilo lako restaurirati, jer su ga različiti vlasnici tokom četiri stoljeća nekoliko puta pregrađivali, a o njegovoj arhitekturi zapravo ne postoji kompletna dokumentacija”, objasnio je Novak dodavši da jedini arhitektonski nacrt potječe iz 1907. godine, a prikazuje glavno stubište uz sjeverno pročelje te kapelicu, rad arhitekta Martina Milara. Nakon Gregorijanca, u dvorac se u 17. stoljeću uselio Petar grof Zrinski, koji je dogradio zdanje u kasnorenesansnom stilu o čemu svjedoči spomen ploča iz 1667. godine, koja je kasnije uzidana u noviji zid stubišta. Novak je rekao da je najmlađi dio dvorca zapadni trakt, nadsvođen baldahinskim svodovima, koji je vjerojatno prigrađen u 18. ili čak početkom 19. stoljeća. Pretpostavljalo se da je to bio gospodarski dio s kuhinjom i stubištem.

Dvorac je konačni neorenesansni izgled dobio nakon velikog potresa u Zagrebu 1881. godine što se najbolje vidi po fasadi i zabatima na očuvanim fotografijama. Za obnovu, posebno interijera, bile su važne i fotografije koje je prikupio i objavio arhitekt i urbanist Mladen Obad – Šćitaroci. Na njima su vidljive bijele klasicističke peći i namještaj staronjemačke renesanse za koji se pretpostavlja da je bio nabavljen potkraj 19. stoljeća. Novak je sa žaljenjem ispričao kako ne postoji ni dokumentacija o kapelici, dijelu imanja, iz koje je čudom spašena Bogorodica s djetetom, a ni jedna fotografija ne prikazuje strop tako da se ne zna jesu li bili ukrašeni štukaturama. Anđela Horvat je spomenula u svom izvještaju iz 1946. godine freske iz 18. stoljeća, koje su bile u glavnoj dvorani na katu, a prikazivale su tropsku vegetaciju i Indijance.

“Na jednoj od fotografija razabire se prikaz majmuna na palmi, motiv poznat iz Vrhovčeve masonske lože u Vlaškoj ulici, koja je bila oslikana potkraj 18. stoljeća”, rekao je Novak. Požar i eksplozija municije potkraj Drugog svjetskog rata izazvali su toliko razorna oštećenja dvorca da su se zidovi potkraj pedesetih posve srušili, istodobno kada se srušio posljednji zid branič kule Medvedgrada. Od nekad lijepog dvorca ostali su samo temelji. Zbog devastacija Kulmerovog dvorca tadašnji Konzervatorski zavod Zagreba 1954. godine oduzeo je ruševinama nekadašnji status spomenika kulture pa se može očekivati, kako je primijetio Kincl, da Kulmerov dvorac postane jedan od simbola Zagreba, jer može reprezentirati način života te gradnju u određenom povijesnom razdoblju.

Vlasnici dvorca u Šestinama

Dvorac je često mijenjao vlasnike. Povijesni izvori kažu da se vlastelin Stjepko Gregorijanec, tadašnji vlasnik Medvedgrada, nakon velikog potresa koji je uništio plemički grad na obroncima Medvednice, 1590. godine preselio u novoizgrađenu kuriju u Šestinama. Zatim je od 1965. godine u dvorcu stanovala obitelj Zrinski. Novi vlasnik grof Petar Zrinski dogradio je dvorac u kasnorenesansnom stilu, a o tome govori spomen ploča iz 1667. godine, koja je kasnije uzidana u noviji zid stubišta. Zatim su u 17. i 18. stoljeću u dvorcu živjele obitelji Turovicz, Mikulić, Čikulin te plemići Sermage, a Ivan Emil Kulmer postao je vlasnikom dvorca i imanja ženidbom za Juditu groficu Sermage. Obitelj Kulmer, štajerskog podrijetla, odigrala je važnu ulogu u hrvatskoj povijesti. Političar i ilirac Franjo barun Kulmer, unuk prvog vlasnika dvorca, ostao je zapisan u povijesti po tome što je kralju predložio svog prijatelja Josipa Jelačića za hrvatskog bana. Njegovom bratu Miroslavu Kulmeru dodijeljena je grofovska titula 1862. godine. Zadnji vlasnik dvorca bio je Ferdinad grof Kulmer, jedan od najvećih slikara Hrvatske, kojem je nakon Drugog svjetskog rata nepravdeno oduzeta cjelokupna imovina – dvorci, imanja, šume, pa tako i dvorac u Šestinama. Kći pokojnog umjetnika Barbara Kulmer zatražila je povrat plemićkog dvorca u Šestinama, no izgubila je spor s Gradom Zagrebom.