Mladen Malinar umirovljenik je i invalid iz Vrbanje kod Županje. Zbog teškog dijabetesa ostao je bez noge, a funkcionalni vid mu je oko 30 posto te je praktički poluslijep.
Zbog toga od rujna prošle godine u KBC-u Osijek liječi stražnji segment oka. Liječenje uključuje davanje injekcija avastina izravno u oba oka svakih šest do sedam tjedana.
KBC Osijek najbliža je zdravstvena ustanova u kojoj Mladen Malinar može biti podvrgnut takvom zahvatu u dnevnoj bolnici pa otprlike svakih šest do sedam tjedana, odnosno sedam do osam puta godišnje ovaj Vrbanjac mora na put u 120 kilometara udaljeni Osijek jer se u bližim bolnicama spomenuti zahvat ne izvodi, piše N1.

Pratnja ima pravo na naknadu

Kada je u jesen prošle godine krenuo na liječenje, dobio je D1 uputnicu koja vrijedi godinu dana. Uputnica je istekla u rujnu ove godine pa je njegova supruga Branka, koja uvijek ide s njim u Osijek, otišla tada u ispostavu HZZO-a ponovno predati putni nalog za naknadu putnih troškova na koju i ona, kao pratnja suprugu, ima pravo. No, nemalo se iznenadila i razljutila.

“Meni su novac za putne troškove isplatili te mi rekli da muž više nema pravo na njih jer je umirovljenik, a umirovljenici imaju besplatan vlak”, kazala je.

Od ove godine na snazi je pilot-projekt Vlade RH kojim je umirovljenicima i svim osobama starijima od 65 godina omogućena besplatna vožnja vlakovima Hrvatskih željeznica na svim relacijama. Država je time izašla u susret starijima, no ne baš svima.

 Najkraća relacija do mjesta liječenja

HZZO, naime, odobrava pacijentima naknadu za putne troškove za onu vrstu prijevoza na najkraćoj relaciji do mjesta liječenja. Mladenu su izračunali da mu je od Vrbanje do Osijeka najkraći put vlakom pa je, iako invalid bez noge (odnedavno ima protezu, dotad je bio u kolicima) ostao bez prava na naknadu putnih troškova. Ne i njegova supruga jer ona još nije u mirovini.
“On nema nogu, 60-postotni je invalid, ima 20 do 30 posto funkciju vida zbog čega i prima injekcije. To liječenje trajat će bar četiri ili pet godina pa izračunajte koliko puta ćemo morati ići u Osijek. On pravo na naknadu više nema, a ja za taj put dobijem 11 eura koliko košta povratna karta do Osijeka. Kći je zvala Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, ali tamo su je “otpilili”. Rekli su joj da je zakon takav, da umirovljenici imaju pravo na besplatnu vožnju vlakom i da ne možemo naplatiti putni nalog. I to je to. Smatraju, dakle, da bi moj muž trebao ići vlakom. To je apsurd. Revoltirana sam”, rekla je Branka Malinar za N1.

ODLUKA HZZO-A Evo tko sljedeće godine neće morati plaćati dopunsko osiguranje

Odiseja za poluslijepog invalida

Zbog Mladenovog stanja na jednodnevno liječenje u Osijek ne idu vlakom, nego automobilom, što trošak puta čini većim. Kada bi išli vlakom problem ne bi bio velik utoliko što Vrbanja ima željezničku postaju. No čitavo putovanje do Osijeka i natrag za poluslijepog invalida bez noge bila bi prava odiseja.

POKUŠAJI PREVARE HZZO upozorava: ‘Mi ne prodajemo četkice za zube i zubne implantate’

“Trebali bismo ujutro prvim vlakom u 4.20 ići do Vinkovaca. Pa tamo presjesti na drugi vlak, s tim da bi on kao invalid trebao spustiti se stepenicama u pothodnik da bi došao do perona na kojemu stoji vlak za Osijek. U Osijeku bi trebali taksijem do bolnice, a kad tamo dođemo nismo odmah na redu. Čeka se, sve to dugo traje, a on mora primiti injekciju u oba oka nakon čega ga ne puštaju odmah kući. Ako ne bi ulovili predzadnji vlak iz Vinkovaca za Vrbanju, kući bi stigli tek navečer. Ni željezničkih linija nema koliko je bilo nekad, ukinute su. Taj put je patnja za zdravog, a kako ne za bolesnog čovjeka. Za nas je neizvediv”, objašnjava.

Između Vinkovaca i Vrbanje dnevno voze četiri vlaka. Popodnevni za Vrbanju kreće u 15.09 sati, a ako na taj ne bi stigli, Mladenu i Branki preostao bi onaj u 19.52 s kojim bi, u slučaju da ne kasni, u Vrbanju stigli u 20.37 sati. Time bi od 4 ujutro do 9 navečer Mladen bio na putu uživajući povlasticu besplatne vožnje vlakom. No, da je, primjerice, HZZO na svome daljinometru izračunao da je od Vrbanje do Osijeka kraći put autobusom, tada bi dobio naknadu za putne troškove jer vožnja autobusima za umirovljenike zasad nije besplatna, a vjerojatno i neće biti.
“Mi moramo ići automobilom. Ja ne vozim pa uvijek moramo nekoga zamoliti da nas odveze i platiti gorivo. Znate i sami da onih 11 eura koliko ja dobijem za putne troškove nije ni blizu dovoljno za gorivo. Za manje od 40 eura nitko nas neće voziti u Osijek. Netko će nam jednom ili dvaput napraviti tu uslugu, ali ne šest-sedam puta godišnje. Uostalom, ne bismo to ni tražili od ikoga. Muž je otišao u mirovinu kao djelatna vojna osoba i ima najmanju vojnu mirovinu pa nam je svaki izdatak velik. Bio je i sudionik Domovinskog rata, ali invalid je postao tek u mirovini kada je obolio od dijabetesa zbog čega je i izgubio nogu te počeo gubiti vid”, ispričala je njegova supruga.