Slovenski biciklist Tadej Pogačar osvojio je ove godine Giro d’Italia i Tour de France, a znanstveno je dokazano da razlog njegova uspjeha nije doping, već su to iznimne psihofizičke predispozicije

Pobjedom na ovogodišnjem Tour de Franceu, najvažnijoj biciklističkoj utrci svih vremena, 25-godišnji Slovenac Tadej Pogačar postao je najmlađi biciklist kojem je to triput uspjelo. Pogačar je prvi put osvojio Tour de France 2020. godine kada je imao 21 godinu. Da to nije slučajna senzacija, potvrdio je pobjedom na Tour de Franceu sljedeće godine, a ove godine to je učinio treći put. Ujedno je ove godine prvi put nastupio i pobijedio u glasovitoj utrci Giro d’Italia, čime je potvrdio da su mu svjetski mediji sasvim opravdano dodijelili nadimak “Pogistar”. Od 1998. i Marca Pantanija nitko nije osvojio i Giro d’Italia i Tour de France u istoj godini. Ujedno, postao je prvi biciklist koji je na svjetskoj biciklističkoj rang listi dosegnuo 10 tisuća bodova.

Tadej Pogačar rođen je 21. rujna 1998. u mjestašcu Komeda, dvadesetak kilometara sjeverno od Ljubljane. Kao dječarac počeo je trenirati nogomet u lokalnom klubu, ali kada se njegov stariji brat Tilen pridružio biciklističkom klubu Rog Ljubljana pod vodstvom Mihe Koncilije, ubrzo mu se pridružio i devetogodišnji Tadej. Bio je malen, u klubu nisu imalo dovoljno mali bicikl za njega pa je čekao nekoliko mjeseci da mu nađu odgovarajući bicikl. Koncilija je prošle godine izjavio: “Imati takvog biciklista kao što je Tadej Pogačar jednako je dobitku na lotu.” S 10 godina Pogačar je sudjelovao u prvoj utrci u Trsteniku kraj Kranja, a s 11 godina ostvario je prvu pobjedu u usponu na Krvavec. Slijedile su nove utrke, mijenjali su se treneri koji su mu pomagali da se razvije i napreduje, a kako je neprestano napredovao tako ga je zapazila biciklistička momčad UEA Tim Emirates. Nakon što je 2018. osvojio Tour de L’Avenir, utrku u kojoj nastupaju amateri i poluprofesionalci, potpisao je s njima ugovor da bi im se pridružio godinu dana kasnije. Upravo te 2019. godine nastupio je prvi put u nekoj od najvećih utrka, bila je to španjolska Vuelta i s 20 godina bio je njen najmlađi sudionik. Ukupno je bio treći i te je sezone proglašen najboljim mladim biciklistom.

Tadej je treće od četvero djece u obitelji Pogačar, a prisjećajući se djetinjstva u jednom je intervjuu rekao da je Komenda mjesto od pet, šest tisuća stanovnika u kojem nije bilo loše odrastati. Danas, kao najbolji svjetski biciklist, već nekoliko godina živi u Monacu sa svojom djevojkom, profesionalnom biciklisticom Urškom Žigart. Pogačarova obitelj je radnička, majka Marjeta je profesorica francuskog jezika, a otac Mirko je radnik u tvornici koja proizvodi uredske stolice. Privatno, otac Mirko posvećen je pisanju te voli poeziju. A da dobro piše, pokazalo se kada je Tadej postao zvijezda, a list Delo je krajem 2021. ponudio njegovu ocu da napiše kolumnu o odnosima svog sina i Primoža Rogliča, još jednog Slovenca koji pripada svjetskom vrhu i koji je triput pobijedio na španjolskoj Vuelti te jednom, 2023., na Giro d’Italia. Roglič je bio veliki favorit na Tour de Franceu 2020. godine, sve do predposljednje etape kada je imao 57 sekundi prednosti ispred drugoplasiranog Pogačara. I onda, u nevjerojatnom obratu, Pogačar je u toj etapi pobijedio Rogliča s prednošću od gotovo dvije minute i osvojio Tour de France. Otac Mirko u kolumni je pozvao navijače da se ne dijele na one koji navijaju za jednog ili drugog: “Navijači, navijajmo za Sloveniju, koja je mala zemlja. Kada se podijelite u dva bloka, ona postaje još manja.” Ujedno je zamolio novinare da “ne razdvajaju slovenski narod bombastičnim naslovima kao što su: ‘Pogledajte što je Roglič napravio Pogačaru’”.

