Predvođeni Teheranom, razbojnici su planirali ubojstva protiv izraelskih državljana ili članova židovske zajednice. Dok su čekali da poduzmu akciju, organizirali su požare na jugu Francuske. Otkrića Mediaparta i EIC-a
Sabrina je ljuta na Abdelkrima, svog partnera. Ponedjeljak je, 22. travnja 2024., i prijateljici na telefonu ova tehničarka za nokte iz Alèsa objašnjava: »Svaki put kad se negdje pomakne […], svi to moraju znati. Zar nisi vidjela u subotu? Svi su znali da ide u Njemačku. […] Žali se da će upasti u nevolje i sve to […] sve stavlja na Snap!«
Abdelkrim se pojavljuje bez moderiranja na Snapchat aplikaciji. U potpunoj suprotnosti s diskrecijom koju iskazuje pri dobivanju prijevoznih karata, kupljenih sredstvima plaćanja na ime ekscentričnih identiteta, najčešće »Marco Polo«. Međutim, dan ranije Sabrina je upozorila Abdelkrima: vidovnjak je preporučio da promijeni stanicu ili vlak jer će biti »nadzor«. I… vidovnjak je bio u pravu.
U vlaku koji ga je vozio u Njemačku, Abdelkrim S. je bio ispitivan o razlogu svog putovanja. »Kontrolor, bio je previše čudan«, govori Sabrina svojoj prijateljici. »Rekao je: ‘Kamo ideš?’, ‘Kako to?’, ‘Što radiš od Francuske do ovdje?’ Bilo mi je čudno.«
Policajci su mu fotografirali putovnicu i pretražili kofer. “Kuhalo je, bio je ‘hala de condés’ [razumije se kao: bilo je puno policajaca – napomena urednika]!”, rekao je Abdelkrim dva dana kasnije u audio poruci poslanoj nepoznatom primatelju.
Sabrina je također bijesna zbog neopreznosti oca njezine djece: »Rekla sam mu: ‘Istina ako ideš u zatvor, selam, selam [bok, bok – napomena urednika]!’«
Sabrina je u pravu što se ljuti. Tjedan dana kasnije, DGSI (francuska Glavna uprava za unutarnju sigurnost, civilna sigurnosna agencija) će uhititi Abdelkrima i nju.
Francuska sigurnosna služba sumnjiči ih da su dio terorističke ćelije sastavljene od običnih kriminalaca čije je zadatak pripremanje, u ime Irana, ubojstava protiv izraelskih državljana ili članova židovske zajednice u Njemačkoj i Francuskoj. Oboje se smatraju nevinima, ali spavaju u pritvoru gdje bi Sabrina sljedećih dana trebala roditi njihovo treće dijete.
Povjerljivi dokumenti do kojih je došao Mediapart i koje je podijelio s medijskom mrežom EIC (European Investigative Collaborations/Europska istraživačka suradnja), čije partner je Nacional, otkrivaju prvi slučaj državnog terorizma istražen u Francuskoj nakon godina monopoliziranja od strane džihadističkog terorizma. Ova međunarodna novinarska istraga EIC također se oslanja i na intervjue s raznim europskim i izraelskim obavještajnim službama. Ovaj amblemski slučaj potaknuo je novog francuskog protuterorističkog tužitelja Oliviera Christena da, kada je preuzeo dužnost u lipnju, kaže da, iako se teroristička prijetnja koju su poticale strane sile »činila vrlo udaljenom nekoliko desetljeća«, sada ponovno postaje »konkretna«.
Povećajte osjećaj nesigurnosti
U sažetom izvješću poslanom francuskom Državnom tužiteljstvu za borbu protiv terorizma (PNAT) početkom svibnja, DGSI je objasnio da »upotreba ‘proksija’ [pojedinaca koje je angažirala obavještajna služba za provođenje misija koje ne želi izravno izvršiti, napomena urednika] iz svijeta organiziranog kriminala u operativne svrhe na europskom tlu karakteristična je za iranski državni terorizam«, s ciljem »pogađanja civilnih ciljeva i povećanja osjećaja nesigurnosti unutar oporbe i židovske i/ili izraelske zajednice«.
