Prošlog mjeseca, dok je hrvatska javnost slavila zlatnu olimpijsku medalju koju je Barbara Matić osvojila u Parizu, u Hrvatskom judo savezu odvijala se drama koja je okončana davanjem otkaza glavnom tajniku Hrvoju Lindiju. O radu Hrvoja Lindija nekoliko tjedana pisalo se u anonimnoj elektroničkoj pošti koja je kolala među sportskim džudaškim djelatnicima, a onda je 23. kolovoza on smijenjen i za v.d. tajnika Saveza postavljen je Miroslav Novković.

„Upravni odbor HJS-a je razriješio Hrvoja Lindija s dužnosti glavnog tajnika zbog povrede internih akata HJS-a, a kako njegov radno-pravni status u HJS-u nije riješen jer je na bolovanju, ne mogu dalje komentirati“, napisala nam je Sanda Čorak, predsjednica Hrvatskog judo saveza koja je ujedno i članica upravnog odbora Međunarodnog judo saveza (IFJ). Kako su nam rekli ljudi povezani sa Savezom, Hrvoje Lindi s bolovanja, preko odvjetnika, prijeti kako će zbog smjene tužiti Savez. Odvjetnik Saveza, kažu nam, zato je preporučio da nitko iz Saveza službeno ne istupa oko ovog slučaja, ponajmanje da spominje Lindijevo ime.

Koji je to krimen Hrvoja Lindija zbog kojeg su se pisale brojne elektroničke poruke, prijetilo se slanjem informacija DORH-u i medijima ako ne bude smijenjen, a sada, kada je smijenjen, gotovo nitko ne želi javno progovoriti o njemu? Anonimni sugovornici upućeni u stanje u hrvatskom džudu rekli su nam da je dobar dio navoda iz elektroničkih poruka točan, dio je krivo protumačen, a dio je netočan. Međutim, nepobitno je to da je financijski izvještaj neprofitnih organizacija koji je, u ime Saveza, potpisao Hrvoje Lindi, pokazao da se pod stavkom „Manjak prihoda za pokriće u sljedećem razdoblju“ prikazuje minus u iznos od gotovo 1,2 milijuna eura. Preciznije 1,197.544 eura. Za usporedbu, na kraju 2022. godine minus pod istom stavkom iznosio je malo manje od 150 tisuća eura. A prema statutu Saveza, glavni tajnik je „odgovoran za podnošenje financijskog izvješća“ te je „nalogodavac za izvršenje financijskog plana Saveza“. Tada su u Savezu, kažu nam sugovornici, shvatili da se događa nešto zbog čega trebaju čvršće reagirati. Do tada se žmirilo na brojne postupke Hrvoja Lindija.

„Kao volonterima u Savezu, nije bilo moguće reagirati prije na financijska izvješća vezana uz stanje u 2023., a minusi su nastupili zbog nerealno planiranih troškovnika natjecanja kao i prelaska na euro, što je poskupjelo mnoge usluge vezano uz organizaciju natjecanja“, odgovara nam Sanda Čorak. I ona i naši sugovornici tvrde da je Savez imao jako puno posla u organizaciji brojnih natjecanja pa tijekom proteklih godinu dana nisu imali vremena baviti se Lindijevim prijestupima. „Krajem 2023. organizirali smo Svjetsko kadetsko prvenstvo i Grand Prix natjecanje i ušli u olimpijsku godinu, u kojoj je glavni cilj bio osigurati sve preduvjete za plasman naših sportaša na OI u Parizu. Početkom 2024., u ožujku HJS je organizirao kadetski EJU kup, u travnju Europsko seniorsko prvenstvo u Zagrebu, EJU Juniorski kup u svibnju, Judo festival s Olimpijskim trening kampom u lipnju, uz mnogobrojna natjecanja i pripreme vezane za nastup na OI-ju u Parizu“, navodi Sanda Čorak. „Danas Savez posluje uredno i HJS nema dugu koji navodite. Danas je naš jedini dug onaj koji se odnosi na prošlogodišnji ‘licence fee’ zbog prihvaćanja organizacije Svjetskog kadetskog prvenstva samo dva mjeseca prije termina i nemogućnosti da tada prikupimo odgovarajuća financijska sredstva“, dodala je.

Barbara Matić osvojila je zlatnu olimpijsku medalju u Parizu, što je rezultat njene dugogodišnje suradnje s trenerom Vladimirom Preradovićem. FOTO: Igor Kralj/PIXSELL

Predsjednica Saveza ujedno je demantirala tvrdnje iz anonimne elektroničke pošte u kojima se navodi kako se Savez zadužio za pola milijuna eura i tvrdi: „Pozajmica od 500 tisuća eura se odnosila na početak organizacije Europskog prvenstva koja je nastupila prije nego što smo uspjeli dobiti sredstva Ministarstva turizma i sporta“. „Mnoga pitanja postavljena u anonimnim e-mailovima proizlaze iz nepravilne interpretacije izvješća, primjerice stavka ‘reprezentacija’ se odnosi na obveze HJS-a prema timovima EJU-a i IJF-a u organizaciji njihovih natjecanja, a najčešće obuhvaćaju smještaj i prehranu“, tvrdi Sanda Čorak i referira se na podatak iz godišnjeg financijskog izvješća kako je na reprezentaciju prošle godine Savez potrošio više od 300 tisuća eura.