Prijatelji opisuju Pogačara kao pribranog i racionalnog mladića kojem slava nije udarila u glavu. Matic Božič, Pogačarov biciklistički prijatelj iz prošlosti, ispričao je kako se pred posljednju, ključnu etapu na Tour de Franceu 2020. Tadej u porukama šalio s prijateljima govoreći kako mu je dosadilo što po cijele dane jede rižu i kako se zaželio dobrog komada mesa. Sljedeće godine ponovo je nastupio i pobijedio na Tour de Franceu. Teja Hauptman, supruga Andreja Hauptmana, sportskog direktora momčadi UAE, vozila ga je na aerodrom, na let za Pariz. Cijelo vrijeme Pogačar je igrao igrice na mobitelu. “Zar nisi nervozan?” pitala ga je, a on je odgovorio: “Pa to je samo još jedna utrka.”

‘Neki ljudi pod pritiskom osjete strah. Tadej je sušta suprotnost. On se tada pretvara u životinju. A kada utrka završi, on se potpuno isključi’, kaže njegov trener

“Pogačar odlično reagira kada se nađe pod pritiskom”, kazao je Iñigo San Millán, njegov osobni trener. “Neki ljudi pod pritiskom osjete strah. Tadej je sušta suprotnost. On se tada pretvara u životinju. A kada utrka završi, on se potpuno isključi. Ako je sve prošlo dobro, super. Ako ne, tako je kako je.”

U tinejdžerskim godinama Pogačar je ostvarivao malen, ali konstantan napredak. “Ako mogu usporediti Tadeja s ostalim biciklistima u vrijeme kada su bili mlađi od 17 godina, nitko ne bi rekao da će jednog dana osvojiti Tour de France. Čak smo imali bicikliste koji su u njegovoj dobnoj kategoriji bili bolji od njega. No konstantan napredak koji je Tadej ostvarivao iz godine u godinu bio je nevjerojatan”, kazao je Koncilija. Martin Hvastija prvi je odabrao Pogačara u juniorsku reprezentaciju Slovenije te sada potvrđuje Koncilijine riječi: “Njegovi prvi testni rezultati nisu bili posebni u usporedbi s drugim biciklistima njegove generacije. Imao je dobre brojke, ali te brojke nisu bile najbolje.” Međutim, Hvastija također ističe da je Pogačar napredovao iz godine u godinu dok su mnogi njegovi vršnjaci zastali u razvoju.

Pogačar pritom nije zaboravio odakle dolazi pa je nakon osvajanja prvog Tour de Francea pokrenuo svoju biciklističku momčad pod nazivom Pogi Team, i to kao juniorski ogranak Biciklističkog kluba Rog. Time je želio osigurati novim generacijama slovenskih biciklista iste uvjete kakve je i on imao. Jednom prilikom rekao je da je on, kao dječak, dobio od kluba bicikl na korištenje, što je danas nemoguće. Zato sada svim klincima želi pomoći da dobiju bicikl i treniraju u njegovu klubu. Čak se pojavljuje u reklamama, a zarađeni novac ulaže u svoj klub.

