Montirane fotografije koje uključuju kokain i kurvu koje su trebale poslužiti za kompromitaciju Tomislava Tolušića, aktualnog ministra poljoprivrede i šumarstva i potpredsjednika Vlade, u vjerojatno najbeskrupuloznijem pokušaju obračuna s jednom javnom osobom u posljednje vrijeme, proizvedene su u prosincu 2018. u Srbiji.

Proizveli su ih pojedinci bliski miljeu opasnog srpskog organiziranog kriminala, a procesu njihove izrade prisustvovale su i neke osobe iz Hrvatske. Za potrebu njihove izrade u inicijalnoj fazi angažirane su tri osobe: fotograf, mlađi muškarac i crnokosa mlađa ženska osoba, reklo bi se naoko prostitutka. Njih dvoje fotografirani su u objektu u Srbiji koji nosi naziv Central Business Apartmani, na adresi Dragana Rakića 20 u Zemunu, u blizini Beograda. Te dvije osobe koje su fotografirane po svemu sudeći nisu bile svjesne za koju svrhu će se te fotografije pokušati iskoristiti, da će njihovu montiranu verziju u kompleksnom pothvatu organizatori te operacije pokušati plasirati u medijski prostor s ciljem Tolušićeve kompromitacije.

Potom su na tim fotografijama izvršene sofisticirane intervencije – montirana je glava Tomislava Tolušića. Nacional je te ekskluzivne informacije, koje dodatno potvrđuju da se radi o falsifikatima, doznao iz upućenih policijskih izvora. Isti izvori navode da je hrvatska policija došla do u najmanju ruku ozbiljnih indicija o kojem se to opasnom srpskom miljeu organiziranog kriminala radi, tko su njegovi protagonisti, ali i tko je iz Hrvatske naručio izradu tih montiranih fotografija.

Pojavile su se indicije da iza te kompleksne operacije zajednički stoje pripadnici organiziranog kriminala iz Hrvatske i Srbije te da je u nju na raznim razinama bilo uključeno najmanje deset ljudi.

Prema tim indicijama radi se o osobama koje su u više navrata označavane kao nositelji organiziranog kriminala u pojedinim dijelovima Hrvatske. Spominje se da bi s tom operacijom mogla čak biti povezana dva kriminalna klana iz različitih dijelova Hrvatske. Te indicije upućuju na sumnju da je njihov prvenstveni cilj bio izvlačenje imovinske koristi iz dvaju izvora, odnosno od dviju meta.

Ključna je meta bio Tomislav Tolušić. Njemu su se pojedinci iz miljea organiziranog kriminala htjeli približiti, pa na njega kasnije značajno utjecati kako bi mogli za sebe ostvarivati financijsku korist.

Tolušić kao ministar raspolaže značajnim materijalnim sredstvima, njegove odluke imaju značajnih posljedica na sudbinu raznih privrednih subjekata i poduzetnika. Mnogima se stoga zamjerio, ali mnogi od njega mogu imati i razna očekivanja. Poznato je da je već dulje vrijeme Tolušić na udaru kritika, a bio je upetljan i u neke afere. Neki Nacionalovi izvori na početku ove afere bili su prilično uvjereni da sve to ima korijene u poslovnom miljeu te da je riječ o osveti. Sada se počinje nazirati da su samo djelomično bili u pravu.

Policija raspolaže indicijama da su se pojedinci iz miljea organiziranog kriminala Tolušiću pokušali približiti tako da mu pomognu razobličiti pokušaj njegove kompromitacije iza koje su u pozadini zapravo stajali oni. To su namjeravali učiniti tako da mu posredno ukažu na pojedince koji su operativno sudjelovali u pojedinim fazama te operacije, koje su na razne načine ili pritisnuli ili motivirali da to rade, a među kojima su se nalazili i oni koji su imali motiva da mu se osvećuju. Tako bi mu se neformalno približili, pomogli mu u ‘’hvatanju bande’’ koja je na operativnoj razini u tomu sudjelovala, a kasnije bi mogli računati na njegovu naklonost. A to posredno znači i moguću izdašnu financijsku korist.

Prema tako plasiranoj verziji priče, prva je meta tog miljea organiziranog kriminala bio poduzetnik Claude Jambrušić.