Pa što je onda krimen Hrvoja Lindija da ga je smijenio Hrvatski judo savez, a prije toga je to isto učinila i Europska judo unija čiji je bio potpredsjednik? Naime, Europska judo unija obavijestila je Lindija, kako saznajemo, da mu preporučuje da podnese ostavku jer će mu, u suprotnom, dati otkaz i objaviti zašto mu daje otkaz. Sugovornici nam kažu kako se Lindi isprva bunio, tvrdio kako će angažirati odvjetnika, a onda je shvatio da mu je bolje da podnese ostavku bez objavljivanja razloga za takav čin. Taj je događaj bio pomno skriven. Ako odete na Google tražilicu, naći će te niz tekstova iz hrvatskih medija o tome kako je izabran za potpredsjednika Europske judo unije. Niti jedan o tome kako je dao ostavku na tu poziciju. A s obzirom na to da je dao ostavku, EJU nije objavio listu njegovih aktivnosti zbog kojih su sretni što više nije njihov član.

Zdravko Bajzek, veteran hrvatskog džuda, smatra da Hrvatski judo savez nije zaslužan za zlatnu medalju Barbare Matić, ali je koristi za svoje pokriće. FOTO: Zeljko Hladika/PIXSELL

„Lindi je inteligentan i radišan, a kasnije smo shvatili da je prvenstveno radio u vlastitom interesu“, kaže nam osoba upućena u događaje u hrvatskom džudu. Prije dvadesetak godina ušao je u Zagrebački judo savez, nekoliko godina kasnije u Hrvatski judo savez i Europsku judo uniju, gdje je krenuo od najnižih funkcija i dogurao do potpredsjednika EJU-a. Kada se uspinjao u HJS-u i došao do pozicije glavnog tajnika, što je hijerarhijski druga osoba nakon predsjednice Saveza, upućeni tvrde da je lažirao biografiju u kojoj je napisao da je tri puta bio džudaški prvak. „Pa tko bi tada išao provjeravati taj podatak, ne možeš vjerovati da bi netko lažirao taj podatak“, kaže nam jedan sugovornik, dok drugi upozorava na to da možda nije bio tri puta prvak u seniorskoj konkurenciji, već da je bio prvak u kadetima ili juniorima. Uglavnom, kada je njegov rad u Savezu postao suspektan, provjerom podataka nije nađeno da je u seniorskoj konkurenciji bio tri puta prvak.

Lindi je bio godinama jedini zaposleni u vrhu Saveza, a ostali se tijekom tih godina nisu željeli obračunati s njim i njegovim metodama rada. „Mi imamo sjednicu skupštine Saveza, on dva sata prije skupštine dostavi članovima materijale, naravno da u tom kratkom vremenu nitko ne čita detaljno te materijale. Onda se to izglasa, a kasnije bismo shvatili što smo to izglasali“, kaže nam jedan član skupštine Saveza. Drugi navodi primjer kako je Lindi, iako Savez ima ugovor s Opelom, odlučio surađivati s Mercedesom kako bi on vozio upravo taj automobil.

A kako nije bilo reakcije iz Saveza, tako je Lindi sve više dobivao na važnosti pa je 2020. došlo do bizarne situacije. Pri godišnjem proglašenju najboljih sportaša Hrvatske u izboru Sportskih novosti, za najbolju sportašicu izabrana je Barbara Matić. Na binu se s njom nije popeo njen trener Vladimir Preradović, već Hrvoje Lindi. Uz Barbaru Matić veže se još jedna zanimljivost. Kako je na Olimpijske igre u Parizu po kategoriji mogla putovati po jedna natjecateljica iz svake zemlje, tako je moralo doći do odluke hoće li Hrvatsku u kategoriji do 70 kg zastupati Barbara Matić ili Lara Cvjetko. Više bodova imala je Barbara Matić i tako osigurala put u Pariz i osvojila zlato. No svjedoci nam kažu kako je Lindi do tada, navodno, radio sitne diverzije prema Lari Cvjetko i njenom timu kako bi je ometao u pripremama, što je posebno izluđivalo oca Lare Cvjetko.

Uza sve to, proširila se informacija kako je Lindiju i njegovim suradnicima ove godine isplaćena nagrada od 25 tisuća eura, ali naši sugovornici naveli su kako je to djelomično točno. Naime, radilo se o nešto manjem iznosu koji je isplaćen glavnom tajniku i njegovim šest suradnika koji su radili na organizaciji niza velikih džudaških natjecanja. Kako se radi o bruto iznosima i da organizacija natjecanja doista zahtijeva ogroman rad, oni smatraju da se ne radi o prevelikom iznosu.