Tadej Pogačar i Primož Roglič, dvojica Slovenaca u svjetskom biciklističkom vrhu koja pobjeđuju u najvećim biciklističkim utrkama. FOTO: IMAGO/Fotoreporter Sirotti Stefano/GuliverImages

Međutim, činjenica da je tako mladi biciklist dvije godine zaredom osvojio Tour de France, probudila je sumnje da je, možda, u pitanju doping. Prvi je te glasine objavio jedan švicarski list na temelju činjenice da je u jednoj etapi na Tour de Franceu 2021. godine Pogačar stao na pet minuta te se posumnjalo da je to vrijeme iskoristio kako bi mu netko donio doping. To što je stao jer je u jednoj gužvi pao s još nekoliko biciklista, medijima nije puno značilo. Tada počinju novinarska pitanja na koja je Pogačar prvo odgovarao da je testiran mnogo puta i nikada nije bio pozitivan da bi nešto kasnije na takvo pitanje izgubio živce i rekao: “Dobar sam dečko s dobrim obrazovanjem, ne koristim prečice do uspjeha. Ovo su neugodna pitanja jer je povijest ovog sporta loša. Nisam se pripremao za takvu vrstu pitanja. Samo volim voziti svoj bicikl pa neka mi to donese što mi donese.”

Što je bilo temelj sumnje? U biciklizmu se omjer snage i mase izražava u vatima po kilogramu. Kada je u posljednjoj etapi Tour de Francea 2020. godine pretekao Rogliča, izračunato je da je njegov omjer bio 6,5 vata po kilogramu, što je izvanredan rezultat. Smatra se da najbolji biciklisti imaju omjer 6,4 vata po kilogramu, dok je sve iznad toga rezultat dopinga. Tako je dopingirani Lance Armstrong imao omjer 6,7 vata po kilogramu, što je maksimum koji se može dosegnuti. Tome se dodala činjenica da te godine, zbog korone, testovi na doping nisu bili česti. A povrh svega, direktor Pogačarova tima UAE Team Emirates Mauro Gianetti kao i generalni menadžer Joxean Matxin imali su od 2004. do 2011. u svom timu šest biciklista koji su bili pozitivni na EPO i ostale dopinge. Gianetti i Fernandez Matxin nikada nisu proglašeni odgovornima za dopingiranje biciklista jer se smatra da klupski menadžment nema s time veze. Kada ga je novinar francuskog L’Equipea pitao za sumnje u dopingiranje na temelju njegove veze s Gianettijemi Fernandezom Matxinom, Pogačar je odgovorio: “Ja sam 2008. imao 10 godina i čudno mi je govoriti o tome jer se to protivi svemu u što vjerujem. Rastužuje me što ljudi sumnjaju u moje izvedbe. U svoju obranu mogu samo reći da mi je savjest čista.”

‘Rastužuje me što ljudi sumnjaju u moje izvedbe. U svoju obranu mogu samo reći da mi je savjest čista’, odgovorio je Pogačar na sumnje da koristi doping

Međutim, Pogačarov trener San Millán ustvrdio je da te brojke pokazuju nešto drugo, a to su efikasnost njegova metabolizma, razina laktata i izlazna snaga. San Millán usredotočio se na metabolizam s obzirom na to da je asistent na medicinskom fakultetu u Coloradu. On smatra kako ti testovi pokazuju da Pogačar pripada eliti sportske elite. Objašnjavajući važnost metabolizma, San Millán je rekao: “U biciklizmu vaše masti moraju izgarati, a glikogen morate sačuvati za zadnji dio utrke. Kada imate jako dobar mitohondrijski kapacitet, onda vam masti vrlo dobro izgaraju kao što vam i laktati izgaraju, čime dobivate dodatno gorivo, a to je Tadejeva karakteristika. On akumulira manje laktata od ostalih biciklista.” Te tvrdnje San Millán je sa svojim kolegama objavio kao znanstveni rad.

Godina 2022. i 2023. Tadej Pogačar osvajao je druga mjesta na Tour de Franceu, pobjednik je oba puta bio danski biciklist Jonas Vingegaard. I njega su sumnjičili da se dopingira na što je on odgovorio da ga godišnje testiraju između 60 i 70 puta i da nikada nije bio pozitivan. Doping testovi se najavljuju, jednom prilikom su mu najavili da će ga posjetiti kod kuće kako bi ga testirali i došli su dva dana kasnije. Kazao je da mu zvono na vratima nije radilo, mobitel je ostavio u drugoj sobi pa im stoga nije otvorio vrata, da je to bilo slučajno i da je sramota što se najbolje bicikliste sumnjiči zbog nečeg što se dogodilo prije 20 ili 30 godina.