Objavljeno u Nacionalu br. 527, 2005-12-19

Direktor tvrtke auerfeind d.o.o., dijela istoimene njemačke grupacije, Karl Schmidt ekskluzivno za Nacional razotkriva zakulisne igre kojima je njegovoj tvrtki oduzet posao od 300-tinjak milijuna kuna dobiven na javnom natječaju

Potkraj prošlog tjedna Nacionalu je dao intervju Karl Schmidt, direktor tvrtke Bauerfeind d.o.o., koja je dio grupacije Bauerfeinda iz Njemačke, inače svjetski poznate tvrtke koja je jedan od većih proizvođača ortoza, kompresivnih čarapa te dijelova i materijala za proizvodnju ortoza i proteza u svijetu. Ta je tvrtka jedan od većih dobavljača Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) za znatan dio proizvoda koji spadaju u grupu ortopedskih i drugih pomagala, poput pelena za odrasle, pokrivala za rane, invalidskih kolica i slično.
Schmidt je nezadovoljan epilogom javnog natječaja koji je HZZO raspisao u lipnju ove godine. Riječ je o natječaju kojim se određuje tko će na račun HZZO-a pacijentima dobavljati ortopedska i druga pomagala, poput onih za dijabetes i urogenitalni sustav, estetske proteze, kao što su umjetne dojke i grudnjak, pokrivala za rane i slično. Prema Schmidtovim tvrdnjama, riječ je o proizvodima za koje HZZO na godinu izdvaja oko 500 milijuna kuna.
Prije nekoliko tjedana HZZO je objavio rezultat tog natječaja, prema kojem je Bauerfeind ponudio najpovoljnije cijene za 75 posto proizvoda. Činilo se da je Bauerfeind na pragu zaključivanja unosnih ugovora, ali uskoro se dogodio neočekivan obrat.

U Večernjem i Jutarnjem listu objavljeno je nekoliko članaka koji su upozorili na to da bi se odabirom samo jednog ponuđača stvorio monopol na tržištu, što bi ugrozilo prava pacijenata na odabir najkvalitetnijih proizvoda i suzilo ih samo na one najjeftinije, koji možda i nisu najkvalitetniji. Nedugo potom, HZZO je promijenio svoju odluku i dopustio da se potpišu ugovori sa svim tvrtkama koje budu pristale naknadno ponuditi svoje proizvode po najnižim utvrđenim cijenama.
Nacional je dva tjedna bezuspješno pokušavao stupiti u kontakt s ministrom zdravstva Nevenom Ljubičićem i čelnikom HZZO-a Većeslavom Bergmanom kako bi pojasnili kakva je zakonska podloga za iznenadno mijenjanje odluke o epilogu tog javnog nadmetanja te je li u pravu Bauerfeind, ili konkurencija koja se poziva na zaštitu tržišnog natjecanja i proziva Bauerfeind za pokušaj stvaranja monopola na tržištu. Neki krugovi bliski Vladi sumnjaju da se iza iznenadnih obrata u ovom natječaju krije neformalni utjecaj Andrije Hebranga, bivšeg potpredsjednika Vlade i ministra zdravstva. Karl Schmidt to nije htio komentirati, ali je za Nacional detaljno opisao zašto smatra da su odluke HZZO-a kontradiktorne. Schmidt je iznio svoje viđenje funkcioniranja tog dijela medicinskog tržišta i konkurenciju žestoko optužio za dugogodišnju spregu s nepoznatim dužnosnicima HZZO-a.

NACIONAL: Što je po vama sporno u promjeni odluka HZZO-a o epilogu natječaja za dobavljanje ortopedskih i drugih pomagala?

