Objavljeno u Nacionalu br. 490, 2005-04-05

UEFA je prošlog četvrtka kaznila trenera Chelseja Jose Mourinha s dvije utakmice zabrane u Ligi prvaka i 20 tisuća CHF globe: nakon niza drugih bizarnih ispada, bez dokaza je optužio suca i trenera Barcelone za namještanje utakmice

Europska nogometna federacija UEFA donijela je prošlog četvrtka odluku bez presedana da Josea Mourinha, jednog od najvećih europskih trenera, uoči ključnog kola europske Lige prvaka kazni zabranom vođenja Chelseaja na dvije utakmice. To će za njegovu momčad biti golem hendikep. Mourinho je najbolje plaćen, a možda i najbolji nogometni trener današnjice, klub koji trenira postiže izvanredne rezultate u engleskom nogometnom prvenstvu i u europskoj Ligi prvaka, a njegovo ponašanje toliko je razbjesnilo vodstvo UEFA-e da ga je Volker Roth, predsjednik Komisije UEFA-e za suđenje, proglasio “neprijateljem nogometa”.

Povod za takvu izjavu je Mourinhova optužba da su se švedski sudac Anders Frisk i trener španjolskog nogometnog kluba Barcelone Frank Rijkaard u poluvremenu prve utakmice osmine finala Lige prvaka u Barceloni, između Barcelone i Chelseaja, u Friskovoj svlačionici dogovarali o lažiranju. Te svoje teške optužbe nije mogao dokazati, stoga je sada kažnjen. Uz to, nakon te utakmice toliko je kritizirao i napadao Friska da ga sada UEFA optužuje da je svojim kritikama ugrozio Frisku život. Mourinho je toliko podjario Chelseajeve navijače protiv Friska, da je Frisk od njih počeo dobivati prijeteća pisma, stoga se pobojao za svoj život i sigurnost svoje obitelji i objavio da napušta suđenje. Ta je odluka toliko šokirala europske nogometne krugove da je pokrenut disciplinski postupak protiv Mourinha.

Mourinho je veliki nogometni znalac, ali i čovjek koji voli izazivati kontroverze. U ovom se trenutku vode tri disciplinska postupka protiv njega; osim ovog, u tijeku su još dvije istrage u Engleskoj, jedna zato što je navodno nekim svojim gestama provocirao navijače protivničke momčadi na jednoj prvenstvenoj utakmici, a druga zato što je pokušao vrbovati igrača Arsenala Ashleyja Colea izvan prijelaznog roka, što je u Engleskoj strogo zabranjeno. Nedavno je Mourinho kažnjen globom zbog vrijeđanja Manchester Uniteda i njegova trenera Aleca Fergusona.

Mourinho se ponaša bahato jer postiže fantastične sportske rezultate. Prošle godine je s portugalskim klubom Portom bio prvak europske Lige prvaka, te prvak Portugala i pobjednik portugalskog kupa, a sada je moguće da slično postigne i s Chelseajem. U engleskom prvenstvu Chelsea ima golemu prednost pred rivalima, pa bi, po mišljenju engleskih nogometnih stručnjaka, samo velika nesreća mogla spriječiti klub da osvoji prvenstvo. Kup lige već je osvojen, a Chelsea briljira u Ligi prvaka, pa je tako u prethodnom kolu eliminirao favoriziranu Barcelonu.

Navodno Mourinho to postiže zahvaljujući svojim idejama i metodama priprema igrača i klubova, koje je opisao u svojoj tajnoj knjižici. On ne dopušta nikome da zaviri u njegovu knjižicu, a odbio je sve izdašne ponude izdavača koji bi je željeli objaviti. On tvrdi da to nikada neće biti objavljeno, jer je ono što tamo piše plod njegova dugogodišnjeg iskustva i jedne neobične navike koju ima od kada se počeo baviti trenerskim poslom, a to je da svakoga dana bilježi sve ono najvažnije što je uočio i zaključio.

Jose Mourinho počeo je karijeru vrlo skromno. Rodio se 1963. u portugalskom lučkom gradu Setubalu, te se u mladosti pokušao baviti profesionalnim nogometom, ali se kao igrač nije iskazao. No bio je zaljubljen u nogomet, pa se odlučio posvetiti trenerskom poslu. Sa 16 godina postao je plaćeni skaut za klub Victoria iz Setubala, sa zadatkom da među vršnjacima traži talentirane nogometaše i preporučuje ih treneru kluba. On se odlučio i školovati za trenera, pa je završio fakultet za fizičku kulturu, a 1987. i tečaj za nogometne trenere što ga je UEFA organizirala u Škotskoj. Dok je boravio u Škotskoj, usavršio je engleski jezik, što je bilo vrlo važno za njegovu karijeru.

