Dobitnik nagrade CEI–a i SEEMO–a za posebne zasluge u istraživačkom novinarstvu, rumunjski novinar Adrian Mogoş, za Nacional govori o europskoj tužiteljici Lauri Kövesi i političkoj situaciji u Rumunjskoj
stup svakog demokratskog društva jer je njihova uloga objektivno informiranje građana, promoviranje demokracije i vladavine prava.
I ove godine dodijeljene su nagrade Centralnog europskog instituta (CEI) i SEEMO-a za posebne zasluge u istraživačkom novinarstvu, a fokus ove godine bio je u podizanju javne svijesti o kritičnim pitanjima u sektorima okoliša, poljoprivrede/sigurnosti hrane i zdravstva. U kategoriji profesionalnih novinara dobitnik nagrade je Rumunj Adrian Mogoş, slobodni novinar i osnivač medijske platforme newsromania.net.
Prošle nedjelje održani su parlamentarni izbori u Rumunjskoj, na kojima je pobijedila ljevičarska Socijaldemokratska stranka (PSD) osvojivši oko 26 posto glasova, ispred ekstremno desnog Saveza za ujedinjenje Rumunja (AUR) s 19 posto. To je veliko olakšanje za EU, ali i za proeuropski orijentirane građane jer je rezultat prvog kruga predsjedničkih izbora održanih prije dva tjedna izazvao šok. Naime, u drugi krug ušao je krajnje desni populist Calin Georgescu koji se kandidirao kao neovisni kandidat i borit će se za pobjedu s kandidatkinjom desnog centra Elenom Lasconi iz liberalne stranke Savez za spas Rumunjske.
O tim temama nakon dodjele nagrade tjednik Nacional razgovarao je s Adrianom Mogoşem.
NACIONAL: Europska tužiteljica Laura Kövesi, koja je prijavila Hrvatsku zbog nepoštovanja vladavine prava i oduzimanja nadležnosti Uredu EPPO-a u Hrvatskoj, što je učinio državni odvjetnik, cijenjena je u Hrvatskoj zbog borbe protiv korupcije, prvo u Rumunjskoj, a sada i u EU-u. Kakva je njena reputacija u Rumunjskoj?
Ako pitate novinare, oni imaju podijeljena mišljenja. Naime, neki je bezuvjetno podržavaju, a neki smatraju da je previše koristila tajne službe i njihove metode prisluškivanja kako bi istraživala korupciju, što bi kasnije padalo na sudu kao nezakonit dokaz, jer je takva suradnja tajnih službi i Ureda za istraživanja korupcije nedopustiva. Po mom mišljenju, obje strane su u pravu. Osim toga, treba imati na umu da je bilo i drugih tužitelja za borbu protiv korupcije koji su također poslali mnoge važne ljude na sud. No poslati na sud je jedna stvar, a dovesti slučaj do kraja i osuditi ga na zatvor je druga. Suci su ti koji obično odbacuju neke dokaze, otežu i čekaju zastare.
NACIONAL: Hrvatska javnost u velikom postotku vjeruje EPPO-u i Lauri Kövesi, a ne domaćem pravosuđu. Kako to komentirate?
Mislim da bi ljudi trebali vjerovati u institucije, a ne u osobe koje ih predstavljaju. Jer Laura Kövesi neće tamo biti vječno. I mi smo u Rumunjskoj 2018. imali demonstracije za podršku Lauri Kövesi koju je željela smijeniti tadašnja vlada. No ona je sada u Bruxellesu, a ljudi brzo zaboravljaju. A Ured europskog javnog tužitelja zapravo ima vrlo usko područje djelovanja ako se radi o prevarama i korupciji na štetu proračuna EU-a.
NACIONAL: Posljednjih nekoliko godina puno se govori o ruskom hibridnom ratu, širenju dezinformacija preko raznih opskurnih medija i društvenih mreža. Kakav utjecaj to ima na rumunjsku javnost?
