Akademik Abdulah Sidran je gostovao na Festivalu kulture “Slovo Gorčina” u Stocu u BiH, koja se 52 godine održava u čast bosanskohercegovačkog pjesnika Maka Dizdara.
“Ja ne mogu biti zadovoljan tretmanom jednog velikog pjesnika, gdje se iz njegovog predubokog, ogromnog pjesništva vadi i uzima samo ono što je podobno aktualnim manipulacijama”, kazao je Sidran u razgovoru za Klix.ba.
Ističe da se to ne događa samo s Makom Dizdarom, nego s većinom, ali da se s njim to ne bi smjelo događati, jer postoje ljudi koji znaju mnogo dublje značaj pjesništva i cjelovitost njegovog rada.
“Njih bi se moralo pitati kad se određuju mjesta u udžbenicima i kad se određuju nazivi škola”, upozorio je Sidran. Ističe da nije teško biti pjesnik, ali da se ne rađa često velikan kao Mak Dizdar.
“U povijesti književnosti i naroda nema nego dva ili tri slučaja kad je jedan jedini čovjek određen voljom viših nebeskih sila i svojim književnim djelom napravio sintezu između najviših vrijednosti, onoga što je elementarno ljudsko, etničko – narodnosno, pa domovinsko, zavičajno, trajno i vječno”, naglasio je akademik Sidran govoreći o velikom pjesniku iz Stoca.
Poezija spašava postojanje malih naroda
U tom kontekstu je skrenuo pažnju na značenje poezije i jezika u malim narodima koji, kako ističe, spašava njegovo postojanje.
“Na taj način smatram da naša kultura, pogotovo to namjensko udžbeničko, plitko poimanje i tumačenje treba što prije sklanjati, a Maku vraćati veličinu koju on zaslužuje, ne samo po toj osnovi. Potrebno je kazati novim generacijama i to da često veličina jednog dijela opusa jednog autora prekrije i baci u neviđeno druga njegova djela, druge njegove vrste posla. To se s mnogim piscima događalo pa ja upozoravam da je u knjiženi svijet opće poznatosti Mak ušao 1955. i 1956. godine. Ali mi smo kao đaci jako voljeli njegove dvije prethodne knjige ‘Okrutnosti kruga’ i ‘Koljena za madonu“, za nas je on već bio veliki pjesnik”, podvlači akademik.
To što se poslije događa je kako kaže, “prirodni rast jedne veličine”.
Od Boga dan
“On je od Boga dan da krene iz jednog malog zavičaja iz ovog prostora ovdje i da sudbina odredi da se on igra oko ovih kamenova ne znajući što su oni. Ali dišući njihovu dušu, kao što smo se mi igrali oko tramvajskih šina, njemu je ovo bio smisao postojanja, da se rodi tu, da upije to i to pretvori u neizmjernu književnu veličinu i da pritom, kao usput, kao nehotice zapravo konstituira jedan narod”, kazao je Sidran.
Zbog toga smatra neprocjenjivo važnim održavanje Festivala kulture “Slovo Gorčina” koja po njegovim riječima počiva na samo nekolicini entuzijasta i nije shvaćena još na državnom nivou.
“Makedonska državnost i nacionalni identitet su dobiveni putem Struških večeri poezije, na koje je svake godine dolazilo po 50 važnih pjesnika iz cijeloga svijeta. Iz S. Makedonije su pametni, bio je Kiro Gligorov, sjetite se njihovih pametnih političara, oni su svoju diplomatsku kvotu uvijek punili pjesnicima i književnicima. Zato da u Portugalu, Senegalu i Južnoj Americi progovore i da se čuje za postojanja malog makedonskog jezika i malog makedonskog naroda. Da toga nije bilo, to bi bio bugarski narod i bugarski jezik. Ne vjerujem kod nas da postoji u tim praktičnim dnevnim političkim pametima svijest kojoj je ovo i na kraj pameti”, zaključio je Sidran u razgovoru za Klix.ba.
Književnik Sidran: “Suština Vučićevog i Plenkovićevog slaganja je moj nestanak”
Komentari