Oni koji su igrali s njim u Interu ili protiv njega dok je nosio dres Nerazzurra kažu da takvu kombinaciju fizičke siline, brzine, tehnike, driblinga i snage udarca kao Adriano, nije imao nitko u povijesti nogometa. Svijet mu je bio na dlanu, ali očeva smrt ga je totalno uništila

Depresija. Teška i dugotrajna. Od očeve smrti neprekidna. I ‘liječi’ ju na samo jedan način. Ubijajući se alkoholom. Pijan, neprestano. Sažalijevan ili ismijavan. Nema snage izaći iz ponora u koji je upao kad mu je otac preminuo.

A imao je svijet na dlanu. Veliki gospodin i tadašnji predsjednik Intera, Massimo Moratti, napravio je sve da dečka izvuče iz vrtloga auto-destrukcije, ali ako čovjek kao prvo i osnovno ne želi pomoći sam sebi onda mu pomoći, na žalost, nema.

S 19 godina došao je u jedan od najvećih klubova planete i nogometne povijesti, milanski Inter. I na prvoj prijateljskoj utakmici, na ljetnim pripremama protiv madridskog Reala iz slobodnjaka zabio takav gol da se doslovno cijelim svijetom još iste večeri proširila priča o ljevonogom ‘imperatoru’ koji će zavladati nogometom.

Photo: Goran Stanzl/PIXSELL

Zakucao je loptu u rašlje dotad neviđenom silinom i brzinom. U duelu, neuništiv. Dribling, sjajan. Imao je i skok igru. I brzinu nevjerojatnu za takvu korpulentnost. ‘Zvijer’, metar i devedeset čistih mišića plus bogomdani svjetski nogometni talent.

Nije bilo bitno koju je svjetsku zvijezdu tada Inter imao u napadu, Adriano je uvijek bio u tandemu, na terenu. I oduševljavao. Prozvali su ga ‘Imperatorom’, a opisivali ovako: kao da je netko spojio Ronalda i Ibrahimovića u jednog igrača s najboljim osobinama obojice.

Sve se srušilo kad je imao tek 22 godine, a otac mu mlad preminuo. Izdalo ga je srce. Ljetne pripreme 2004. Javier Zanetti se sjeća:

‘Bio sam pored njega, zazvonio mu je telefon, javio se i čuo četiri riječi nakon kojih više nikad nije bio isti: Adri, tata je umro’.

Photo: Igor Kralj/PIXSELL

Kapetan dalje priča:

‘Igrao je, zabijao, svaki gol posvećivao ocu pogledom i rukama uperenim u nebo. Ali više nikad nije bio isti. Cordoba, ja, predsjednik, direktori, suigrači… Svi smo mu pomagali. Ibrahimović je javno izjavio ono što je govorio među nama, kako talentiranijeg igrača nije vidio. Igrao je i za reprezentaciju no bilo je jasno kako unatoč svoj pomoći sve dublje klizi u alkohol i depresiju’.

Otišao je na oporavak u Brazil, tvrdio da ne može drukčije. I tek onda krenuo prema dnu. Pun novca, okružio se gangsterima, dilerima, kriminalcima… I sam bio optužen za dilanje. Karijera je službeno potrajala do 2016. no zadnjih šest godina bile su tek imitacija profesionalnog nogometa.

Već se godinama ubija alkoholom. A milijuni se tope. Sad pijan tumara favelama, predmet ismijavanja. Mogao je biti najbolji na svijetu, a gledajte kakav je s 42 godine. Tuga…

Quand tu sais que Adriano a sombré dans la dépression après la mort de son père et s’en est jamais relevé ça déchire le cœur de le voir ainsi. On a pas tous la même force face aux épreuves, soyons humbles. pic.twitter.com/L6tiwOz3Ff

— Sebastien-Abdelhamid (@SAbdelhamid) October 31, 2024