Sanda Čorak predsjednica je Hrvatskog judo saveza koja ističe kako se posljednjih 10 godina džudo u Hrvatskoj popularizirao te da se broj aktivnih džudaša gotovo udvostručio. FOTO: Marko Prpic/PIXSELL

Ipak, zlatna olimpijska medalja Barbare Matić kao i titula svjetske prvakinje u kategoriji do 70 kg, donijele su prepoznatljivost hrvatskom džudu. No 68-godišnji džudaški trener Zdravko Bajzek tvrdi da uspjesi hrvatskog džuda nisu rezultat rada Saveza, već iznimne talentiranosti natjecatelja. Bajzek je jedini koji se u anonimnom dopisivanju elektroničkom poštom nije krio iza pseudonima, već je istupio imenom i prezimenom. Već je godinama jedan od čelnih ljudi džudaškog kluba „Jodo“, cijeli je život u džudu i po osamostaljenju Hrvatske bio je prvi dopredsjednik Saveza. Kao primjer ističe upravo Barbaru Matić i njezina trenera Vladimira Preradovića čijeg je oca, Slobodana Preradovića, upoznao u sezoni 1974/75 kada je u Splitu pohađao seminar za trenera. „Slobodan je dobio dva sina, Tomislava i Vladimira. Vladimir je imao uspjeha, oni su na Pujankama okupljali djecu i mladež i radili s njima“, prisjeća se Bajzek i objašnjava kako Barbara Matić ima stariju sestru koja je bila prvakinja države, ali je morala odustati od džuda zbog ozljeda. I Barbara Matić je imala, kaže, problema s ozljedama, ali je ustrajala i u školovanju i u treninzima. „Savez nije zaslužan za njen uspjeh, njen uspjeh im je samo pokriće“, kaže Bajzek koji ukazuje na to da u muškoj konkurenciji Hrvatska nema uspjeha.

„Sa Sandom Čorak zatražio sam sastanak u četiri oka prije 3-4 godine, da joj ukažem na nepostojanje strategije razvoja džuda u Hrvatskoj, to jest vrlo manjkavog rada na omasovljenju i stimulaciji potencijalnih vrhunskih sportaša. Također, nezadovoljan sam odnosom HJS-a prema našim klupskim inicijativama. Prilikom svakog posjeta kancelariji HJS-a bio sam zapanjen količinom arogancije i njihova osjećaja nedodirljivosti. Prvo se Sanda Čorak javila na moj e-mail, napisala da će me kontaktirati za tri tjedna. Prošla su tri tjedna i ja sam joj ponovo poslao e-mail. Javila mi je da trenutno nije u Zagrebu, da će se javiti po povratku. Naravno, nikad se nije javila. Vjerojatno se uplašila iznošenja činjenica u lice“, naveo nam je Bajzek i dodao da ga je „zapanjio e-mail zviždača, a onda i Cvjetkov e-mail koji su obavijestili klubove i javnost o financijsko-materijalnim nepodopštinama u HJS-u“.

Sanda Čorak, govoreći o uspjehu hrvatskog džuda, napisala je: „Kako bismo došli do ovakvih vrhunskih sportskih rezultata u izuzetno konkurentnom sportu – 205 federacija je uključeno u Međunarodnu judo federaciju – organiziramo kontinuirano veći broj natjecanja kako bi se naši natjecatelji na domaćem terenu mogli susresti sa svojom konkurencijom. Dobitnici smo nagrade za najveći uspon jednog judo saveza u svijetu od IJF-a, a kao organizatori smo više puta dobili nagradu za najbolju godišnju organizaciju nekog od naših evenata“. Bajzek govori nešto sasvim drugo.

„Treba samo pogledati sportske rezultate kadeta i juniora na europskim prvenstvima 2023. i 2024. godine. Kad se dogodi da svi sudionici ispadnu već u prvom i drugom kolu, onda se treba zapitati o stručnom radu HJS-a. Od otprilike 160 ‘trenera’ HJS-a, oko 70 posto nema nikakve stručne kvalifikacije za rad u sportu, pa je HJS počeo dijeliti licence internog karaktera i to tako da osoba pohađa dvodnevni ‘Trenerski seminar HJS-a’, plati 50 eura kotizacije te put i smještaj. Takva licenca je protuzakonita prema Zakonu o sportu“, ističe Bajzek.

Uz sve to, Savezu se prigovara zašto tijekom proteklih godina u Hrvatskoj nije otvorena ni jedna nova džudaška dvorana, na što nam je predsjednica Saveza odgovorila: „Kao nacionalni savez ne možemo se baviti izgradnjom dvorana jer je to zadaća jedinica lokalne i područne samouprave“. Ono što je za nju posebno bitno jest činjenica da „naše članstvo raste pa smo primjerice u 2014. godini imali 4500 registriranih natjecatelja, dok u 2024. godini imamo 8600 natjecatelja. Klubovima pomažemo kad se radi o stručnom radu i edukaciji trenera, a povremeno pomažemo i s nabavom strunjača, što je osnova za rad“.