– Prije par tjedana naša konkurencija kroz medije je više puta napala našu tvrtku za stvaranje monopola. To se dogodilo nakon što je Bauerfeind pobijedio na većini natječaja za ortopedska pomagala i druge medicinske proizvode, nakon uredno provedenog javnog natječaja koji je raspisao HZZO. Nedugo potom HZZO je odlučio promijeniti svoju odluku i potpisati ugovore sa svim tvrtkama koje pristanu na cijenu koju smo mi ponudili. Držimo da je takvo ponašanje HZZO-a nije dosljedno, te da pomaže održavanju postojećih monopolskih pozicija naše konkurencije. Uz sve to, mediji bliski našoj konkurenciji, posve su nas neuravnoteženo i neopravdano optužili za stvaranje monopola, ignorirajući naše argumente. Smatramo da se sve to moglo dogoditi isključivo jer naša konkurencija ima dugogodišnju spregu s nekim dužnosnicima HZZO-a. Dosad se godinama prešućivala činjenica da je na tržištu ortopedskih pomagala i drugih medicinskih proizvoda vladao monopol, koji je naša konkurencija ostvarila u najmanju ruku upitnim i netransparentnim aktivnostima.

NACIONAL: O kakvom je točno natječaju riječ? Koliko se često takvi natječaji raspisuju i što se sve događalo od njegova raspisivanja do danas?

– Mislim da su čelnici HZZO-a ovim natječajem zapravo željeli urediti tržište, ali se zasad pokazalo da to nisu u mogućnosti provesti. Pravilnik je trebao postrožiti uvjete o tome tko bi se mogao baviti ovim poslom i odrediti korektne tržišne cijene. Dosad se moglo po istoj cijeni prodavati invalidska kolica iz Kine i iz Njemačke, što je apsurdno. Dosad je u Hrvatskoj trgovinu s ortopedskim pomagalima teoretski mogao otvoriti bilo tko, bez ikakvih znanja o tom području, što je također apsurdno. HZZO je u lipnju raspisao taj javni natječaj, a potom se do listopada nije događalo ništa. Bauerfeind se natjecao na području pomagala za probavni sustav, području zavojnog materijala, dijabetesa i inkontinencije. HZZO je tražio najpovoljniju ponudu i u natječajnoj dokumentaciji postoji klauzula da se treba potpisati ugovor s najpovoljnijim ponuđačima. Najpovoljniji ponuđač potom bi stavio državi i pacijentima na raspolaganje navedene proizvode, pacijenti bi ih primali, a država bi ih plaćala. Pokazalo se da su naše ponude bile najpovoljnije za otprilike 75 posto od svih raspisanih proizvoda za koje smo se natjecali. U odnosu na dosadašnje, cijene nekih proizvoda snizili smo 20-50 posto. To nisu “damping” cijene, nego su na razini cijena po kojima te proizvode prodajemo i u drugim europskim zemljama. Mislim da već ta okolnost sama za sebe dovoljno govori o navodnoj tržišnoj utakmici u Hrvatskoj. Potom smo dobili odluku HZZO-a iz koje se vidjelo tko je za koje proizvode dao najpovoljniju ponudu te smo sukladno njoj trebali potpisati ugovor o njihovoj isporuci u onim kategorijama gdje smo dali najpovoljniju ponudu. Međutim, konkurencija je koristeći političke veze i lobiste napravila pritisak na neke ljude u HZZO-u i ta je odluka promijenjena. U svemu su im pomogle neke novine, šireći dezinformacije da bi time bili ugroženi interesi pacijenata koji bi, prema njihovu tumačenju, dobivali najjeftinije te valjda i nekvalitetne proizvode. Tada je odlučeno da svi oni koji žele ponuditi te proizvode po utvrđenoj najnižoj cijeni mogu također sklopiti ugovor s HZZO-om. To je apsurdno i suprotno prvobitnoj odluci.

NACIONAL: Konkurencija u prigovorima HZZO-u tvrdi da je bila riječ o natječaju za utvrđivanje najpovoljnije cijene, a ne ponuđača, te da je ovo očekivani i pošteni rasplet događaja koji će spriječiti stvaranje novog monopola. Zašto mislite da je to apsurdno?