Policija raspolaže indicijama da su pojedinci iz tog miljea tijekom većeg dijela protekle godine prema Jambrušiću i njemu bliskim pojedincima plasirali priče da postoje kompromitantne fotografije Tomislava Tolušića, ali ne samo fotografije, nego i videosnimke. Plasirali su prema Jambrušiću te priče znajući da je u sukobu s Tolušićem i da je imao motiva da mu se osvećuje. Jambrušić se godinama bavio marketingom, a u posljednjih nekoliko godina, preciznije od 2015. i stočarstvom. Među ostalim, bavi se i zastupanjem modnog brenda Sherri Hill. Međutim, tijekom posljednjih nekoliko mjeseci u više medija žestoko je napadao Tolušića zbog njegova zaokreta u politici dodjele poticaja u stočarstvu, što je dovelo do dramatičnog pada poticaja tvrtkama s kojima je on povezan. O tomu je Jambrušić ekstenzivno govorio i za Nacional u članku objavljenom još 27. veljače 2018. Sve su to jako dobro znali i oni koji su mu plasirali priče da postoje kompromitantni materijali povezani s Tolušićem. Tvrdi se da su mu oni te materijale htjeli prodati, tvrdeći da su autentični i da su mu nudili i svakojake druge sporne ‘’usluge’’ u razrješavanju nesuglasica s njegovim donedavnim poslovnim partnerima.

Izvor blizak policiji za Nacional je o tomu rekao: ‘’Njihov je cilj bio da Jambrušića uvuku u tu priču već na početku. I od njega su htjeli izvući novac nudeći mu razne nekonvencionalne usluge iz miljea organiziranog kriminala. Zapravo su se preko Jambrušića htjeli približiti jednom njegovu imućnom prijatelju i ‘tihom’ poslovnom partneru te ih obojicu ‘kasirati’. Potom bi nastavili tako ‘pomagati’ Jambrušiću i tom njegovom partneru za financijsku naknadu, a nakon nekog vremena iskoristiti svoja saznanja o Jambrušićevoj motivaciji da se osvećuje Tolušiću, pa se približiti i njemu tako da mu pomognu u rekonstrukciji tko su zapravo ključne osobe iza operacije njegove kompromitacije montiranim fotografijama’’.

Izvor blizak policiji tvrdi kako je policija doznala i još nešto – da su tražili da se sporne fotografije plasiraju prema nekom portalu, ili tabloidnom mediju koji će ih objaviti kao originalne, računajući da ti mediji neće dubinski istražiti radi li se doista o originalima ili falsifikatima. Ako bi to bilo točno, tada je izvor koji je Nacionalu dostavio sporne fotografije, postupio protivno onomu što su od njega tražili, jer je Nacional uspio demaskirati tu operaciju i sve staviti u potpuno točan kontekst. A to naručiteljima te operacije nije odgovaralo jer su oni htjeli biti ti koji će se Tolušiću približiti tako da mu otkriju da se radi o falsifikatima kako bi mu se približili.

Izvor koji je Nacionalu dostavio te fotografije tvrdio je i uoči njihova objavljivanja da je u strahu za svoj život. Ali je vrlo vjerojatno iznio i više neistina, naročito kada je izjavio da mu nije poznato kako su fotografije nastale i da je zbog njihova šokantnog sadržaja zamoljen da ih pokuša plasirati u medije. Lagao je i kada je rekao da mu ih je dostavila izuzetno ozbiljna osoba koja je nekoć bila angažirana u obavještajnoj zajednici.

Isti izvor blizak policiji Nacionalu je otkrio kako je policija doznala da u vrijeme dok su se već naveliko u brojnim krugovima u Zagrebu plasirale spomenute priče o postojanju kompromitantnih materijala o Tolušiću, sporne fotografije zapravo još nisu postojale. Ali su postojale priče da netko raspolaže s originalnim kompromitirajućim materijalima.

Svega nekoliko dana nakon tog Nacionalova otkrića i izbijanja te afere, više neovisnih izvora otkrilo je Nacionalu da su istražitelji došli do ozbiljnih indicija da bi poduzetnik Jambrušić mogao biti glavni naručitelj pokušaja Tolušićeve kompromitacije. Jambrušić nije osoba koja je Nacionalu dostavila sporne fotografije. Ali to ne mora značiti da s tim slučajem nije povezan. Indikativno, Jambrušić je u prvim danima nakon izbijanja afere u Jutarnjem listu u ekstenzivnom intervjuu demantirao da je na bilo koji način umiješan u nastanak ili distribuciju ‘’onoga što mediji nazivaju fotomontažom’’. Jambrušić time moguće usput neizravno aludira kako se on ne slaže sa zaključkom da su sporne fotografije na kojima se naoko nalazi Tolušić vrhunska fotomontaža.