Iranska veleposlanstva iz više europskih država na novinarska pitanja odgovorila su EIC-u:
»Iran se strogo drži međunarodnog prava i poštuje suverenitet svih nacija. Optužbe da je Iran umiješan u orkestriranje ili podupiranje napada u Europi potpuno su neutemeljene i apsurdne. Optužbe protiv Irana nisu ništa drugo nego dio namjerne kampanje dezinformacija s ciljem potkopavanja odnosa između Irana i europskih zemalja. Žalosno je što se takvim neutemeljenim optužbama daje vjerodostojnost, jer služe samo sijanju razdora i nepovjerenja.«
Kada je kontaktirana, Margaux Van Der Have, jedna od odvjetnica Abdelkrima S., naglasila je da se njezin klijent našao »u slučaju čiju ozbiljnost otkriva dok mu se dostavljaju elementi istrage« (pročitajte njezin puni odgovor u dodatku). »Neuspjeh u identificiranju i/ili uhićenju nalogodavaca ili ubojica terorističke ćelije koju je opisao PNAT znači da je g. S. prisiljen nositi teret koji je daleko prevelik za njegovu ulogu i postavljene kriminalne ciljeve«, inzistira njegova odvjetnica.
Sabrinine odvjetnice Camilla Quendolo i Melody Blanc na novinarska pitanja istaknule su da je njihova klijentica »dosljedno i odlučno poricala da je na bilo koji način sudjelovala u djelima za koja je optužena, ili da je imala bilo kakva saznanja o njima« te da je »nepoznata policiji i pravosudnim tijelima, te da nije radikalizirana«. (njihov odgovor u cijelosti pročitajte u prilozima)
Planovi atentata
Službeno, afera je započela u petak 19. travnja kada je DGSI obavijestio nacionalni protuteroristički ured (PNAT) o »prijetnji iranskog podrijetla protiv izraelskih interesa«. U stvarnosti, francuska protuobavještajna služba bila je na oprezu nekoliko mjeseci, navodno nakon obavijesti iz izraelske obavještajne agencije Mossad. Na upit preko ureda izraelskog premijera, Mossad to nije pristao ni potvrditi ni demantirati. Samo su odgovorili da su »u tijeku dijalog i suradnja između obavještajnih službi kako bi se uklonile prijetnje«.
Živeći u Parizu, Roy*, bivši konzultant zaštitarske tvrtke sa sjedištem u Tel Avivu, meta je zavjere za ubojstvo koju planiraju »neprijateljski raspoloženi iranski subjekti«. Mediapart ne zna zašto se baš ovaj čovjek našao na meti. Je li to zato što je deset godina radio za izraelsko veleposlanstvo u Francuskoj? Ili da je osiguravao El Al, izraelsku zrakoplovnu kompaniju, u pariškim zračnim lukama? Ili, vjerojatnije, zbog kratkotrajnog (manje od dvije godine) iskustva u privatnom sektoru? »To je ono što sudska istraga koja je u tijeku nastoji utvrditi«, odgovara PNAT Mediapartu.
Prema DGSI-u, trojica njegovih bivših kolega koji još uvijek rade u pariškoj regiji također su na meti. Kada je kontaktiran, osnivač i šef tvrtke, bivši član Shin Betha (unutarnje sigurnosne službe hebrejske države), zakleo se da »nije imao pojma« o prijetnjama upućenim njegovim zaposlenicima. Prema njegovim riječima, nitko ga nije upozorio.