Prema mom mišljenju, većina Rumunja mrzi Rusku Federaciju zbog naše povijesti, u kojoj smo predugo bili pod ruskom čizmom. Ono što znam o dezinformacijama iz Rusije uglavnom sam pročitao na stranici EUvsDisinfo, specijaliziranoj stranici EU-a koja se bavi Rusijom. No po meni je najveći problem taj da većina ljudi dobiva vijesti preko Facebooka, Twittera, TikToka i ostalih društvenih mreža. Oni ne mogu shvatiti razliku između sadržaja i vijesti. Osobno se ne služim previše Facebookom, osim da podijelim svoje tekstove. Ali ne vjerujem u to da bi ruski trolovi mogli promijeniti mišljenje rumunjskog društva. Oni mogu dobiti na svoju stranu one koji ionako misle tako, koji su ionako već zavedeni Facebookom, algoritmima i slično.
NACIONAL: Je li izbor ultradesnog Calina Georgescua rezultat takvih kampanja? Jeste li vi bili iznenađeni jer ga gotovo i nije bilo u istraživanjima javnog mnijenja?
Što se tiče iznenađenja s Calinom Georgescuom, ankete su mu davale svega 3% ili tako nešto. No njega je lansirao TikTok, milijuni pratitelja i dijeljenje njegovih snimki na kojima je imitirao Vladimira Putina, plivao u jezeru ili jahao konja. Ali nema dokaza da su to odradili ruski trolovi, već jedan rumunjski informatički stručnjak, vlasnik male privatne tvrtke koji je javno rekao da mu je pomogao u kampanji i to besplatno. Nakon prvog kruga Dmitrij Peskov, Putinov glasnogovornik, rekao je da će pozorno pratiti situaciju jer je Georgescu prijatelj Rusije i oni cijene njegovu racionalnost. Njegov ulazak u drugi krug rezultat je činjenice da je Ustavni sud zabranio ultranacionalistkinji, proruskoj eurozastupnici Dijani Sosoaca iz stranke SOS Rumunjska da sudjeluje na izborima zbog njenih protuustavnih aktivnosti i onda su njeni podržavatelji dali svoj glas Georgescu. Najsmješnije je to da je on, koji se predstavlja kao ortodoksni pravoslavac i rumunjski fašist, to jest legionar, zapravo protestant. Dakle, kod njega je sve lažno. Još je smješnije to da je mnogo pravoslavnih svećenika nagovaralo ljude da glasaju za njega jer to nisu znali. Mora da su bili jako neugodno iznenađeni kada su saznali da on i nije pravoslavac.
‘Da je radikalna desnica pobijedila, bila bi to potpuna katastrofa. Vratili bismo se 100 godina unatrag. Njihovi vođe su kriminalci, među njima i najbogatiji čovjek u Rumunjskoj, osuđen zbog korupcije’
NACIONAL: Kada je drugi krug izbora i ima li šanse da on pobijedi?
Drugi krug izbora je za desetak dana i mislim da nema nikakve šanse. Osim toga, on je bio iznenađen svojim ulaskom u drugi krug i zbog toga nije bio nimalo sretan. Imao je okamenjeno lice i vidjelo se da je zabrinut. Valjda je tek tada shvatio da će sve neugodne stvari o njemu koje su bile nepoznate sada izaći u javnost. Jednostavna matematika pokazuje da će, ako zadrži tih dva milijuna glasova koje je dobio, njegova protukandidatkinja i dalje imati oko pola milijuna glasova više.
NACIONAL: Što bi bilo da je ekstremno desni AUR pobijedio na parlamentarnim izborima?
To bi bilo vrlo problematično. Prije svega zato što većina ljudi ne zna koje su ovlasti vlade, parlamenta i predsjednika Republike. Rumunjska, kao i Francuska, ima polupredsjednički sustav, što znači da on potvrđuje ministre, imenuje 2-3 ustavna suca i može propitivati određene zakone, ali ne može ispuniti obećanja o boljem životu. I zato sam se nadao da desni ekstremisti, odnosno Savez za ujedinjenje Rumunja AUR Georgea Simiona, neće imati više mjesta u parlamentu i da neće uspjeti formirati vladu. Njihovi vođe su kriminalci, bivši komičar osuđen kao kolaboracionisti Securitatee, bivši novinar koji je obožavatelj fašizma, članovi navijačkih skupina i bivši eurozastupnik, najbogatiji čovjek u Rumunjskoj, osuđen zbog korupcije. Da je radikalna desnica pobijedila na izborima, bila bi to potpuna katastrofa. Vratili bismo se 100 godina unatrag.