Jambrušić je tom prilikom izjavio i da ne misli da Tolušić aludira na njega kada je javno spomenuo da se banda zaigrala, kao i da je u krivu ako misli da pripada ikakvoj bandi. Jambrušić je rekao: ‘’Ne pripadam nikakvoj bandi niti ću ikada pripadati bilo kakvoj bandi. Ne razumijem zašto ministar koristi takav rječnik’’. Rekao je i da ne zna kako se uopće našao u tom kontekstu, a na pitanje boji li se u ovakvim okolnostima za svoju sigurnost i sigurnost svoje obitelji, izjavio je: ‘’Svaki normalan čovjek bi se bojao u takvim okolnostima, međutim iznosim istinu i to me drži hrabrim’’. Rekao je i da dotad nije pozvan na razgovor u Uskok. U međuvremenu je dao iskaz i još jednom demantirao da je bio povezan s tim slučajem. Jambrušić barem zasad nije osumnjičen ni pritvoren.

U ponedjeljak je dnevni list 24sata objavio kako je ispitan i njegov suradnik Krunoslav Grlević. U tom tekstu piše da su istražitelji Uskoka uspjeli doći do čovjeka koji je bio posrednik u plasiranju fotomontaža u medije i da je on to i priznao Uskoku. Napisali su da je to Krunoslav Grlević. U istom tekstu piše i sljedeće: ‘Ispitali su ga, priznao je posredovanje u plasmanu fotografija, ali nisu ga zadržali.’ Grlević je tijekom ponedjeljka za Jutarnji list potvrdio da je ispitan, ali nije htio službeno potvrditi je li baš on ustupio ili posredovao u objavljivanju spornih fotografija.

Ako je točno da je Grlević priznao da je upravo on bio glavni posrednik koji je Nacionalu dostavio sporne fotografije, on je onda jedina osoba koja se može konkretno povezati s ovim slučajem. Pa je potpuno nejasno kako se moglo dogoditi da on bude saslušan pa potom pušten da se brani sa slobode. Naročito ako Uskok počinitelje sumnjiči za zločinačko udruživanje radi izvršenja prijetnje prema službenoj ili odgovornoj osobi u obavljanju javne ovlasti ili u vezi s njenim radom ili položajem. Pa se nameće pitanje kako to osumnjičeni sudionik zločinačke organizacije koji prizna sudioništvo u toj perfidnoj operaciji nije pritvoren i što se krije iza toga.

Nije to jedina neobičnost povezana s ovom aferom. Nacional je tjedan dana nakon što ju je otkrio objavio da postoji niz svjedoka koji imaju neposredna saznanja da se Jambrušić hvalio time da raspolaže spornim fotografijama. A ti su svjedoci također s time u vezu doveli i Krunoslava Grlevića.

Više njih Grlevića je izravno teretilo da je pokušao plasirati sporne fotografije u razne medije. Neki od njih su osobe s povećim brojem kaznenih prijava, kolokvijalno govoreći kriminalci. Policija sada provjerava i jesu li njihovi iskazi kredibilni, govore li istinu te jesu li i u kakvoj vezi bili s Grlevićem. Naročito jer su u iskazima tvrdili da Grlević želi plasirati sporne fotografije u medije u vrijeme kada te fotografije nisu ni napravljene.

Pa se sadržaj njihovih iskaza može dovesti i u vezu s indicijama da su njihova saznanja o tomu motivirana nečijim interesima da Grlevića i Jambrušića prikažu kao jedine krivce za ovu aferu. Odnosno da suze krug sumnjivaca samo na njih dvojicu.