Ipak, DGSI u bilješci precizira da je »zbog prijetnje po život«, Roy »u nekoliko navrata pozivan da napusti nacionalni teritorij«. U studenom i prosincu 2023., zatim u travnju 2024. U međuvremenu su on i njegova obitelj morali napustiti svoj pariški smještaj kako bi se smjestili u razne stanove za iznajmljivanje u glavnom gradu. Kontaktirana, njegova supruga nije željela komentirati naše informacije.
Trgovac drogom koji se sklonio u Iran
Zbog “mjera poduzetih za zaštitu ciljeva ove zavjere za ubojstvo”, teroristička ćelija je dobila »zadatak« za druge radnje koje bi »vjerojatno mogle ozbiljno narušiti javni red«, navodi se u sažetom izvješću DGSI-a poslanom PNAT-u.
Tijekom jednog tjedna, krajem 2023. godine, četiri su podmetnuta požara u poslovnim objektima na jugu Francuske (Bouches-du-Rhône, Haute-Garonne, Isère i Pyrénées-Orientales). Tvrtke specijalizirane za djelatnosti koje nemaju nikakve veze jedna s drugom: obrada vode, pranje kamiona, proizvodnja proizvoda od gume itd. Jedina im je zajednička stvar? Njihovi vlasnici su Izraelci. Svaki od požara izbio je u danima nakon pretraživanja njihovih adresa na internetu od strane Abdelkrima S., navodnog kralja ćelije.
S 34 godine muškarac koji sebe naziva »Krimo« već je dobro poznat policiji i pravosuđu. Ali ne i protuteroristički službi.
U srpnju 2023. ovaj francuski Alžirac pušten je iz zatvora nakon što je odslužio desetogodišnju zatvorsku kaznu zbog sudjelovanja u izviđanju suparničke bande koja je dovela do pucnjave i ubojstva dvojice nasilnika u tunelu Prado u Marseilleu u studenom 2015. Dan prije ubojstva, jedna od budućih žrtava otkrila je geolokacijski odašiljač ispod svog automobila.
Lyonnac kurdskog podrijetla smatra se karikom između organiziranog kriminala i Al-Qudsa
Kada je Krimova kuća pretražena, istražitelji su u kutiji za cipele ispod njegova kreveta pronašli uređaj za video snimanje i Faradayev kavez (napravljen za blokiranje valova iz komunikacijskih mreža). Također su pronašli telefon i tablet za koje su forenzičari utvrdili da su bili povezani sa odašiljačima korištenim u drugim naseljima.
Ukratko, Krimo je logističar za organizirani kriminal. A otkako je izašao iz zatvora, kune se da se skrasio. Dok je u policijskom pritvoru, priznat će da ima telefon posvećen aplikaciji Telegram kako bi “gledao što se događa u Marseilleu. Obračunavanje, stavili su sve videe i sve«. Politika? »Velika crvena soba u kojoj svi viču jedni na druge? Narodna skupština, kako se zove? Ah, ok… Ne zanima me”.
Međutim, DGSI vjeruje da je on još uvijek aktivan, te sada hvale njegove talente na polju političkog nasilja. Tvrdi se da je u Francuskoj glavni operater terorističke ćelije koju vodi izvjesni Ümit Bülbül, trgovac drogom iz regije Lyon koji putuje koristeći tursku putovnicu izdanu pod lažnim identitetom.
Vjeruje se da je Bülbül trenutno u Iranu. Koristi tri iranske telefonske linije. Prema jednoj europskoj obavještajnoj službi, stanovnik Lyona kurdskog podrijetla veza je između organiziranog kriminala i snagama Al-Quds, elitne postrojbe Korpusa islamske revolucionarne garde zadužene za njezine vanjske operacije. Ümita Bülbüla nismo mogli kontaktirati u vezi s optužbama koje su protiv njega iznijele razne europske službe.