NACIONAL: Je li to i neuspjeh EU-a?
Teško je reći. Možda je neuspjeh u tome da nisu uspjeli objasniti ljudima kolike je koristi Rumunjska imala od europskog novca. Svi ti ultradesni kandidati pričaju o suverenosti i tvrde da žele biti neovisni. A Rumunjska preživljava isključivo na novcu Europske unije, milijardama eura, koje isto tako nije znala dobro iskoristiti.
NACIONAL: Dugo se bavite istraživačkim novinarstvom, no za koje konkretne priče ste dobili ovogodišnju nagradu?
Izabrao sam tri različita teksta za koja vjerujem da su najbitniji. Jedan je bio o štetnim posljedicama kemijskog postrojenja kraj grada Turde, odnosno ostacima zastarjelog pesticida kojeg se može naći diljem Rumunjske u proizvodnim jedinicama poljoprivrednih zadruga bivših komunista ili u dvorištima ljudi. Jedan je bio o uvozu otpada, osobito iz Njemačke, koja se predstavlja kao najzelenija europska zemlja. Dakako, radi se o ilegalnom uvozu.
NACIONAL: Istraživačko novinarstvo o zaštiti okoliša je vrlo specifično područje koje je sada u fokusu europske javnosti. Zašto ste se počeli time baviti?
Pa zato što sam odrastao na jednom takvom brdovitom i vrlo zagađenom dijelu Rumunjske, u kojem se nalazi i vrlo industrijalizirani grad koji je u doba komunističkog režima bio crven od prašine koja je dolazila iz tvornica. Ljudi su tamo umirali vrlo mladi, u dobi od 40, najviše 50 godina. Mi smo se kao djeca jako puno igrali vani, po tim brdima koja su bila puna toksičnih tvari. I upravo zbog toga počela su me i zanimati pitanja vezana uz zaštitu okoliša i zagađenja prirode. I tako sam počeo istraživati i pisati o tome. Dok sam radio za jedne od najvećih novina u Rumunjskoj, grupa novinara došla je na ideju da napravimo novinarsku kampanju i istražimo stanje naših nacionalnih parkova prirode. Mi smo tada gotovo pola godine putovali diljem zemlje i objavljivali priče o tome što se tamo događa. Naravno, meni je sada kao slobodnom novinaru vrlo teško trošiti puno vremena na te kompleksne i duge priče ako ih ne financira fond za novinarstvo ili neke druge organizacije. Jer ja prvenstveno moram održavati svoju internetsku stranicu koju moram napuniti s tri, četiri nova teksta dnevno kako bih ostao vidljiv na Googleu. No ja taj posao prvenstveno volim. A volim i da priroda bude čista.
NACIONAL: Bavili ste se i arhivima tajne komunističke službe Securitatee. Što ste u njima pronašli?
Zapravo, to nije bilo pravo istraživačko novinarstvo. Radio sam to iz vlastitog zadovoljstva. Koncentrirao sam se na dvije ključne istraživačke teme, jedna se ticala pravosudnog sustava, a druga terorističkih napada terorističkih grupa s Bliskog istoka za vrijeme komunističkog režima, na čemu još uvijek radim. O tome sam objavio nekoliko zanimljivih priča i iako sam otprije znao priče o korumpiranim sucima, shvatio sam iz dosjea da ih komunistički režim nije slao u zatvore, niti ih je na bilo koji način kažnjavao, iako su znali da konstantno uzimaju mito. Ima i jedan smiješan detalj – jedan sudac kao mito je primio zaklanu svinju, ali ju je čovjek stavio u pogrešan auto. Onda je on, pod prozorima suda, pravosudnih činovnika i tužitelja, pokušavao izvaditi tu svinju iz tuđeg auta. No taj je sudac osuđen i poslan u zatvor puno godina nakon revolucije, tek 1995. Otkrio sam i sutkinju kojoj je „nestalo“ preko dvadeset dosjea o raznim kriminalcima koja je kasnije postala predsjednica Vrhovnog suda, a sada je na Ustavnom sudu.
Komentari