Objavljeno u Nacionalu br. 429, 2004-02-03
Paddy Ashdown, visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH, govori o pritvaranju Ante Jelavića i ostalih osumnjičenih za kriminal vezan uz Hercegovačku banku, komentira političke promjene u Hrvatskoj i Srbiji i Crnoj Gori, te iznosi razočarenje ritmom reformi u BiH
“Očekujem da će hrvatska strana na zahtjev svojih bosanskih kolega za izručenjem osumnjičenika iz afere Hercegovačka banka reagirati jednako kao što bi reagirala kada bi od BiH zatražila izručenje nekih osumnjičenika koje ona traži. Nadam se da će hrvatske vlasti reagirati brzo i u skladu sa zakonom”, rekao je odlučnim tonom u ponedjeljak ujutro za Nacional Paddy Ashdown, visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH. Ashdown se našao u središtu pozornosti nakon što su prije desetak dana snage SFOR-a po nalogu Državnog suda BiH uhitile Antu Jelavića, Miroslava Prcu i Miroslava Rupčića, nekoć istaknute dužnosnike HDZ-a BiH. Njih trojica uhićeni su zbog sumnji da su umiješani u kriminalne radnje u Hercegovačkoj banci, kao i neki nekoć istaknuti hrvatski političari, poput Ljube Ćesića Rojsa, čije izručenje bosanske vlasti namjeravaju tražiti od Hrvatske.
‘Uhićenja Ante Jelavića, Miroslava Prce i Miroslava Rupčića nemaju nikakve veze sa mnom, već s pravosuđem i policijom BiH’ ‘BiH je Hrvatskoj poslala zahtjeve za izručenjem nekih osoba i očekujem da će se to poštivati’Ashdown je dužnost visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH preuzeo 27. svibnja 2002., nakon duge i bogate političke karijere. U razgovoru za Nacional osvrnuo se na nedavna uhićenja vezana uz aferu Hercegovačka banka, političke promjene u Hrvatskoj i Srbiji i Crnoj Gori, te iznio svoje razočarenje ritmom reformi u BiH.
NACIONAL: Nedavna uhićenja Jelavića, Prce i Rupčića hrvatskom državnom vrhu predočena su kao mogući uvod u uhićenja većeg broja ljudi koji su profitirali od Hercegovačke banke. Hoće li uskoro doista doći do novih uhićenja vezanih uz aferu Hercegovačka banka? – Ne znam, jer to sa mnom nema nikakve veze. Na području Balkana, kao i u brojnim drugim tranzicijskim zemljama, često se treba isticati jedan od temeljnih standarda razvijene europske demokracije: stvari iz nadležnosti policije i pravosuđa, koje se na bilo koji način tiču vladavine prava, nemaju nikakve veze s političkim dužnosnicima. Tako u ovom slučaju nedavnog uhićenja osumnjičenika vezana uz aferu Hercegovačka banka nemaju nikakve veze sa mnom, niti bi trebala biti adresirana na mene niti na bilo koga od političara. Posljednja uhićenja isključivo su u nadležnosti pravosuđa i policije.
NACIONAL: U hrvatskom državnom odvjetništvu tvrde kako u aferi Hercegovačka banka odlično surađuju sa svojim bosanskim kolegama. Jeste li zadovoljni kako se Hrvatska postavila prema toj aferi od trenutka njenog izbijanja, jer se najveći dio otkrivenih nezakonitosti može povezati i s hrvatskim političkim dužnosnicima? – Mislim da bi i to trebali pitati policiju i tužiteljstvo s bosanske strane. Što se tiče toga, ne bi trebalo biti razloga za nezadovoljstvo.