Otkako je izašao iz zatvora, Krimo je nekoliko puta putovao do Lyona i natrag, zadržavajući se u glavnom gradu Galije nekoliko minuta ili dva. Za primanje naredbi i novca od Bülbüla (ili suučesnika) koji je u to vrijeme još bio u Francuskoj, prema timu za kontrašpijunažu DGSI.
Vjeruje se da je vezu između nasilnika iz Marseillea i nasilnika iz Lyona uspostavio Sedat K., koji se trenutačno nalazi u istražnom zatvoru jer je bio jedan od navodnih suradnika u operaciji trgovine drogom koju je vodio Bülbül. Višestruki prijestupnik već dvadesetak godina, Sedat je bio zatvoren šest mjeseci s Abdelkrimom u kaznionici Bourg-en-Bresse u 2021.
Prema novim obavještajnim podacima koje je prikupio DGSI, ova ćelija ima druge planove za ubojstva u Europi. A Krimo se upravo vratio s trodnevnog putovanja u Njemačku, od 15. do 17. travnja. I učinio je to u eksplozivnom geopolitičkom kontekstu. Početkom mjeseca, udari koji se pripisuju IDF-u (izraelskim obrambenim snagama) uništili su konzulat i rezidenciju iranskog veleposlanika u Siriji, ubivši oko petnaest ljudi, uključujući dva generala iranske Revolucionarne garde. Kao odgovor, sredinom travnja, dronovi i projektili s iranskog teritorija bombardirali su Izrael.
U očima francuske sigurnosne službe, ovo je opravdalo prijavljivanje dosjea Marco Polo PNAT-u, koji je odmah otvorio preliminarnu istragu, čiji su prvi koraci odražavali hitnost i važnost koju su mu vlasti pridavale.
‘Bizarna’ kontrola
Istog dana, 19. travnja, istražni sudac naredio je prisluškivanje nekoliko telefonskih linija, koje su odmah geolocirane u stvarnom vremenu, što je omogućilo istražiteljima da prate svaki korak Abdelkrima i Sabrine. Pružene su i početne analize njihovih detaljnih faktura. Obavijesti koje se tiču njih (kao i Ümita Bülbüla i Sedata K.) sastavljene su i arhivirane u postupku. A ovo su tek prvi sati očevida.
Rano poslijepodne sljedećeg dana, tim iz DGSI-jeve jedinice za nadzor »S« smjestio se u blizini vile u regiji Bouches-du-Rhône gdje je Krimo organizirao zabavu za svoj rođendan. Istražitelji su sedam sati snimali registarske pločice i fotografirali goste. Ali nije bilo ničega što bi ih povezivalo s Iranom ili bilo kakvom planiranom atentatom.
U nedjelju 21. travnja geolokacija u stvarnom vremenu se isplatila. Policijski službenici iz »J«, odjela zaduženog za kriminalističke istrage unutar DGSI-a, vidjeli su kako se jedan od telefona Abdelkrima S. kreće iz Marseillea prema njemačkoj granici. Upozorili su svoje kolege s druge strane Rajne. Nakon što je prešao granicu, Krimo je bio podvrgnut provjerama u vlaku, koje je njegova partnerica smatrala tako »bizarnima«. Upitan o informacijama koje je tog dana DGSI prenio njemačkim službama i kontroli koja je uslijedila, PNAT je odgovorio da su »ti elementi pokriveni tajnošću istrage«.
»Nazivaju me ‘teroristom’. To je ozbiljna stvar. To je zastrašujuća riječ.« Abdelkrim S. u policijskom pritvoru
Ponedjeljak, 22. travnja, dok je ekipa iz DGSI-a išla na stanicu Saint-Charles u Marseilleu kako bi preuzela snimke videonadzora na kojima je snimljen Krimo, s crnom kosom skupljenom u rep, odjeven u plavu trenirku kako dan ranije ulazi u svoj vlak, noseći kovčeg i bijelu plastičnu vrećicu, iz sjedišta DGSI-a obavijestili su njemačku tajnu službu, o planiranom napadu koji uključuje Ümita Bülbüla, Sedata K. i Abdelkrima S. usmjerenom na tri osobe koje žive u Berlinu i Münchenu »identificirane zbog njihove uloge unutar njemačke židovske zajednice i njihovih bliskih odnosa s izraelskim veleposlanstvom u Njemačkoj«.
