Nacional je od izvora bliskog istrazi kolosalnih kriminalnih operacija povezanih s Agrokorom doznao koja su dva detalja posebno šokirala stručnjake koji su bili angažirani na financijsko-knjigovodstvenom vještačenju što ga je u predmetu Agrokor na zahtjev DORH-a provela revizorska kuća KPMG Poljska i njime potvrdila sve ključne teze optužbe u predmetu protiv Ivice Todorića i vodećih ljudi u hijerarhijskoj piramidi koncerna Agrokor.

Todorića, među ostalim, sumnjiče da je lažirao financijska izvješća, manipulirao vrijednošću nekretnina i udjela u svojim tvrtkama, provodio fiktivne pravne poslove, fiktivno namještao vrijednost tvrtki, a sve to korištenjem zabranjenih knjigovodstvenih metoda. Međutim, poljske forenzičare posebno je šokiralo to što se nepobitno utvrdilo da se sve to odvijalo pred nosom Hrvatske narodne banke i poslovnih banaka koje su u tome pristale sudjelovati. Izvor blizak istrazi o tome je za Nacional rekao: “Banke su to sve znale, nemoguće da nisu znale. Kako to možemo znati? Pa samo na primjeru onog famoznog poslovanja s mjenicama, tijekom istrage je utvrđeno da su banke isplaćivale novac Todoriću prije no što bi uopće dobile kompletnu dokumentaciju i potpisane mjenice. Kad privatna osoba ili tvrtka podižu kredit, banka pripremi svu dokumentaciju ili pošalje dokumentaciju izravno javnom bilježniku. U slučaju Agrokora istraga je uspjela dokazati da se kompletna dokumentacija za otkup mjenica proizvodila u Ciboninu tornju. Banda, dakle, uopće nije sudjelovala u stvaranju te dokumentacije, nego se sve radilo u Agrokoru i potom bi Agrokorov vozač išao okolo prikupiti potpise svih direktora, dobavljača i ostalih u lancu. Znalo se dogoditi da novac, a riječ je o milijunskim iznosima, sjedne na račun prije no što bi svi potpisi bili skupljeni”, otkriva Nacionalov izvor izvrsno upućen u sve detalje istrage. To se, između ostalog, utvrdilo jer su serijski brojevi mjenica bili sekvencijalni, odnosno brojevi mjenica išli su redom, što je moglo značiti da su one bile štampane sve na jednom mjestu. Kako je to u praksi izgledalo?

“Govorim paušalno, primjerice, Konzum duguje Staniću, faktoring društvo radi otkup potraživanja od Stanića, a samo faktoring društvo pritom diže kredit od, recimo, Croatia banke, a na sve to skupa ide jamstvo Jamnice. U tom setu dokumentacije otkrilo se da idu mjenice od svih u lancu, od Jamnice, Konzuma, Stanića i faktoringa, koji svi moraju jamčiti prema banci i svako društvo je čuvalo svoje mjenice za sebe. Međutim, kad se usporedila dokumentacija na svim tim mjestima, istraga je ustanovila da serijski brojevi mjenica idu jedan za drugim, što znači da su na istom mjestu isprintane mjenice za sve sudionike. Tako se otkrilo da je sva dokumentacija bila pripremana u Ciboninu tornju, a u to su bile uključene sve banke. Taj sistem mjenica funkcionirao je sve do samog kraja, odnosno do pokretanja istrage protiv Todorića u travnju 2017. godine”, tvrdi Nacionalov izvor. Napomenuo je i da su, kad se sve počelo urušavati, neki ljudi iz Uprave postavili pitanje što će biti s mjenicama, budući da su znali da bi zbog toga neki mogli i kazneno odgovarati, ali ispostavilo se da Todorića za njih nije bilo briga.

Nacional je u svibnju 2018. objavio draft dramatične tužbe koju je protiv Hrvatske narodne banke zagrebačkom Trgovačkom sudu uputila tvrtka Sokol Marić. Sokol Marić najveće je privatno zaštitarsko društvo u Hrvatskoj s oko dvije tisuće zaposlenih. Direktor te tvrtke Zlatko Marić tom tužbom traži od Hrvatske narodne banke naknadu štete zbog propusta u njenom postupanju. Traži da mu HNB nadoknadi 142 milijuna kuna sa zateznim kamatama, koliko od njega potražuju strane banke i faktoring društva. Marić smatra da HNB nije postupao u skladu sa svojim zakonskim obvezama koje su navedene u Zakonu o kreditnim institucijama, Odluci o velikim izloženostima kreditnih institucija i Odluci o klasifikaciji plasmana i izvanbilančnih obveza kreditnih institucija. Marić drži da je sve to u izravnoj uzročno – posljedičnoj vezi sa štetom koja mu je nastala zbog dijela njegove poslovne suradnje s Agrokorom.

