U ponedjeljak, 13. veljače, u zagrebačkom Klubu Kazališta Komedija bit će premijerno izvedena glazbeno-poetske predstava Adama Končića ‘Kaj je ljubav’. Kako kaže Končić, riječ je o njegovu autorskom projektu:

“Odabrao sam skladbe koje ću reinterpretirati. Dvije pjesme su pisane baš za mene, autori su kajkavci. Drago mi je da mogu pjevati pjesmu Krešimira Končevskog, Zabočanina, mog prijatelja, frontmena grupe Zadruga, kao i da interpretiram u mojoj tekstualnoj obradi pjesmu ‘Lepa Roža’ mog srednjoškolskog prijatelja Tomislava Golubana, poznatog usnog harmonikaša, isto tako iz Zaboka. Sljedeće dvije pjesme djelo su Adalberta Turnera, mog kolege iz Komedije s kojim sam dugo godina bio u Kvartetu Gubec. On je pjesme napisao na tekstove Zlatarščana Zvonka Kudelića. Zatim ću u predstavi izvesti i dvije autorske pjesme Ivana Kovačića, jedna je spjevana na Festivalu kajkavske popevke prije četiri godine, a druga prošle godine.”

Končić kaže kako će u predstavi ‘Kaj je ljubav’ izvoditi i vlastiti prepjev pjesme ‘Ako išta od ljubavi vrijedi’ Ivana Mikulića iz Čakovca prema tekstu Alana Orlića:

“Moj prepjev glasi ‘Kaj več od ljubavi vredi’. To posebno ističem jer sam snimio spot s četvoricom glazbenika koji me prate u ovoj predstavi, inače sve članovi Komedijina orkestra, Petar Haluza na violini, Vinko Grubešić na violončelu, Alan Tolić na gitari i Tomislav Parmać na klaviru. I zadnja pjesma koju pjevam jest ‘Pridi k meni’ Zorana Predina. To je tih osam glazbenih brojeva u aranžmanu Josipa Cvitanovića, a osim toga obrazac mojih kabarea – ovog, kao i prethodna dva ‘Noćas ću’ iz 2001. i ‘Adam i ona’ od prije deset godina koje sam izveo više od 300 puta – isti je. Osim pjesama, nižem ljubavnu poeziju Enesa Kiševića, Željka Krznarića i Ladislava Prežigala. U dramaturgiju je utkano i dosta anegdota, slavnih izreka, malo da ‘olabavimo’ sve. Zajednički nazivnik za cijelu predstavu je ljubav i muško-ženski odnosi.”

FOTO: Ines Novković

Zašto se Adam Končić odlučio baš za formu kabarea? Prije svega, kaže, zato što u Zagrebu postoji fenomenalni prostor za to, Klub Kazališta Komedija, u kojem ljudi sjede i uz piće uživaju u predstavi:

“Volim taj intimniji doživljaj i interakciju s publikom, intrigira me vrsta kazališta naslonjena na kabare. Ovo nije baš tipični kabare jer on uglavnom ima neku aktualnu temu kojom se bavi, a tema koju sam ja odabrao je toliko svevremena. Nadam se da će predstava ljude dirnuti, zabaviti, nasmijati, ostaviti dobar dojam i oraspoložiti publiku.”

Končić planira gostovati s ovom predstavom po Hrvatskoj, a kao i u svakoj koju radi, i u ovoj Končić ponosno ističe kajkavski dijalekt. Ističe kako mu kaj znači jako puno:

“Rođeni sam kajkavac, a svi koji već 25 godina prate moj umjetnički rad – još od mog debija u Histrionima 1997. – znaju da itekako volim glumiti na kajkavskom i volim kajkavske pjesme, pa je i ovaj autorski projekt samo logični nastavak tog mog snatrenja da se ta kajkavština ostavi živom i u ovoj kazališnoj formi. Dosad sam napravio dva kabarea obojana starozagrebačkim štihom, uronjeni u 1930-e, a ova predstava diže se na površinu suvremenosti i današnjeg vremena. A prije 10-ak godina iznjedrio sam ‘Balade Petrice Kerempuha’ koje mislim obnoviti u ovoj velikoj obljetničkoj godini Seljačke bune, pa ću u suradnji s Muzejima Hrvatskog Zagorja nastupati u svih pet muzejskih prostora u Zagorju, u kojima ću izvoditi ‘Balade’. Isto tako, dao sam desetogodišnji obol Kvartetu Gubec, u kojem smo obrađivali tradicionalne kajkavske pjesme, tako da je sve ovo samo logičan nastavak.”