Naime, 1992. Bobby Robson, jedan od najslavnijih engleskih nogometnih trenera i bivši trener engleske nogometne reprezentacije, počeo je trenirati klub Sporting iz Lisabona, a kako nije znao portugalski, trebao mu je prevodilac, koji se razumije u nogomet. Sporting je angažirao Mourinha, koji se vrlo brzo sprijateljio s Robsonom i od njega počeo učiti tajne trenerskog posla. Robson je 1994. napustio Sporting, ali ga je nekoliko mjeseci poslije angažirao klub Porto, a Robson je sa sobom poveo Mourinha, koji je postao pomoćnik trenera. Porto je pod njihovim vodstvom osvojio dvije titule portugalskog prvaka.

Njihove sposobnosti zamijetio je i klub Barcelona, koji je 1996. angažirao Robsona, a on je sa sobom u glavni katalonski grad doveo i Mourinha. Oni su u iduće dvije godine osvojili dva španjolska kupa i Kup europskih kupova. Robson je 1998. otišao u nizozemski klub PSV iz Eindhovena, ali ga Mourinho više nije pratio, nego je ostao u Barceloni kao asistent novom treneru, Nizozemcu Louisu van Gaalu, koji se s Barcelonom uz Mourinhovu asistenciju osvojio dva španjolska prvenstva.

Godine 2000. Mourinho je napokon dobio priliku da sam trenira veliki klub, jer mu je takvu ponudu dala lisabonska Benfica, najpoznatiji portugalski klub. No Mourinho se posvađao s predsjednikom kluba te ga napustio nakon samo devet utakmica. Prihvatio je ponudu ne odviše poznatog portugalskog kluba Uniao iz Leirije, te ga doveo do petog mjesta u prvenstvu. Godine 2002. dobio je ponudu mnogo poznatijeg Porta da preuzme treniranje tog kluba, koji je bio u velikoj krizi i nalazio se na sredini ljestvice. Iako je i sam za momčad Porta rekao da je “prava katastrofa”, obećao je da će već sljedeće godine osvojiti portugalsko prvenstvo. To je i ostvario, osvojivši uz to i portugalski kup i Kup UEFA-e. Godine 2004. Porto je bio nesumnjivo najbolji europski klub, što je dokazao pobijedivši i u portugalskom prvenstvu, ali i u europskoj Ligi prvaka.

Tada je došla ponuda iz engleskog kluba Chelsea. Bila je to u novčanom smislu najveća ponuda koju je ikada dobio neki nogometni trener. Mourinho je prešao u Chelsea i potpisao četverogodišnji ugovor za honorar od pet milijuna funti godišnje. Dobio je više nego što dobivaju trenutačno najslavniji europski treneri, selektor engleske reprezentacije Sven Goran Eriksson, menadžer Manchester Uniteda sir Alex Ferguson i trener Juventusa Fabio Capello, koji dobivaju po 4,5 milijuna funti godišnje.

No vlasnik Chelseaja, ruski multimilijarder Roman Abramovič, bio je spreman toliko platiti jer je bio uvjeren da jedino Mourinho može osigurati da Chelsea postigne rezultate kakve je Abramovič očekivao. Prema Mourinhovim uputama, dao je velik novac i za kupnju nekih igrača koji su odgovarali Mourinhovoj koncepciji igre. Abramovič je očito dobro uložio novac, jer je Chelsea trenutačno na prvome mjestu engleske lige s osam bodova više od drugoplasiranog Manchester Uniteda. Svi se slažu da je Mourinho preporodio Chelsea, iako ima kritika na njegov račun da je klubu nametnuo defenzivnu taktiku, te pobjeđuje samo zahvaljujući brzim napadačima koji u kontranapadima iskorištavaju protivničke pogreške. Chelsea je već osvojio Kup lige, pobijedivši u finalu Liverpool sa 3:2. Uz to, Chelsea napreduje i u europskoj Ligi prvaka, najvažnijem natjecanju u kojem se trenutačno natječe.