Meta u Berlinu bila je dobro poznata osoba u izraelskoj dijaspori, čije bi ubojstvo »moglo osigurati međunarodnu medijsku pokrivenost«, prema obavještajnim službama. U Münchenu je par na meti. Manje poznati, muž i žena studirali su diplomaciju (muž se specijalizirao za borbu protiv terorizma) na izraelskom sveučilištu.
Njemačka tajna služba čak daje iscrpan prikaz nadzora koji je provela nekoliko dana ranije tijekom Krimovog prethodnog posjeta Münchenu. Na stanicu Karlsruhe stigao je TGV-om, uzeo regionalni vlak do bavarskog grada i prijavio se u hotel koji je rezervirao. Zatim ga je sljedeći dan taksi odvezao u četvrt istočno od rijeke Isar.
Promjena cilja
Tamo su ga agenti njemačke kontrašpijunaže promatrali kako luta istom ulicom sat vremena u ranim jutarnjim satima, s mobitelom u ruci, zaustavljajući se kako bi pobliže pogledao zvono na vratima, zanimajući se za katove zgrade prije traženja mogućih prilaza zgradi u susjednim ulicama. Adresa koja koja mu je posebno privukla pozornost odgovara sjedištu tvrtke koju vodi obitelj žene na meti terorističke ćelije.
Krimo se u dotičnu ulicu vratio u poslijepodnevnim satima kako bi snimio još fotografija nakon pauze za ručak i kupovine. Ovaj se scenarij ponovio sljedeći dan prije nego što se ukrcao na vlak za Marseille, gdje su ga čekali pripadnici DGSI-jeve jedinice za praćenje. Vidjeli su ga kako napušta kolodvor Saint-Charles i dalje noseći svoj kovčeg na kotačiće i bijelu plastičnu vrećicu, ovaj put u vrlo vidljivim ružičastim tenisicama.
Sljedeći dan, Krimo šalje audio poruku svom neidentificiranom kontaktu. On se javlja. »Tamo sam bio dva-tri dana. Gledao sam tvrtku, bilo je ljudi u njoj, ali osoba nije u njoj. Oni nisu u njemu.« Suočen s tom poteškoćom, Krimo je preporučio promjenu mete, »moram odustati«, te naglasio: »Ima ih dosta u Francuskoj, ima ih dosta, puno njih, puno njih«, što su istražitelji protumačili kao da se misli na mnoge mete židovske vjere koji bi, po njegovom mišljenju, bile lakše dostupne u Francuskoj…
Zamka za Valentinovo
U Francuskoj i Njemačkoj policija pokušava identificirati ostatak terorističke mreže. Iako je Abdelkrim S. bio uključen u operaciju namirivanja računa u Marseilleu, on u načelu nije bio ubojica, već samo logističar. Ümit Bülbül je vodio operaciju iz Irana, a Sedat K. je bio samo posrednik. Dakle, nedostaju izvršitelji. U audio poruci kojoj se nije mogao odrediti datum, Krimo govori sugovorniku da je u Njemačkoj upoznao »tipa« koji ga nije uvjerio, »nije bio previše konvencionalan«, ali se sprema »vidjeti još jednog«.
Kako doznajemo, policija nikada nije uspjela identificirati potencijalne ubojice. »Ovo je predmet trenutne sudske istrage«, potvrđuje PNAT. Njihova istraga došla je do vrhunca u ponedjeljak 29. travnja u 15.55 kada je na web stranicama njemačkog tjednika Focus objavljen članak koji otkriva dio slučaja. Dvadeset minuta kasnije, DGSI-jeva služba za praćenje medija upozorila je skupinu »J« zaduženu za slučaj. Istražitelji su mogli samo primijetiti da je Krimo bio savršeno prepoznatljiv, kao i njegovi planovi, te da je stoga vrlo vjerojatno da će pobjeći.