– Ne vidim zašto bi netko dobio priliku da naknadno snizi cijenu i ponudi svoje proizvode po cijeni po kojoj smo ih mi ponudili, nakon što smo samo mi preuzeli taj rizik. U tom se slučaju postavlja pitanje i zašto bismo uopće svi mi snižavali cijene, ako to neće promijeniti tržišne odnose. Mogli smo se onda svi dogovoriti da ćemo sve proizvode nuditi po puno višoj cijeni. Indikativno je da smo o svemu što se naknadno događalo doznavali neizravno, preko neformalnih veza, te poslije iz medija koji su nas koordinirano napadali da stvaramo novi monopol i ugrožavamo prava pacijenata na odabir najkvalitetnijih proizvoda. Krajnje je licemjerno da je te gluposti u medije plasirala naša konkurencija, koja je svoju navodnu brigu prema pacijentima pokazala tako što je od države sporne proizvode namjeravala naplaćivati i do 50 posto više od nas. Riječ je novcu koji daju porezni obveznici i pacijenti te kojeg ionako za zdravstvo nema dovoljno. Vrlo je indikativna već i sama činjenica da se prvo donosi jedna odluka, a potom se ona mijenja nakon nekoliko dana, najvjerojatnije uslijed pritisaka. Bauerfeind ni u kom slučaju ne želi zamijeniti postojeći za novi monopol na tržištu. Upravo ćemo mi svu dokumentaciju poslati Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja jer smatramo da ovdje nisu čista posla. Trenutačno razmatramo i da sve prijavimo Državnom odvjetništvu.

NACIONAL: Koliko se često takvi natječaji raspisuju i kako to tržište zapravo funkcionira?

– HZZO je 1993. napravio prvi popis ortopedskih pomagala i drugih medicinskih proizvoda. Tada je HZZO uzeo tehničke specifikacije proizvoda raznih proizvođača i stavio ih na tu listu. Problem je u tome što su u pravilnike vrlo često praktično samo prepisali točan opis proizvoda pojedinih tvrtki i tako eliminirali konkurenciju iz bilo kakvog tržišnog natjecanja. Primjerice, tada su tako bile privilegirane tvrtke Otto Bock i Stoma Medical. Godinu poslije taj je popis još dodatno proširen, sukladno tomu kako se tko pojavljivao na tržištu. To je znatno otežalo poštenu tržišnu utakmicu jer su se na tržištu počele pojavljivati i druge tvrtke, koje su nudile jednako kvalitetne proizvode, no oni nominalno nisu odgovarali tehničkim specifikacijama iz pravilnika HZZO-a. Tako su oni zbog nekih sitnih pojedinosti, poput nekoliko milimetara razlike u dužini ili širini proizvoda, bili posve onemogućeni raditi u Hrvatskoj. To vam je otprilike kao da MUP raspiše natječaj za kupnju vozila tako da u natječajnoj dokumentaciji neizravno navede da kupuje Mercedesova vozila s kožnim presvlakama, koja u Hrvatskoj prodaje samo jedna autokuća. Sustav je godinama tako funkcionirao, sve do raspisivanja javnog natječaja. Nitko nije sprječavao da se po tako postavljenim uvjetima sa svojim proizvodima na tržištu pojavljuju i druge tvrtke, ali to je praktično dovelo te tvrtke u poziciju da svoje proizvode u proizvodnji modificiraju prema standardima konkurencije, od čijih su proizvoda tehničke karakteristike prepisane i uvrštene u pravilnik HZZO-a. U takvoj situaciji neke su tvrtke jedno vrijeme svoje proizvode besplatno davale pacijentima kako bi se na njih naučili i poslije ih kupovali, što nije problematično, ali dodatno onemogućava pošteno tržišno nadmetanje zbog prije opisanih uvjeta na tržištu. Zadnji natječaj poput ovog raspisan je negdje 1997./1998. i ovaj je natječaj prvi nakon toga.

NACIONAL: Kako se onda radilo ako se nisu raspisivali javni natječaji?