Zlatko Marić zapravo je prvi u Hrvatskoj povukao okidač za početak jednog šireg procesa u kojem bi hrvatski porezni obveznici zbog propasti Agrokora, nemara ili kriminala u funkciji Agrokora unutar HNB-a, na koncu mogli platiti tri milijarde kuna odštete oštećenim dobavljačima.

Mariću je Agrokor ostao dužan 142 milijuna kuna na ime regresnih mjenica. Međutim, toliko su banke potraživale od Marića jer su bile prisiljene otkupiti mjenice za ta potraživanja i pretvoriti ih u kredite. Marić i Agrokor imaju dugogodišnji kompleksan odnos. Slična je bila situacija i s brojnim drugim tvrtkama, ali u javnosti se stječe dojam da se taj aspekt ogromnih kriminalnih operacija povezanih s Agrokorom nastoji zataškati.

‘AGROKOR JE UPLATIO 30 milijuna kuna svojoj tvrtki u Švicarskoj, oni su taj novac prebacili mađarskoj tvrtki koja je osnovala firmu u Zagrebu i tim novcem platila učešće za kredit’, tvrdi izvor blizak istrazi

Da su banke bile na usluzi Todoriću i da nisu postavljale previše pitanja, sve dok se papirnato koliko-toliko moglo opravdati davanje silnih kredita Agrokoru, svjedoči i jedan od rekonstruiranih slučajeva tipičnog fiktivnog pravnog posla u režiji Ivice Todorića. Riječ je o preprodaji Super Konzuma na zagrebačkom Črnomercu tajnovitoj mađarskoj tvrtki. O toj transakciji Nacional je pisao još 2011., ali osim činjenice da je Todorić na sličan način i ranije po principu “prodaj pa unajmi” izveo i transakciju s logističkim centrom na Žitnjaku koji je prodao W. P. Careyju, kao i sa šest trgovina Konzuma, čime si je u tom trenutku priskrbio gotovinu za poslovanje i poboljšao likvidnost, o detaljima tih poslova nije se previše znalo. Sada je, međutim, točno otkriveno kako je to izveo, a u osnovi problema je sumnja da je Todorić to zemljište s Konzumom prodao samom sebi, odnosno s njim povezanim tvrtkama.

Agrokor je 2009. svoje zemljište veličine 104 tisuće četvornih metara na prostoru bivše Ciglane Zagreb, sa svojim najvećim maloprodajnim objektom u Hrvatskoj – Konzumom Črnomerec, koji se prostire na 8000 četvornih metara – prodao tajnovitoj mađarskoj tvrtki, i to po cijeni od oko 365 eura po četvornome metru, što je u to vrijeme bila prilično visoka cijena. Sama zgrada Konzuma prodana je za iznos od 110 milijuna kuna. Međutim, istražitelji sumnjaju da je riječ o fiktivnom pravnom poslu koji je išao ovako:

“Realna cijena tog Super Konzuma bila je oko 30 milijuna kuna. Agrokor je prebacio 30 milijuna kuna svojoj tvrtki u Švicarsku, ta tvrtka iz Švicarske je tih 30 milijuna kuna prebacila u Budimpeštu gdje su imali nekoliko nepovezanih firmi s kojima su radili. Onda je ta firma iz Budimpešte osnovala svoju tvrtku u Zagrebu Milend nekretnine koja je kupila zgradu Super Konzuma za 110 milijuna kuna, a onih 30 milijuna kuna, točnije 29,8 milijuna kuna, isplatili su Agrokoru kao učešće. Banka je potom toj tvrtki isplatila 80 milijuna kuna kredita, što je protuvrijednost od oko 11 milijuna eura, a kredit se vraćao tako što je mađarska firma ubirala najam od Konzuma po cijeni koja je također daleko premašivala komercijalne najamnine za takve vrste objekta”, opisao je taj poslovni model Nacionalov izvor. No što je Todorić točno time dobio? Kako dalje opisuje Nacionalov sugovornik, prikrivenim poslom koji de facto ne postoji jer je prodao vlastiti objekt samom sebi, Todorić je dobio 80 milijuna kuna za financiranje svog poslovanja. A takve poslovne akrobacije izvodio je na više lokacija. Jedna od njih bila je preprodaja Konzuma u Vukovarskoj ulici u Zagrebu, a druga preprodaja skladišta u Dugopolju. Sve to odrađeno je preko tvrtki čiji su vlasnici anonimni ljudi iz Mađarske, međutim, istražitelji smatraju da će dokazati da je riječ o fiktivnim vlasnicima.