No u tom natjecanju klubu ne ide tako glatko kako se Mourinho nadao, a posebno je dramatična bila utakmica Chelseaja u osmini finala s Barcelonom koja trenutačno briljira u španjolskom prvenstvu, te tamo vodi na ljestvici u prvom redu zahvaljujući svojoj brazilskoj zvijezdi Ronaldinhu i nizozemskom treneru Franku Rijkaardu. Prva se utakmica igrala 23. veljače u Barceloni, a sudio ju je Frisk. Chelsea je u prvom poluvremenu poveo autogolom braniča Barcelone Juliana Bellettija. No u drugom poluvremenu došlo je do preokreta. Prvo je Frisk u 55. minuti nakon jednog ne odviše opasnog starta napadača Chelseaja Didiera Drogbe na vratara Barcelone isključio Drogbu, a potom je Barcelona protiv deset igrača Chelseaja postigla dva gola i pobijedila. Mourinho je bio bijesan, te je tvrdio da je njegov klub izgubio samo zbog pristranosti suca Friska, koji je Drogbu isključio bez razloga. Uz to, on je optužio Friska da se tijekom poluvremena u svojoj svlačionici sastao s trenerom Barcelone Rijkaardom, aludirajući da su se nešto dogovorili. On je na početku tvrdio da je osobno vidio Rijkaarda i Friska kako razgovaraju u prostoru rezerviranom za suce, u koji igrači i klupski funkcionari ne smiju ući. Ta njegova izjava izazvala je goleme reakcije, jer su navijači Chelseaja počeli optuživati Friska da ga je Barcelona potkupila, pa su uslijedile prijetnje Frisku smrću, zbog čega je on objavio da napušta suđenje. U UEFA-i su stali na Rijkaardovu i Friskovu stranu, tražeći od Mourinha da dokaže svoje tvrdnje ili da povuče svoje izjave i da se ispriča, što je on odbio. Međutim mnogi britanski novinari stali su na Mourinhovu stranu tvrdeći da je Frisk oduvijek bio problematičan sudac, pa su podsjetili na nekoliko njegovih odluka na drugim važnim utakmicama, od kojih su neke bile prekinute.

Uslijedila je uzvratna utakmica, koju je sudio najbolji svjetski sudac, Talijan Pierluigi Collina. Ta je utakmica bila neobično uzbudljiva, jer je Chelsea uspio u samo 19 minuta postići tri gola, te naoko osigurati ulazak u sljedeće kolo. No potom je Barcelona, zahvaljujući prije svega Ronaldinhu koji je dao dva gola, uspjela smanjiti na 2:3. To je njoj jamčilo ulazak u sljedeće kolo, jer je dala više golova u gostima, a Chelsea bi ispao. Skoro na samom kraju utakmice napadač Chelseaja John Terry zabio je glavom gol, pa je Chelsea na kraju ipak pobijedio s 4:2 i izbacio Barcelonu. Zbog Terryjeva gola sada su prosvjedovali igrači Barcelone tvrdeći da je prije gola napravljen prekršaj na njihovu vrataru, ali je Collina ostao pri svojoj odluci i priznao gol.

Chelsea je tako ušao u četvrtfinale, ali kontroverza iz osmine finala nije prekinuta. Mourinho je zbog svojih izjava protiv Rijkaarda i Friska pod istragom UEFA-e, odakle je rečeno da bi Mourinho i ostali neodgovorni treneri, koji potiču navijače protiv sudaca, mogli prouzročiti i veće nesreće, pa se takvo njihovo ponašanje mora spriječiti. Frisk nije prvi koji je zbog prijetnji napustio suđenje, učinio je to i njemački sudac Urs Meier, također pod prijetnjom engleskih navijača zbog jedne njegove odluke protiv engleske prezentacije na Europskom prvenstvu u Portugalu 2004. Mourinho je u početku odbijao optužbe na svoj račun, te je zaprijetio sudskom tužbom protiv UEFA-e ako mu se njeni funkcionari ne ispričaju. On se ogradio od bilo kakvih prijetnji što su ih Frisku uputili navijači, oštro ih osudivši.

No UEFA se nije uplašila njegovih prijetnji, nego je pozvala na saslušanje njega i dvojicu njegovih najbližih suradnika, koji su u početku potvrđivali njegovu tvrdnju o sastanku Rijkaarda i Friska. Osjetivši da bi u sukobu s UEFA-om mogao loše proći, Mourinho je počeo mijenjati tvrdnje. Prvo je povukao tvrdnju da je osobno vidio Rijkaarda i Friska kako razgovaraju u poluvremenu utakmice, ali je tvrdio da su to vidjeli njegovi suradnici. Poslije je i od toga odustao, jer su to njegovi suradnici zanijekali. Na sjednicu disciplinske komisije UEFA-e u Nyon u četvrtak nije otišao samo Mourinho, nego i odvjetnik Chelseaja, nastojeći izgladiti spor, ali u tome nije potpuno uspio. Uspio je jedino ublažiti očekivanu kaznu za Mourinha, pa je on, umjesto najavljenom zabranom vođenja momčadi na pet utakmica, kažnjen zabranom vođenja samo dviju utakmica, tako da neće smjeti biti na klupi svoje momčadi ni bilo gdje blizu nje tijekom utakmica četvrtfinala Lige prvaka koje Chelsea igra protiv njemačkog Bayerna prvo 5. travnja u Londonu, te 12. travnja u Munchenu. Uz to, određena mu je i globa od 20.000 švicarskih franaka.