U Puli se i dalje vodi postupak protiv Ljubice Marfan i Mira Oblaka, dvoje optuženika poznatih po ‘aferi Hypo’, kojima se sudi zbog navodnog nanošenja štete ovoj austrijskoj banci iako su u istoj pravnoj stvari u Austriji pravomoćno oslobođeni još 2019. godine.

Županijski sud u Puli prošlog tjedna odvažio se na manevar koji je u hrvatskom pravosuđu dosad bio iznimno rijetko viđen: odlučio je potpuno zanemariti presudu Suda Europske unije u Luksemburgu donesenu upravo u slučaju u kojemu se u Puli sudilo te time izložio i Republiku Hrvatsku pokretanju postupka pred Sudom EU-a. Još važnije, iz zapisnika o raspravi provedenoj pred tročlanim sudskim vijećem kojim je predsjedala sutkinja Dragana Kos Milevoj, u kojemu su sjedili još Ljubica Subotić i Slavica Kaić, proizlazi to da je pulskom sudu ova europska presuda i praksa oko njene implementacije gotovo pa nevažna: bili su upozoreni da su dužni proučiti sve dostupne materijale koji su im dostavljeni sa sudova u Austriji, no to nisu učinili, nego su lakonski donijeli odluku na štetu optuženika. Radi se o potencijalno opasnom presedanu otvorenog kršenja i hrvatskog i europskog pravnog poretka.

Županijski sud u Puli po presudi Suda iz Luxembourga obvezan je usporediti dva sudska spisa, u Hrvatskoj i Austriji, uzimajući u obzir i sve činjenice navedene u obrazloženjima sudskih akata, ali to odbija

Konkretno i pojednostavljeno rečeno, riječ je o predmetu protiv Ljubice Marfan i Mira Oblaka, dvoje optuženika u javnosti poznatih po “aferi Hypo”, kojima se u Puli sudi zbog navodnog nanošenja štete ovoj austrijskoj banci. Postupak protiv njih za ista djela vođen je i u Austriji, no ondje su pravomoćno oslobođeni krivnje. U Hrvatskoj je, međutim, na djelu sasvim suprotan scenarij: dvoje optuženika dulje od jednog desetljeća razvlači se po sudovima u nizu odvojenih procesa, bez ikakve perspektive da će ove trakavice skoro biti privedene kraju. Proces u Puli tek je jedan u nizu, ali ipak je dodatno neobičan jer iz dokumenata koje posjeduje Nacional proizlazi da je na djelu eklatantno kršenje presuda najvišeg europskog suda.

Sve je zapravo započelo u Austriji 2010. godine kada su tamošnja tijela kaznenog progona razmatrala kaznenu prijavu za oštećenje nekadašnje Hypo Alpe Adria Bank International AG iz Klagenfurta za sveukupno 161 milijun eura, s koliko je ova banka financirala izgradnju prvog hrvatskog luksuznog resorta s golf-igralištem Kempinski Adriatic u Savudriji, otvorenog za javnost u ljeto 2009. Na optuženičku klupu pred Zemaljskim sudom u Klagenfurtu su u ožujku 2016. sjeli nekadašnji dvojac iz uprave ove banke Wolfgang Kulterer i Guenter Striedinger te voditelji projekta u Savudriji Miro Oblak i Ljubica Marfan. Već iste godine, nakon osam mjeseci suđenja, donesena je presuda – za dvojac iz Hrvatske oslobađajuća, za razliku od Kulterera i Striedingera – koja je postala pravomoćna odlukom Vrhovnog suda Austrije u ožujku 2019. Usporedo s postupkom u Austriji, ali znatno sporijim tempom, za ista djela iz austrijske kaznene prijave koja je obuhvaćala sve poslovne aktivnosti u izgradnji resorta od 2002. do 2007., u Hrvatskoj je podneseno sveukupno trinaest prijava, od kojih su neke odbačene, a po drugima sud i Županijsko državno odvjetništvo u Puli još uvijek formalno “rade”, iako je od njihova podnošenja proteklo punih 12 godina. Tadašnji zamjenik glavnog državnog odvjetnika Dražen Jelenić, kojemu su prijave upućene na ruke, napisao je opasku “hitno”. Sve istražuje Eddy Putigna, nekadašnji županijski državni odvjetnik, odnedavno na funkciji zamjenika.

