Agencija za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju potvrdila je Nacionalu da u slučaju Tomislava Tolušića i njegove tvrtke nije utvrdila nepravilnosti te da zato neće od njega zatražiti povrat gotovo tri milijuna kuna koliko je bivši ministar poljoprivrede dobio iz europskih fondova za uređenje svoje vinarije. I dok iz Agencije tvrde da je sve u redu i da Tolušić ne mora vratiti novac, bivši je potpredsjednik Vlade već proveo mjesec dana u pritvoru te mu prijeti optužnica Ureda europskog javnog tužitelja koji ga sumnjiči za krivotvorenje dokumentacije i zlouporabu položaja i ovlasti. Ovakav razvoj događaja ponovno budi sumnju da čelne osobe unutar sustava Ministarstva poljoprivrede štite Tomislava Tolušića jer zvuči pomalo nevjerojatno da još uvijek nije zatražen povrat novca od bivšeg ministra, pogotovo nakon što je i njegov odvjetnik u izjavama za medije izjavio da je Tolušić dio novca za gradnju vinarije dobio od obitelji, a ne kako je naveo u prijavi poticaja iz Vinske omotnice od bankovnog kredita. Iz Agencije za plaćanja u poljoprivredi Nacionalu su poslali sljedeći odgovor u kojem su pokušali objasniti zašto od Tolušića nisu zatražili povrat novca:

“Pravilnikom o provedbi mjere Ulaganja  u vinarije i marketing vina iz Nacionalnog programa pomoći sektoru vina za razdoblje od 2019. do 2023. godine (NN 21/2019, 21/2020) propisano je sljedeće: ako se utvrdi da je korisnik postupao protivno odredbama Pravilnika i pravilima korištenja sredstava za mjeru Ulaganja, odnosno u slučaju utvrđene nepravilnosti, Agencija za plaćanja će od korisnika zatražiti povrat sredstava na temelju Odluke o povratu sredstava. Agencija nije utvrdila nepravilnost. Eventualno daljnje postupanje Agencije za plaćanja ovisit će o rezultatima istrage. Iz tog razloga Agencija za plaćanja nije izdala Odluku o povratu sredstava s obzirom na to da u konkretnom predmetu nije utvrđena nepravilnost.”

Zanimljivo je da da se kao dio natječajne dokumentacije koju je tražila Agencija izričito traži od korisnika da navede izvor financiranja projekta. To znači da prilikom prijave na natječaj korisnik mora navesti otkud planira financirati projekt, a u Tolušićevu slučaju on je naveo da će projekt financirati od bankovnog kredita. Nakon što je prošao na natječaju, Agencija za plaćanja isplatila mu je prvu polovicu od 1,25 milijuna kuna, a prije isplate preostalog dijela na teren su morali izaći kontrolori iz Agencije za plaćanja koji provjeravaju je li sve napravljeno onako kako je navedeno u dokumentaciji. Po svemu onome što je do sada objavljeno Tolušić nije imao garancije banke te ga zato europski tužitelj sumnjiči za krivotvorenje dokumenata. No očito u Agenciji za plaćanje to ne vide kao kršenje Pravilnika.

Pitanje je zašto se onda u dokumentaciji za sam natječaj traže ti podaci ako ih nitko nije dužan provjeravati i zašto se od prijavitelja tražilo da striktno navede način financiranja projekta te da dostavi bankovne garancije, ako se projekt financira iz kredita. Pogotovo jer članak 5. Pravilnika pod imenom Kriterij prihvatljivosti propisuje da kao dokaz dostatnih tehničkih i financijskih resursa podnositelj mora dokazati da ima vlastita sredstva u iznosu od najmanje 50 posto od ukupno prikazanih vlastitih sredstava u planu aktivnosti ili da će pribaviti sredstva iz vanjskih izvora za financiranje projekta. Potom članak 14. definira plan aktivnosti kojeg mora ispuniti po danom predlošku, a članak 21. “Obveze i prava korisnika” definira da korisnik između ostalog mora obavijestiti agenciju sve promjene koje se odnose na kriterije prihvatljivosti. Ništa od navedenog Tolušić nije obavio, a čak nikada nije poslao u Agenciju obavijest da ipak neće realizirati najavljeni kredit, a upravo prije isplate drugog dijela Agencija je imala obvezu zatražiti od Tolušića da nadopuni u roku od 7 dana dokumentaciju s potvrdom o realiziranom kreditu kojega mu izdaje Banka.

Pročitajte više u novom broju Nacionala