Međutim, istražitelji koji sudjeluju u radu na tom slučaju raspolažu i inicijalnim saznanjima da se milje koji okružuje Jambrušića povezuje s prostitucijom, ali i s krijumčarenjem droge. Jedan od izvora povezan s ovim slučajem za Nacional je izjavio: ‘’Ovo nije jedini slučaj u komu se taj milje pokušava obračunavati s fotomontažama. Još se neke osobe žale da su žrtve montiranih fotografija i laži koje se plasiraju iz miljea bliskog Jambrušiću. A sve to jer su se s njime poslovno razišle’’. Sve to pokazuje da je u ovoj aferi još uvijek jako puno nepoznatih elemenata i da je ona znatno kompleksnija nego što se isprva činilo.

Već se od prvih trenutaka nakon izbijanja te afere vidjelo da je ona vrlo znakovita na nekoliko razina. Ona govori o zabrinjavajućim kretanjima na hrvatskoj političkoj sceni jer je ovdje riječ o jednoj prilično sofisticiranoj koordiniranoj podzemnoj operaciji, što se odmah moglo zaključiti na temelju nekoliko činjenica. Elektronski uradak koji je trebao biti pušten u javnost da diskreditira Tolušića vrlo je sofisticiran te ga je morao izraditi netko tko posjeduje profesionalno informatičko znanje, a vjerojatno i posebne alate za to. Uz to, već iz e-mailova u kojima se Nacional upozoravalo da pokuša pronaći sporne fotografije koje je Nacional u vezi toga ubrzo i primio, vidljivo je da je na plasiranju tog uratka medijima radilo više osoba. To se sada jasno nazire.

Ali najnovija otkrića u ovom slučaju otkrivaju da je sporni uradak prvenstveno bio uperen samo osobno protiv Tolušića, a tek posredno protiv Vlade. Tolušić je u tom kontekstu s pravom frustriran zbog dinamike rada istražitelja na ovom slučaju. Prošlo je od izbijanja afere gotovo mjesec dana, a nema nikakvih službenih najava u kom pravcu obrada napreduje. Tolušić se osjeća kompromitirano unatoč svim dokazima da je on u tom slučaju žrtva. Zato je koncem proteklog tjedna povukao jedan neočekivan potez – na adrese više hrvatskih medija, uključujući i Nacional, poslao je zahtjeve da mu se ispričaju najavljujući i moguće tužbe.

Umjesto s bandom odlučio se obračunati s novinarima. Tvrdi da mu je objavljivanjem fotografija kojima je Nacional dokumentirao tekst o velikoj aferi koja je ciljala na njegovu kompromitaciju, povrijeđeno pravo na ugled, čast i dostojanstvo. Prije mjesec dana, neposredno nakon objavljivanja teksta koji mu je sada sporan, Tolušić je znao tko ga napada. Tvrdio je da mu aferu namješta doslovno banda, za koju je najavio da će vrlo brzo završiti u zatvoru. Do dana današnjeg ništa se takvoga nije dogodilo.

Deplasiranom prijetnjom da će zbog navodnog narušavanja svog ugleda tužiti medije, Tomislav Tolušić je ušao u konfrontaciju i s premijerom Andrejom Plenkovićem koji je smatrao potrebnim javno na sjednici Vlade zahvaliti Nacionalu na „zrelosti i razboritosti“ s kojima je postupao u ovom slučaju. Svojim nesuvislim i grubim nasrtajem na slobodu medija, Tolušić je posredno bacio rukavicu u lice i vlastitom šefu. U Vladi su ljuti zbog njegova preokreta. Ali tvrde da je Tolušićev udar na Nacional njegova privatna stvar, s kojom Banski dvori nemaju nikakve veze, što je čudna logika. Kad su do medija došle fotografije navodnog ministra s razodjevenom damom na koljenima, u Vladi nisu smatrali da je to privatna stvar na koju nemaju razloga reagirati. Ministar je pozvan da se sa službenog puta pod hitno vrati u Hrvatsku, dignuta je SOA da cijelu stvar istraži. Sada se postavlja pitanje misle li u Vladi da bi eventualna ministrova privatna zabava sa ženama mogla biti opasnija od činjenice da Tolušić s pozicije potpredsjednika Plenkovićeva kabineta prijeti novinarima. Sve to pokazuje da su posljedice ove afere ipak značajno šire od napada na samog Tolušića i da negativno utječu na kompletnu Vladu. Zato je izuzetno važno da istražitelji u ovom slučaju djeluju brzo, a ne da kalkuliraju dozirajući saznanja kojima raspolažu iz javnosti nepoznatih razloga.