Upravo u spomenutom postupku pred Županijskim sudom u Puli još u jesen 2017. tadašnja sutkinja Gabrijela Marčeta Ferić uputila je Sudu Europske unije zahtjev za donošenjem odluke o prethodnom pitanju, no taj nije formalno udovoljavao zahtjevima postupka te je odbijen kao nedopušten uz mogućnost ponovnog traženja donošenja odluke o prethodnom pitanju. Pitanje na koje je tražen odgovor jest “kako ocijeniti je li ili nije presuđena stvar u drugoj članici Unije?”. Ista je sutkinja novi zahtjev uputila u jesen 2021., u postupku je održano i jedno ročište u Luksemburgu, a presuda Suda EU C – 726/21 je donesena 12. listopada 2023. Županijski sud u Puli po toj presudi obvezan je usporediti dva sudska spisa, u Hrvatskoj i Austriji, uzimajući u obzir ne samo činjenice navedene u izrekama optužnice i pravomoćne presude koja mu je dostavljena iz druge države članice, već i činjenice navedene u obrazloženjima tih akata. Sud u Puli to odbija učiniti, što proizlazi i iz zapisnika s ročišta održanog prošlog tjedna, koji Nacional posjeduje.

Od prijave protiv Mira Oblaka i Ljubice Marfan (na arhivskoj fotografiji s bivšim predsjednikom RH Stjepanom Mesićem) prošlo je 12 godina | Foto: Dusko Marusic/Vecernji list/PIXSELL

Ovaj predmet je inače oduzet sutkinji koja je zatražila donošenje odluke o prethodnom pitanju od Suda Europske unije, pod formom preraspodjele poslova na pulskom sudu, te je dodijeljen novoj sutkinji Dragani Kos Milevoj koja je na Županijski sud u Puli tek nedavno stigla s Općinskog suda.

Obrana Ljubice Marfan i Mira Oblaka, s kojima je optužen i Slobodan Brajković, silno se potrudila pojasniti pulskom sudu da u ovom slučaju treba primijeniti načelo ne bis in idem, odnosno “već presuđenoj stvari”: čak je zatražila pismeno mišljenje vodećeg znanstvenog autoriteta u europskom pravu, profesorice zagrebačkog Pravnog fakulteta Melite Carević, koja je u suradnji s Davorom Petrićem upravo za potrebe ovog predmeta zaključila da se radi o grubom kršenju prava Europske unije jer presude Suda EU-a obvezuju sve nacionalne sudove u svim državama članicama EU-a.

No sutkinja Dragana Kos Milivoj, kako proizlazi iz zapisnika koji posjeduje Nacional, strankama u postupku doslovno je kazala: “Mi smo to malo gledali, doduše ne u ovom vijeću, i po nama to ne bi bio ‘ne bis in idem’ tako da ja idem u raspravu i odredit ćemo termine idućih rasprava”. Iz ovih rečenica proizlazi da su odluke o ovom predmetu – pa i ignoriranju presude u Austriji i odluke Suda EU-a – donošene mimo procedure i pravila, odnosno izvan sudnice. Posebno je problematičan podatak da se hrvatski sud, kako je objašnjeno, “ne želi zamarati” usporedbom spisa u Puli sa spisima u Austriji, premda je eksplicitno propisano da upravo to mora učiniti kako bi se provjerilo radi li se o već presuđenoj stvari. Radi se o dva dostavljena CD-a s preko 110 tisuća stranica teksta na njemačkom jeziku – što je ostalo neprevedeno i uopće nije uzeto u obzir prilikom odlučivanja. Upravo zbog toga obrane optuženika prošlog tjedna zatražile su izuzeće sutkinje Dragane Kos Milivoj, ali i predsjednika Županijskog suda u Puli Roberta Fabrisa. Osim što sumnjaju u njihovu pristranost, obrane žele iscrpiti sva pravna sredstva kako bi ponovno zatražile pravnu zaštitu i na europskoj razini. O zahtjevima za izuzećem odlučivat će Visoki kazneni sud.

Wolfgang Kulterer, bivši direktor Hypo banke | Foto: Davor Visnjic/PIXSELL

“Nažalost, mogu svjedočiti o vlastitom iskustvu optužene pred austrijskim i pred hrvatskim sudom. Razlika je ogromna, presumpcija nevinosti kod njih nalazi punu primjenu za razliku od našeg pravosuđa. Odgovarala sam za 161 milijun eura navodne štete Hypo banci i oslobođena sam, kako u prvom tako i u drugom stupnju. Nitko mi nije odredio privremene mjere za razliku od ovog hrvatskog slučaja gdje je uskrata raspolaganja imovinom, pa onda i privremeno oduzimanje imovine stiglo godinama prije optužnice, naravno na moju štetu. Županijski sud u Puli je godinama odolijevao i nije želio primijeniti odluku Visokog kaznenog suda koji je odlučivao o žalbama s ciljem da se uskrata raspolaganja uskladi s navodnom štetom iz optužnice. Na koncu su iz nekoliko pokušaja uspjeli. Vodi se i jedna parnica za štetu protiv Republike Hrvatske, pa mi se nekako čini da – dok god sam optužena i dok traje suđenje – svi pravosudni djelatnici uključeni u slučaj imaju komfornu poziciju. Kada bi se usporedila dva spisa, austrijski i hrvatski, vidjelo bi se da je to ista, presuđena stvar. Koliko god da se to izbjegava, na kraju će to netko ipak trebati usporediti. Od toga se ne može pobjeći. I zaključno, ne preostaje mi ništa drugo nego vjerovati da je pravda spora, ali dostižna. Dobro je što je Hrvatska članica Europske unije”, rekla je za Nacional Ljubica Marfan.