FINANCIJSKOKNJIGOVODSTVENI nalaz i mišljenje vrlo su opsežni i do dovršenja svih potrebnih radnji nije moguće ni prejudicirati državnoodvjetničku odluku’, kaže Županijsko državno odvjetništvo

“Stvar je u tome da su sve te tvrtke povezane s Todorićem, iako nisu u njegovu formalnom vlasništvu, to jest na papiru su vlasnici treće osobe. Međutim, dokazano je da je riječ o povezanim osobama koje su zajednički djelovale da bi ostvarile cilj i da te tvrtke nisu jedna o drugoj neovisne. Dakle, evidentno je da se tu zavrtio novac koji je iz Agrokora išao u krug i vratio se u Agrokor, samo uvećan za iznos kredita koji se, pak, isplaćivao kroz fiktivno visoki najam. Tako je Todorić dobivao kapital za svoje poslovne akrobacije”, opisao je Nacionalov izvor.

A sve to samo je dio nezakonitosti za koje se tereti Todorića. Nacional je još 2017. precizno opisao Todorićev poslovni model i dobio uvid u interne dokumente iz koncerna Agrokor iz kojih se moglo vidjeti kako je Ivica Todorić sa suradnicima precjenjivao vrijednost Agrokora, zbog čega su revizori Price Waterhouse Coopersa ustanovili da je Agrokorova imovina precijenjena za najmanje dvije milijarde eura.

Ti dokumenti otkrili su ne samo da je Ivica Todorić lažirao poslovne knjige i krivo predstavljao vrijednost Agrokora, već i da je sve to radio i nakon što su ga na to upozorili revizori. Revizori Price Waterhouse Coopersa ustvrdili su da su se najveće manipulacije i lažiranja događali prilikom procjena vrijednosti pojedinih robnih marki, tzv. brendova iz Agrokorova koncerna, njihova Goodwilla, kao i vrijednosti know-how tehnologija. To je možda i ključno pridonijelo stvaranju lažnih poslovnih izvješća koja su kasnije prezentirana bankama i na temelju kojih se Agrokor nastavio zaduživati.

Sumnju u vrijednost brendova iz Agrokorova koncerna još koncem 2015. izrazila je i revizorska kuća Baker Tilly, a Nacional je prije dvije godine objavio dokumentaciju koja je anonimno poštom poslana u redakciju. Nacionalu je dostavljena kopija pisma u kojem se revizori iz tvrtke Baker Tilly obraćaju Upravi i dioničarima društva Konzum d.d. Pismo je datirano s 27. travnjem 2016., a potpisali su ga ovlašteni revizor Sanja Hrstić i Nevenka Dujić, član uprave.

Revizorsko mišljenje te kuće za poslovanje Konzuma u 2015. izdano je s rezervom. U poglavlju tog dokumenta koje nosi podnaslov „Osnova za mišljenje s rezervom”, stoji sljedeće:

„1. Kao što je navedeno u bilješci 14. uz financijske izvještaje, Udjeli kod povezanih poduzetnika iznose 5.317,5 mil. kuna. Od navedenog iznosa za ulaganje u povezana društva Idea d.o.o. Beograd i Krka d.o.o. postoje naznake umanjenja vrijednosti kao što su kumulirani gubici i nelikvidnost. Društvo nije provelo provjeru njihove nadoknadivosti. Slijedom navedenog, nismo mogli primijeniti alternativne revizorske postupke u svrhu provjere nadoknadivosti navedenih ulaganja te procjene učinaka eventualnog umanjenja, ako ga ima na dan 31. prosinca 2015.

2. Društvo je tijekom 2015. steklo 100 posto udjela u društvu Kozmo d.o.o. i izvršilo je pripajanje (bilješka 14. uz financijske izvještaje). Naknadnim vrednovanjem Konzum d.d. je u poslovnim knjigama iskazao kao nematerijalnu imovinu brend „Kozmo” u iznosu od 153,8 mil. kuna na temelju interne procjene. S obzirom na to da procjenu nije izradio neovisni procjenitelj, nismo se mogli uvjeriti u vrijednost navedenog brenda na dan 31. prosinca 2015.”

Drugim riječima, Todorić i suradnici su onako odoka, otprilike, procijenili da vrijednost brenda Kozmo iznosi 153,8 milijuna kuna. Revizori iz Baker Tillyja nisu baš bili uvjereni da to odgovara stvarnoj vrijednosti te robne marke.

Nedugo nakon što je dovršeno financijsko vještačenje čije je dijelove počeo objavljivati Jutarnji list, a koji potvrđuju sva ranija pisanja Nacionala i drugih medija o toj aferi, izvor blizak istrazi za Nacional je izjavio: “Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu sad treba donijeti formalnu odluku i podignuti optužnicu.”