Tako je u 5.50 sljedećeg jutra tim iz operativne grupe za podršku (GAO, DGSI-jeva interventna grupa) zauzeo položaj oko male zgrade u Alèsu. Policija je razvalila vrata raznih smještaja (svi su bili prazni osim onog koji je korišten kao salon za nokte za Sabrinin posao). Na kraju dvorišta ostala je jedna kuća. Francuski prozor je odškrinut. Oni to iskoriste i zgrabe Abdelkrima i njegovu ženu, koja je u petom mjesecu trudnoće, u podnožju kreveta.
‘To je bolest, zar ne?’ Abdelkrim S. o tome što Hezbollah predstavlja
Odveden u policijsku postaju u Nîmesu, Krimo je doživio napad tjeskobe. Morali su ga odvesti u bolnicu na pretrage. »Klaustrofobičan sam i imam napade panike kad sam zatvoren. Imam ih još od zatvora«, objašnjava. Petnaest sati nakon uhićenja istražitelji su ga konačno mogli ispitati.
A emotivni Krimo im ne predstavlja vrlo odlučan profil ubojice na iranskoj plati. Njegovi odgovori su zabrinjavajući.
Hezbolah? »To je bolest, zar ne?« Iranski napadi dronovima na Izrael? »Nisam znao za to. Je li to bilo na TV-u?«
Objašnjava da je, kada ga je policija obavijestila o nedjelima za koja ga terete, »počeo drhtati«: »Zovu me ‘terorist’. To je velika stvar. To je zastrašujuća riječ.«
A na bezazleno pitanje, optuženik za planiranje atentata zabrinut je: »Nećeš valjda reći mojoj ženi?«
U susjednom uredu Sabrina doznaje od istražitelja da je otac njezine djece iskoristio putovanje u Berlin u veljači, navodno za Valentinovo, kako bi izvidio radno mjesto utjecajne osobe u židovskoj zajednici.
Trudnica je vidjela crveno. »Ako je poveo svoju obitelj da to učini, to je odvratno. Bio je to otrovni dar. Manipulirao je sa mnom, točno je znao što radi. I jednostavno sam nastavila kao idiot…« Istodobno, teško joj je zamisliti da je njezin suprug upleten u te terorističke planove. »Abdelkrim nikad nije podržavao Palestinu, nije ga briga.«
Prijevara osiguranja
U zatvoru Saint-Quentin-Fallavier (Isère) priveden je i Sedat K. Telefon skriven u madracu njegove ćelije otkrio je da je Ümit Bülbül bio među njegovim kontaktima na Facebook Messengeru i Krimo na Telegramu, ali nije pronađena nikakva razmjena s njima. Kako nije bilo dokaza koji bi ga inkriminirali, Sedat je izbjegao optužnicu. Sedata K. nismo uspjeli kontaktirati.
U sjedištu DGSI-a u Levallois-Perretu, gdje je prebačen i suočava se s nadzornim fotografijama njemačkih sigurnosnih službi, Krimo traži razgovor sa svojim odvjetnikom. Policajac je istaknuo da je upravo razgovarao sa svojim odvjetnikom. Pa je Krimo razmislio. Sam.