Miro Oblak, švicarski državljanin slovenskog porijekla, nešto je manje optimističan – izgubio je, kaže, svaku nadu da će imati pravično suđenje na nepristranom sudu.

“Nakon dugotrajnog postupka u Austriji u kojem sam u cijelosti oslobođen svih optužbi koje su se odnosile na poslovne događaje vezane za izgradnju luksuznog resorta u Savudrijskoj vali tijekom ranih dvijetisućitih godina, dočekale su me optužbe u Republici Hrvatskoj i ponovno me, za istu stvar, vratile u ulogu okrivljenika. Moj život je postao ‘proces’ koji mi obilježava svaki dan. Nakon presude Suda Europske unije i dobivenog pravnog mišljenja profesora Pravnog fakulteta u Zagrebu, a oboje jasno govore o obvezatnosti presuda koje po prethodnom pitanju donosi taj sud, jer to nije savjetodavno mišljenje već obvezno pravo, ponadao sam se da će mojim mukama doći kraj. Međutim, to se nije dogodilo jer sud u Puli ne želi ni istražiti, niti utvrđivati ono što bi morao utvrditi.

Naime, austrijski državni odvjetnik je hrvatskom državnom odvjetniku nakon mnogobrojnih traženja dokumentacije i očitovanja dostavio dva CD-a s preko 110 tisuća stranica teksta, naravno na njemačkom jeziku, o tome što je bio predmet kaznene istrage u Austriji i u odnosu na koji je postupak protiv mene obustavljen. Sadržaj tih CD-a hrvatski sud ne želi prevesti niti se tim sadržajem on želi ‘zamarati’, a morao bi, jer iz presude Suda Europske unije proizlazi da je na nacionalnom sudu koji je uputio prethodno pitanje obveza istraživanja i utvrđivanja činjenica o tome radi li se o istoj stvari. Donoseći odluku o tome da se ne radi o istoj stvari, a bez uvida u cjelokupni materijal koji je dostavio austrijski državni odvjetnik, hrvatski sud je neosnovano poklonio vjeru tužitelju i mene onemogućava u ostvarenju prava koja mi pripadaju. Moram priznati da sve to nisam očekivao nakon presude Suda Europske unije”, rekao je Oblak za Nacional.

Tadašnji zamjenik glavnog državnog odvjetnika Dražen Jelenić, kojemu su prijave upućene na ruke, napisao je opasku ‘hitno’ | Foto: Patrik Macek/PIXSELL

Ako hrvatski sudovi zbilja budu inzistirali na kršenju odluke Suda EU-a, postoji nekoliko mogućih sankcija. Europska komisija može pokrenuti povredbeni postupak protiv države članice zbog povrede prava EU-a jer nacionalni sudovi kao jedna od grana vlasti svojim činjenjem ili nečinjenjem mogu počiniti povrede prava EU-a, zbog kojih Komisija može tužiti države pred Sudom EU-a. Pojedinci, fizičke i pravne osobe, mogu podići tužbe za naknadu štete zbog povrede prava EU-a pred nacionalnim sudovima, što je odavno potvrđeno u praksi sudova članica EU-a. Odbijanje primjene ili nepravilna primjena presude Suda EU-a može imati za posljedicu povredu prava zajamčenih Europskom konvencijom o ljudskim pravima i nacionalnim ustavima. U konačnici odgovornost je države za štetu prouzročenu nezakonitim ili nepravilnim radom sudaca, a država može zatražiti od suca povrat isplaćene naknade ako je štetu učinio namjerno ili iz krajnje nepažnje.

‘Moram priznati da sve to nisam očekivao od Županijskog suda u Puli nakon presude Suda Europske unije’, rekao je Miro Oblak, uz Ljubicu Marfan, suoptuženik u spornom predmetu ‘Hypo banka’

Luksuzni hotelski kompleks Skiper Resort u Savudriji blizu Umaga, zbog kojega su Ljubica Marfan i Oblak izloženi desetljetnim sudskim progonima, u međuvremenu je od Heta banke – bivše Hypo banke – 2017. kupio “srpski kralj šećera” Miodrag Kostić. Cijena transakcije Skipera nije objavljena iako je Hypo banka sanirana milijardama austrijskih poreznih obveznika. Ljubica Marfan i Oblak su, pak, u partnerstvu sa švicarskim poduzetnikom Konradom Georgom Ackermannom najavili pokretanje investicije u obližnji velik turistički i golf-projekt Stancija Grande, kojim bi navodno trebao upravljati svjetski hotelski operater Four Seasons.