NACIONAL: Što očekujete od hrvatske vlade ako bosanska strana, vezano uz aferu Hercegovačka banka, od nje zatraži izručenje Ljube Ćesića, Ivana Medića i još nekih osoba koje imaju dvojno državljanstvo? – Očekujem da će se ponijeti pravilno i sukladno zakonskim odredbama. Ako dvije zemlje imaju dobrosusjedske odnose, to podrazumijeva i odličnu suradnju pravosudnih organa. Iako je Balkan podijeljen državnim granicama, kulturom i religijama i iako nije jedinstveno političko ili ekonomsko područje, riječ je o istom kriminalnom području. Naši su kriminalci i vaši i obratno. Zagrebački kriminalci često su i beogradski kriminalci, a beogradski kriminalci sigurno su trebinjski kriminalci. Zato je na tom području nužna dobra prekogranična suradnja. Ukoliko su prema hrvatskoj strani otišli određeni zahtjevi za izručenje očekujem da će se hrvatska vlada prema njima ponijeti točno onako kako bi očekivala da se u suprotnom slučaju prema ponaša vlada BiH.
NACIONAL: Nedavno ste izrazili divljenje prvim potezima hrvatskog premijera Ive Sanadera. Kakvu politiku Hrvatske prema BiH očekujete za vrijeme njegova mandata? – Mislim da je Hrvatska divan poklon za balkansku regiju, koji pokazuje što bi ostatak zapadnog Balkana mogao učiniti na putu prema integraciji u razvijenu Europu. Vjerujem da u Hrvatskoj danas ne bi bilo dvojbe oko odgovora na pitanje žele li se Hrvati približiti standardima Bruxellesa, ili kontrolirati Mostar. Mislim da je hrvatski premijer čvrsto zadržao kurs približavanja Europi koji je odredila bivša vlada. Odlučan je u namjeri da Hrvatska učini sve što je potrebno kako bi se približila EU. Ako to Hrvatska učini, onda bi to bio dobar primjer za ostatak balkanskih država. U tom pravcu Hrvatska neće biti samo predvodnik regije u približavanju EU, već će se i podrazumijevati da ona sa svojim susjedima ima dobre i konstruktivne odnose. Hrvatska je tijekom prošlih godina bila izuzetno konstruktivna u smislu podrške Daytonskom sporazumu, što je za BiH i cijelu regiju otvorilo posve nove perspektive. Nadam se da će se tako ponašati i vlada Srbije i Crne Gore. Ako se Hrvatska nastaviti ponašati u skladu s nedavnim najavama premijera, po kojima će na putu Hrvatske u EU pokušati pomoći da joj se što prije pridruži i BiH, onda će to biti i dalje vrlo konstruktivno i za tu državu i za cijelu regiju.
NACIONAL: Mislite li da bi povratak HDZ-a na vlast mogao među dijelom Hrvata u BiH iznova probuditi nacionalizam i posredno destabilizirati političko ozračje u BiH? – Ne vjerujem. Političare i ljude ocjenjujem ne po onomu što govore, već po onomu što čine. Pridruživanje EU je bitan novi politički faktor na zapadnom Balkanu. Mislim da magnetska privlačnost Bruxellesa nadvladava neke duhove iz ne tako davne prošlosti. U Hrvatskoj se to već prilično osjeća, u Beogradu baš i ne, a u BiH je situacija pola-pola. No u posljednje vrijeme uočio sam nešto konstruktivniji pristup Dragana Čovića, člana predsjedništva BiH. Naročito pozdravljam to novo raspoloženje, jer će ono pomoći i u provođenju nekih nužnih reformi koje se uskoro moraju napraviti. Moram reći i da se HDZ BiH počeo ponašati ohrabrujuće, bitno drugačije nego prije. Vjerujem da su te promjene slične onima koje se mogu primijetiti u ponašanju hrvatskog HDZ-a, te da one nisu kozmetičke već stvarne.
