Objavljeno u Nacionalu br. 681, 2008-12-02

Nacional je istražio kako iskoristiti gospodarsku recesiju, na koje sve načine oni koji imaju novca mogu profitirati u krizi te koje će djelatnosti rasti dok većina drugih propada

Kad svi prodaju, treba kupovati, staro je pravilo na kojem su se mnogi obogatili tijekom dosadašnjih gospodarskih kriza u svijetu. Tako će nekima i ova svjetska recesija biti odlična prilika za zaradu, svakom u okviru njegovih mogućnosti: neki će jeftinije kupiti televiziju, kauč, auto ili stan, a neki dionice, kompaniju, poslovnu zgradu ili banku. Deflacija će onima koji imaju gotovinu omogućiti da profitiraju na razne načine, što u nekim segmentima uključuje i prosječne građane. Automobili, kuhinje i bijela tehnika, Hi-Fi uređaji i ostala elektronika, proizvodi su kojima u recesiji prvima padaju cijene. Nakon što prođe vrijeme božićnog i novogodišnjeg šopinga, trgovci će se svim snagama truditi riješiti robe na lageru, preplašeni predviđanjima za 2009., i početak godine bit će idealan za kupnju takvih proizvoda. Natpisi s predsezonskim sniženjima već se sada ponegdje mogu vidjeti, kao i veći popusti na elektroniku i tehniku. Iako u šoping-centrima poput City Center Onea kažu da im promet u posljednja dva mjeseca raste u odnosu na lani, pitanje je što će biti dogodine. Da prvo padaju cijene proizvodima koji nisu nužni potvrđuje i predsjednik Ceha trgovine Hrvatske gospodarske komore Boris Vukelić, za što kaže da se već može primijetiti.

“Elektroroba i automobili već su pojeftinili, od čega su automobili za nekih 10 posto jeftiniji nego što je uobičajeno za ovo predsezonsko vrijeme, a cijene elektrouređaja su niže nego što su ikad bile posljednjih godina. Međutim, mi smo u krizi već 20 godina i sasvim smo drukčijeg mentaliteta: kad recimo Nijemcu kupovna moć padne za dva posto, on stegne remen za deset, na stvarima koje mu nisu nužne. Zato kod nas još nema ozbiljnog rata cijena i dok do njega ne dođe, samo će se iz promidžbenih razloga objavljivati sniženja.

A ako do njega dođe, profitirat će tvrtke koje imaju najniže cijene uz najniži nivo usluge, poput Lidla i Kauflanda kad je riječ o trgovačkim lancima. No Konzum je, s druge strane, već pokazao da se može othrvati tome, tako da bi sve to moglo biti na korist kupaca. Međutim drastično pojeftinjenje hrane obično podrazumijeva i pad primanja, odnosno vrlo ozbiljnu generalnu krizu u državi.”

Osim povoljnije kupnje za one koji će si to moći priuštiti, 2009. bi mogla donijeti procvat za neke već dugo marginalne poslove. Profitirat će i neke zanemarene profesije poput krojača, postolara i servisera, jer kako će se novo manje kupovati, više će se popravljati staro. Osim toga, procvjetat će i neki novi biznisi. Jedan od primjera su second-hand shopovi, odnosno prodavaonice rabljene robe, čiji broj već raste u europskim gradovima. Koristi bi mogle imati i razne privatne škole i učilišta, jer će zbog pada broja radnih mjesta obrazovanje biti puno važnije – utakmica između zaposlenika bit će velika i trebat će se više truditi istaknuti, dok će biti i onih koji će se morati obrazovati za nešto drugo jer je njihov biznis propao.

Iako u Hrvatskoj još uvijek rastu, kamatne stope u zapadnim zemljama poput Velike Britanije, Švicarske i Austrije počele su padati, ali samo one na kredite, jer banke ne žele izgubiti štediše. Stoga će pojedincima sa sigurnim radnim mjestima i bez dugova biti povoljnije dići kredite.

Što se automobilske industrije tiče, 2009. bi također mogla biti vrlo zanimljiva za one koji će htjeti i moći obnoviti vozni park. Aktualna sniženja koja već sad nude pojedini proizvođači automobila u Hrvatskoj mogla bi se shvatiti kao najava potpune rasprodaje, barem kad je riječ o modelima na lageru. Prema riječima Darina Jankovića iz međunarodne tvrtke Jato Dynamics koja se bavi analizom automobilskog tržišta, u Hrvatskoj popuste nude doslovno svi. Međutim najveće je iznenađenje bila velika akcijska prodaja posljednje generacije Volkswagenova Golfa, jer je ta tvrtka “tradicionalno nesklona davanju popusta”. Renaultov mamac trenutačno je pokrivanje PDV-a, što – iako se moglo nazvati i 22 posto popusta – jest neuobičajeno sniženje za ovo doba godine.