»Reći ću ti istinu jer me plašiš svim ovim. Počet ću od početka. Čovjek koji je bio sa mnom u zatvoru – bio je iz Lyona – rekao mi je da je njegov prijatelj uložio u tvrtku u Njemačkoj i da je bio prevaren. Zamolio me da odem fotografirati i snimiti ovo mjesto, ali nisam znao da su to važni ljudi na visokim položajima.« Naravno, on negira da je svjesno sudjelovao u bilo kakvom planiranju atentata. »Nisam trebao prilaziti ljudima, ničemu. Samo da fotografiram. Rekao sam sebi: nemam ništa s njima.«
Na upit o istraživanju zapaljenih tvrtki, koje je pronađeno u Sabrininom telefonu, Krimo je potvrdio da ga je proveo. Krimo je potvrdio da je istraživanje proveo u ime iste osobe koja mu je objasnila da se radi o prijevarama osiguranja. On je to odbio, ali je spremno priznao da je bio posrednik u angažiranju piromana.
Naposljetku se kune da »nema ništa protiv Židova«. »To je prijevara koju vodi tvrtka u Njemačkoj i prijevara osiguranja u Francuskoj. To je sve što su mi rekli, prevarili su me. To je apsolutna istina.«
DGSI i PNAT nisu bili uvjereni. Dana 4. svibnja, Abdelkrim S. i njegov suučesnik izvedeni su pred istražnog suca koji ih je optužio za terorističko udruživanje.
*Ime je promijenjeno.
Naša istraga, koju koordinira mreža Europska istraživačka suradnja (EIC), čije partner je Nacional, temelji se na stotinama povjerljivih dokumenata do kojih je došao Mediapart. Uz Mediapart, mediji koji sudjeluju u projektu su Der Spiegel (Njemačka), De Standaard i Le Soir (Belgija), NRC Handelsblad (Nizozemska), Shomrim (Izrael) i drugi partneri EIC-a.
Identiteti ljudi koji su bili meta ovih atentata, tvrtke u kojima rade i njihove adrese, u ovom su članku namjerno prikriveni kako ih se ne bi razotkrilo. Mediapart i njegovi partneri iz EIC-a pokušali su putem nekoliko kanala stupiti u kontakt sa svim ciljanim osobama i, gdje je bilo moguće, njihovim rođacima. U trenutku pisanja teksta svi su odbili komentirati.
ODGOVORI
DGSI je odgovorio da ne može odgovoriti na naša novinarska pitanja »koja se tiču sudskih istraga koje su u tijeku«.
Ured izraelskog premijera odgovorio je u ime Mossada: »Od 7. listopada razina prijetnji Izraelcima i Židovima diljem svijeta od terorističkih organizacija je porasla. Odgovornost za zaštitu svakog građanina Izraela ili Židova u stranoj zemlji leži na lokalnim obavještajnim, sigurnosnim službama i službama za provođenje zakona. Obavještajne službe vode kontinuirani dijalog i suradnju kako bi uklonile prijetnje.«
Margaux Van Der Have, jedna od odvjetnica Abdelkrima S., odgovorila je e-poštom:
»Gospodin S. trenutno je jedina osoba pod istragom (uz suprugu, čiju umiješanost niječe), u slučaju čiju ozbiljnost otkriva dok mu se dostavljaju elementi istrage.
Neuspjeh u identificiranju i/ili uhićenju nalogodavaca ili ubojica terorističke ćelije koju je opisao PNAT znači da je gospodin S. prisiljen nositi teret koji je prevelik za njegovu ulogu i zločinačke ciljeve koji su navodno postavljeni.
Gospodin S., vrlo dosljedan u svojim iskazima, odgovarao je istražiteljima u pritvoru i istražnom sucu koji ga je dvaput dočekao i ispitivao o činjenicama.
To je s jedne strane otkrivalo njegovo nepoznavanje ciljeva ljudi koji su ga kontaktirali, a s druge strane potpuno odsustvo mržnje prema židovskoj zajednici.
Do danas u objektivnim elementima spisa slučaja nije identificiran nikakav znak radikalizacije, niti jedna tvrdnja koja bi sugerirala antisemitski profil, a trenutačno korištenje njegove računalne opreme, kojoj ima ovlašteni pristup, onemogućuje bilo kakvu vezu s radikalnim ili osvetoljubivim profilima prema bilo kojoj zajednici.