NACIONAL: Čović je nedavno za Nacional izjavio kako su Jelavić i suradnici nezakonito uhićeni, jer se isti postupak protiv njih vodi i na Kantonalnom sudu u Sarajevu, pa se ne može voditi i pred Državnim sudom BiH. Je li Čović u pravu kada tvrdi da su nezakonito uhićeni? – To je pitanje o kojemu će se izjasniti sudovi. Čović može imati svoje mišljenje, kao što ja mogu imati svoje. No na koncu ni on ni ja nećemo o tome odlučivati. Nisam posve siguran da je dobro da političari dopuštaju komentirati pravosudne odluke. Mislim da je to pitanje Državni sud BiH već raspravio i donio odluke koje su nedavno dijelom provedene. Odlučeno je da su postojali osnovi za njihovo uhićenje, kao i to da nema razloga sumnjati da način na koji su uhićeni nije bio legitiman.
NACIONAL: Kako ocjenjujete posljednja događanja oko donošenja odluke o ujedinjenju Mostara? – Mostar je bio rak na BiH i svakako rak na području Federacije BiH. Mislim da smo krenuli prema smislenom kompromisnom rješenju koje će za, razliku od proteklog desetljeća, osigurati učinkovitu gradsku vladu te jedinstveni grad na dobrobit svih građana.
NACIONAL: Tijekom pregovora o budućem statusu Mostara niste bili zadovoljni ponašanjem SDA i HDZ BiH. Kako danas ocjenjujete njihovu ulogu oko rješavanja tog pitanja? – Ovisi o tome kako gledate na tu situaciju. Ja bih se okrenuo naprijed i gledao kako će se ponašati tijekom provedbe odluke o ujedinjenju grada. Rane indikacije njihova ponašanja bude optimizam. Obje su stranke teško, čvrsto i logično pregovarale o vlastitim pozicijama, ali sve je proteklo u konstruktivnom i prijateljskom ozračju. Zato ih ni u kom slučaju ne bih trebao kritizirati. Postojalo je 10 posto pitanja oko kojih nije postignuta suglasnost, ali i o tomu se konstruktivno raspravljalo.
NACIONAL: Početkom siječnja izjavili ste da se do lipnja 2004. u BiH mora provesti reforma obrane, vladavine zakona, ustroj Mostara, gospodarske reforme, te paket mjera koje će rad državnih institucija učiniti efikasnijim, ako BiH želi ući u Partnerstvo za mir, NATO i na koncu u EU. Mislite li da je to moguće u tako kratkom roku? – Nažalost, u tom pogledu sam nešto manje optimističan. Određivanje statusa Mostara bilo je popraćeno gubljenjem dragocjenog vremena i kašnjenjem. Prošli petak sastao sam se s domaćim političkim liderima i prema njima bio prilično oštar. Rekao sam im da BiH neće uspjeti u svojim ambicijama, ako se nastave kašnjenja. Još nismo imenovali ministra obrane, oko toga se još pregovara, svi gledaju prema meni kako bih intervenirao, a to sigurno neću učiniti jer nije moj posao. Ako BiH želi u NATO, oni to moraju učiniti. U međuvremenu, oko svih drugih ključnih reformi također smo zapeli i ne mičemo se. Ako se uskoro stvari bitno ne ubrzaju, vrata koja je međunarodna zajednica za BiH otvorila u prošloj, zatvorit će u tekućoj godini.
NACIONAL: Nedavno je u BiH uhićen Bato Tešić, jedan od bliskih suradnika Radovana Karadžića. Može li se uskoro napokon očekivati njegovo uhićenje i je li moguće da međunarodna zajednica može biti baš toliko neučinkovita kad je riječ o uhićenju Karadžića i Mladića? – Možete li vi reći kada će biti uhićen Gotovina? Na pitanje o uhićenju Karadžića i Mladića ne mogu odgovoriti. No duboko sam skeptičan prema člancima koji citiraju neimenovane dužnosnike SFOR-a i njihove frustracije s politikom međunarodne zajednice. Međunarodni institut za izvještavanje o ratu i miru (IWPR), na čiji se članak pozivate, izuzetno je ugledna institucija. No mislim da nakon uhićenja Saddama Husseina postoji još veća odlučnost međunarodnih snaga za uhićenjem Karadžića. Karadžić i Mladić su nakon njegova uhićenja prva točka na dnevnom redu UN-a i NATO-a. Jako je ohrabrujuće i to što su na tom pitanju od nedavno počele surađivati i vlasti Republike Srpske. Nedavno je uhićen i njegov tjelesni čuvar, a kroz par tjedana mogli bi se očekivati i novi pozitivni rezultati.