– Godinama se radilo po sistemu interesne sprege pojedinih dobavljača s nekim državnim dužnosnicima. Oni su, zahvaljujući tomu što su preko svojih ljudi u HZZO-u početkom 90-ih neke svoje proizvode uvrstili u pravilnik kao standardne i jedino moguće, imali osiguranu monopolsku poziciju. To im je osiguravalo da većinu svojih proizvoda prodaju po nerealno visokim cijenama, što na kraju plaćaju svi građani. Tu je zapravo riječ o vješto zamaskiranoj igri na račun pacijenata i građana Hrvatske. Stoga nije ni čudno što se pojavljuje deficit u proračunu za zdravstvo. Zbog svega toga prvo smo ovaj natječaj doživjeli kao nečiju iskrenu namjeru da napokon tržište konsolidira i postavi pravila igre sukladno poslovnim standardima razvijene Europe. To je pretpostavljalo i preinake opisa proizvoda tako da se prestanu koristiti prepisani tehnički opisi proizvoda nekih proizvođača. Međutim, te su promjene također bile selektivne, što se iz natječajne dokumentacije vrlo lako može vidjeti. Primjerice, netko je propustio takva pravila primijeniti i na paletu proizvoda onih proizvođača koje u Hrvatskoj zastupa tvrtka Stoma Medical. Tako su oni i dalje na svom području bili maksimalno protežirani. Ne treba biti osobito pametan da bi se posumnjalo u prave motive takvih selektivnih odluka. Možda se takvo ponašanje na početku 90-ih i moglo pravdati nerazvijenim tržištem i nepostojanjem velikog broja zainteresiranih tvrtki koje bi dobavljale te proizvode u Hrvatsku. Međutim, naknadno se tržište razvijalo, ali nekom godinama nije padalo na pamet da se stvari postave na zdrave tržišne temelje. Štoviše, godinama se samo proširivao popis proizvoda Stoma Medicala koji je ulazio u pravilnike, poput zavoja i zavojnih materijala sredinom 2000. Neka nevidljiva ruka unutar HZZO-a uvrstila ih je u pravilnik pod punim tvorničkim imenom proizvoda kao jedine koji su dovoljno kvalitetni za hrvatske pacijente. To im je omogućavalo da ih godinama prodaju po nerealno visokim cijenama.

NACIONAL: Kakav epilog ovog spornog natječaja očekujete?

– Sa slučajem smo upoznali njemačku ambasadu i Hrvatsko-njemačku gospodarsku komoru, predstavnike Europske komisije u Hrvatskoj te njemačku pučku stranku, čija je zaklada nedavno gospodinu Bauerfeindu dodijelila jedno iznimno rijetko priznanje za njegov rad. Međutim, nadam se da će se ovaj problem riješiti unutar Hrvatske, bez intervencija iz inozemstva. Već dugo živim u Hrvatskoj i želim da se ti problemi u društvu počnu rješavati ovdje, bez pritisaka izvana. Ako Hrvatska želi u Europu i biti dio modernog poslovnog svijeta, takvo se ponašanje više ne smije tolerirati. U ovom konkretnom slučaju sprječava se ušteda od nekih 120 milijuna kuna, koje se mogu potrošiti na razne načine. Zanimljiva je koincidencija da je upravo tijekom ovih previranja čelnik HZZO-a Bergman izjavio da će HZZO-u nedostajati oko dvije milijarde kuna. Javna je tajna da postoji takav deficit. Odmah potom počelo se spekulirati o njegovoj smjeni. Međutim, mislim da ga žele smijeniti samo zato što je naivno krenuo regulirati tržište, što je poremetilo interese nekih moćnika iz sjene.

NACIONAL: Jeste li o svemu razgovarali s predstavnicima Vlade? Kakvu reakciju očekujete?

– Naravno da jesmo. Želim vjerovati premijeru Sanaderu kada javno tvrdi da će učiniti sve da Hrvatska postane normalna i uljuđena europska država u kojoj se korupcija neće tolerirati.