‘DOK JE AGROKOROV VOZAČ išao okolo prikupiti potpise za mjenice, znalo se dogoditi da novac, a riječ je o milijunskim iznosima, sjedne na račun prije no što bi svi potpisi bili skupljeni’, kaže izvor

Međutim, na pitanje kada bi se moglo očekivati podizanje optužnice, zamjenica Županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu Dunja Pavliček odgovorila je prilično oprezno:

“Na Vaše pitanje odgovaramo da su financijsko-knjigovodstveni nalaz i mišljenje vrlo opsežni i složeni te nije moguće predvidjeti koliko će vremena biti potrebno za analizu nalaza te hoće li eventualno biti potrebna kakva dopuna nalaza i u kojem pravcu. Isto tako, do dovršenja svih potrebnih radnji nije moguće zasad ni prejudicirati državnoodvjetničku odluku o bilo kojoj točki iz rješenja o provođenju istrage.”

Neovisno o dozi opreza koji Županijsko državno odvjetništvo formalno iskazuje, činjenica je da je vještačenje KPMG-a potvrdilo brojne knjigovodstvene manipulacije kojima se koristio Ivica Todorić, ali i izvlačenje novca za privatne potrebe obitelji Todorić i život na visokoj nozi koji je uključivao letove helikopterom, jahte, krstarenja i šoping u najskupljim svjetskim dućanima, o čemu je Nacional pisao još u listopadu 2017. godine. Poljsko vještačenje, čije je dijelove sada objavio Jutarnji list, trebalo bi biti osnova za podizanje optužnice protiv Ivice Todorića i svih njegovih nekadašnjih visokopozicioniranih suradnika u izvršnoj vertikali koncerna, koji su bili direktno uključeni u sporne aktivnosti. Ogroman posao u DORH-u odradio je tim ljudi u kojem su sudjelovali Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, samostalni odjel Ministarstva financija koji se bavi poreznim prijevarama, policija, ali i vanjski stručnjaci, a svima njima prošlo je kroz ruke na tisuće i tisuće dokumenata kako bi se moglo rekonstruirati zamršene poslovne operacije kojima je nekadašnji vlasnik Agrokora umjetno uvećavao vrijednost svog koncerna i iz njega izvlačio novac.

Za angažman KPMG-a DORH se odlučio kako bi bili sigurni da u nalazu njihova višemjesečnog, to jest višegodišnjeg, rada nema ničeg spornog što bi eventualno obrana mogla iskoristiti da pobije dijelove optužnice, odnosno kako bi predmet na sudu bio još čvršći. Nacionalov izvor upoznat s detaljima istrage rekao je da je KPMG angažiran kao svjetski renomiran autoritet za knjigovodstvo.

“KPMG Poljska angažiran je jer forenzička jedinica KPMG-a za Europu ima sjedište u Varšavi. Drugi razlog je taj što istraga nije smjela koristiti lokalne revizore jer su svi ovlašteni revizori više-manje u nekoj fazi radili nešto za Agrokor pa su se vrlo lako mogli naći u sukobu interesa. A pravila su tu jako stroga. Recimo, samo dvoje ili troje ljudi u zagrebačkom uredu KPMG-a smjelo je raditi na predmetu Agrokor jer oni svaki put kad pokreću takve postupke moraju dati izjavu o nepostojanju sukoba interesa koji je strogo definiran. Tako je samo dvoje, troje ljudi u tom zagrebačkom uredu uopće udovoljilo tim strogim kriterijima. A zagrebački ured zapravo je bio samo mjesto za kontakt prema središnjici u Poljskoj, gdje je i odrađen cijeli posao”, rekao je Nacionalov izvor.

Posao im je, kako tvrde upućeni, olakšala činjenica da je veliki dio dokumentacije već bio na engleskom jeziku, budući da je Todorić dosta svojih poslova radio sa stranim fondovima, posebno kad je riječ o kombinacijama s nekretninama, a dosta dokumentacije išlo je i preko njegove tvrtke Agrokor Zug u Švicarskoj.

Upravo čvrsto potkrijepljeni dokumenti o poslovnim malverzacijama bili su glavni razlog i za odluku suda u Londonu da izruči Ivicu Todorića, unatoč njegovim pokušajima nametanja teze da je riječ o političkom progonu.

“Kad je sud u Londonu vidio dokumentaciju, zaključili su da je riječ o čistom ekonomskom predmetu”, tvrdi Nacionalov izvor. Unatoč tome, Todorić i dalje najavljuje svoje političke ambicije, po obrascu koji je počeo koristiti još prije desetak godina, kada se prvi put suočio s potrebom falsificiranja bilanci radi odgode kolapsa svog koncerna. Ali sada te njegove najave nemaju znatnijeg odjeka u javnosti. Više interesa svakako će privući suđenje koje neće obuhvatiti samo posrnulog Todorića, nego i brojne menadžerske perjanice koje su u Agrokoru obnašale nominalno istaknute, ali često tek dekorativne funkcije, dok su se sve ključne odluke donosile u užem krugu Todorićeve obitelji.