NACIONAL: Smatrate li nedavni izborni uspjeh srbijanskih radikala opasnim za političko ozračje među bosanskim Srbima? – Događaje u Srbiji i Crnoj Gori, za razliku od onih u Hrvatskoj, promatramo s malo većom rezervom. U toj su zemlji još uvijek jaki neki politički duhovi iz prošlosti. No ni tamošnja zbivanja nisu posve neočekivana. Većinu reformskih vlada u tranzicijskim zemljama poslije su mijenjale nacionalističke, ali to nije nužno odvelo u katastrofu. Čekam razvoj događaja u Beogradu i zasad mi je teško reći kako će se stvari ondje razviti. Utoliko ne mogu unaprijed niti biti pesimističan.
PADDY ASHDOWN ? SLUŽBENA BIOGRAFIJA
Paddy Ashdown rođen je 27. veljače 1941. u New Delhiju kao najstarije od sedmoro djece. U periodu od 1959. do 1972. služio je kao časnik u Kraljevskoj mornarici i bio u aktivnoj službi kao specijalac u Borneu i Perzijskom zaljevu. Nakon obuke za specijalne postrojbe u Engleskoj 1965., zapovijedao je Specijalnim mornaričkim odjelom na Dalekom istoku. Godine 1967. otišao je u Hong Kong na redoviti studij kineskoga jezika, odakle se 1970. vraća u Englesku. Nakon toga postao je zapovjednik bojne specijalaca u Belfastu. Godine 1972. napustio je Kraljevsku mornaricu i prešao u Ministarstvo vanjskih poslova, u britansku misiju pri UN-u u Ženevi, gdje je bio zadužen za odnose Velike Britanije s nekoliko organizacija UN-a. U periodu od 1976. do 1981. radio je u lokalnoj industriji u području Yeovila u jugozapadnoj Engleskoj, prvo kod tvrtke Westlands Group (Normalair Garrett), a potom u podružnici tvrke Morlands, pod nazivom Tescan, sa sjedištem u Yeovilu. Godine 1981. otišao je raditi u Službu za rad s mladeži Vijeća okruga Dorset, gdje je bio odgovoran za pokretanje inicijativa čiji je cilj bio pružanje potpore nezaposlenim mladim ljudima.
Godine 1979. bio je parlamentarni kandidat Liberalne stranke za izbornu jedinicu Yeovil, gdje je osvojio do tada najveći broj glasova. Ubrzo nakon ulaska u parlament, postao je glasnogovornik Liberalne stranke za trgovinska i industrijska pitanja u sklopu alijanse Liberalna stranka / SDP u Donjemu domu. U siječnju 1987. postao je glasnogovornik za pitanja obrazovanja. U srpnju 1988. je izabran za čelnika Liberalne stranke, a 1. siječnja 1989. imenovan za člana Državnoga vijeća.
Godine 1999. Ashdown se povukao s položaja čelnika Liberalne stranke, a 2001. se povukao iz Donjega doma. Titulu viteza dobio je 2000., a 2001. plemićki naslov. Tijekom sukoba u BiH, Ashdown je bio jedan od vodećih zagovornika odlučne akcije međunarodne zajednice. Prezentirao je čvrste argumente kako će to zaustaviti sukob u ranome stadiju te kako je to u interesu svih građana BiH, bez obzira na njihovu etničku pripadnost. Posjetio je BiH u nekoliko navrata tijekom sukoba i poslije toga. Dužnost visokoga predstavnika preuzeo je 27. svibnja 2002.
Komentari