Ipak, pod izlikom prisutnosti židovskog stanovništva u pritvoru g. S. je smješten u samicu više od 3 mjeseca.
S tim u vezi, treba imati na umu da u zatvorima ne postoji kvota koja bi omogućila prebrojavanje zatvorske populacije prema vjerskim ili etničkim kriterijima, pa s obzirom na razloge navedene za ovu mjeru, nema vremenskog ograničenja.
Važno je podsjetiti da ni istražni sudac ni pritvorski sudac, jedini suci koji imaju uvid u spis i mogu ocijeniti stupanj opasnosti okrivljenika, nisu zatražili ovu mjeru, koja nije ni potrebna ni opravdana.
Strogost mjere čini se tim više nepotrebnom s obzirom na to da g. S. nema dosijea o izravnom nasilju u svojoj sudskoj ili zatvorskoj povijesti. S tim u vezi, on ima dugi staž u zatvoru bez heteroagresivnih incidenata. Osim toga, produženje njegovog promatranja u odjelu za dolaske omogućilo je zatvorskoj upravi da primijeti nepostojanje bilo kakvih poteškoća s drugim zatvorenicima.
G. S. je hospitaliziran pod ovom izolacijskom mjerom, koju bolnički liječnici nazivaju i “bijelo mučenje”.
ECHR preporučuje, ne bez razloga, da se koristi samo u iznimnim slučajevima i uz veliki oprez, s obzirom na njegove štetne učinke na mentalno i tjelesno zdravlje.
Ozbiljnost umiješanosti g. S-a beskrajno je manja u usporedbi s ulogama koje igraju glavni igrači, uzvodno i nizvodno od zločinačkog plana.
Također, njihovo bi ispitivanje omogućilo g. S. da dobije mjesto koje mu pripada i da se prema njemu postupa na način razmjeran njegovom relativnom angažmanu.
Činjenica da je on jedini ispitivan čini njegovu ulogu karikaturom, a zatvorski tretman nepotrebno neproporcionalnim.
Prisiljen na žurno provođenje uhićenja, najmanji čovjek se nađe uhićen od strane zakona, jedini koji radi bez prikrivanja jer je njegova uloga tako sporedna.«
Camilla Quendolo i Melody Blanc, Sabrinine odvjetnice, odgovorile su nam e-poštom:
»Naša klijentica je dosljedno i odlučno negirala da je na bilo koji način sudjelovala u navodnim činjenicama, ili da je imala bilo kakva saznanja o njima. S obzirom na objektivne oslobađajuće dokaze i njezinu osobnost, istražni sudac prvo je odlučio staviti je pod sudski nadzor.
Naša klijentica je nepoznata policiji i pravosuđu, nije radikalizirana, majka je dvoje male djece i trudna je s trećim. Ove elemente nitko nikada nije osporavao.
Unatoč svemu, tužiteljstvo se nije libilo žaliti, a istražno vijeće ju je smjestilo u istražni zatvor, nakon razdoblja na slobodi koje nije predstavljalo teškoće.
Od tada su podneseni brojni zahtjevi za puštanje na slobodu, ali bez uspjeha.
Više od tri mjeseca nakon njezina boravka u pritvoru, istraga nije donijela nikakve nove informacije, osim da će naša klijentica sada rađati u pritvoru uz krajnju ravnodušnost, te u sanitarnim uvjetima koje je obrana više puta osudila.
Danas postoji zastrašujuća stvarnost u slučajevima označenim kao “teroristički”: individualne slobode i bitna demokratska načela kao što je pretpostavka nevinosti pometena su načelom predostrožnosti – koje u ovom slučaju nije utemeljeno ni na kakvoj opipljivoj stvarnosti, ako ne i na sigurnosti kontekst pojačan aktualnim događajima.«
Komentari