“To je na neki način izazvalo paniku na automobilskom tržištu kod nas, jer ako netko ne daje popuste, onda je to Volkswagen. Doduše, to su napravili jer im sad izlazi Golf šeste generacije, ali to pokazuje da čak i oni najjači već moraju koristiti svakakve trikove kako bi se približili kupcu.”

Janković ističe da promet na hrvatskom tržištu automobila nije pao već je rastao, ali u zadnja tri mjeseca stagnira. No i to je zastrašujuće u toj industriji, koja je već dugo u neprestanom porastu. To je posebno zabrinjavajuće u zemljama poput Hrvatske, u kojima još uvijek postoji velika potreba za automobilima zbog starosti voznog parka, dok su zapadna tržišta njima prezasićena. Upravo je to, govori Janković, specifičnost hrvatskog tržišta, zbog čega potražnja i cijene automobila vjerojatno neće pasti toliko kao u inozemstvu. A ovogodišnji europski podaci su gotovo šokantni: u Danskoj je prodaja automobila pala za 43 posto, u Španjolskoj za 23, u Italiji za 12, u Irskoj za 18 posto.

O kolikim se gubicima radi najbolje ilustrira podatak da se porast od 0,3 posto – koliko je u Njemačkoj porasla prodaja automobila – smatra katastrofalnim, jer je tako malen porast u toj industriji dosad nezapamćen. BMW je pak, priča Janković, ove godine umjesto dosadašnjeg jednog, svojim zaposlenicima omogućio da kupe svaki po šest automobila po znatno povoljnijim cijenama. Za situaciju na hrvatskom tržištu automobila u idućoj godini Janković kaže:

“Kako će prodaja ići 2009. godine teško je predvidjeti, jer će uvelike ovisiti o sposobnosti banaka te leasing kuća da prate tu prodaju. Nema dileme da će trgovci i dalje davati sve od sebe kako bi zadržali ili povećali tržišni udio, što znači da će dodatno smanjivati već ionako poprilično nisku prodajnu maržu. Stoga, u vrijeme opće recesije kupnja automobila uopće nije loša ideja – naravno, ako procjena internog proračuna omogući takvu investiciju.”

Ako je suditi po predviđanjima ekonomista te razvoju situacije u nekim zapadnoeuropskim zemljama, iduće će se godine na rasprodaji naći i nekretnine. Hrvatski mediji već neko vrijeme najavljuju pad njihovih cijena i do 20 posto, o istoj se brojci govori u Austriji, a kupci su mahom zaledili svoje odluke o kupnji i čekaju da se to i dogodi. To bi značilo da bi kupac za kvadrat stana u Zagrebu trebao izdvojiti 420 eura manje, odnosno stan od 50 kvadrata platio bi 20.000 eura jeftinije nego danas. Zasad su, govori Hrvoje Bujas, direktor tvrtke Bujas i sin u čijem je vlasništvu internetski pretraživač nekretnina Go home, cijene nekretnina u Hrvatskoj pale za 10 posto, kad se uzme u obzir i “cjenkanje do kojeg dolazi kad kupac stavi novac na stol”. No ističe da su cijene pale prije svega novogradnji na periferijama svih većih gradova, kao i starogradnji lošije kvalitete. Za najavljivani pad od 20 posto smatra da se u Hrvatskoj neće dogoditi.

“Past će one prenapuhane cijene, i to za 15 posto, što se dijelom već i dogodilo. To znači da kvadrat starog stana u Novom Zagrebu više neće moći stajati 2000 eura, no neće puno padati cijene kvalitetnih stanova te onih na dobrim lokacijama. Pad cijena nekretnina vidljiv je već sad, ali neće biti beskonačan kao kod dionica. Korekcije će se nastaviti, ali u skladu s kvalitetom i lokacijom.”

Voditelj marketinga zagrebačke građevinske tvrtke Profectus Denis Kurtović tvrdi da cijene nekretnina ne mogu pasti dok se ne snize porezni doprinosi, komunalne naknade i cijene zemljišta. Smatra da je i starogradnja precijenjena te da je “ovo prilika da se povećaju razlike u cijenama starogradnji i novogradnji”. Slaže se da je u posljednjih nekoliko godina “potražnja ostavljala prostor za nerealne cijene nekretnina”, ali tvrdi da je to stvar prošlosti. Pretpostavlja da su manji investitori već snizili cijene za 200-tinjak eura po kvadratu i novogradnjama te da bi zbog krize mogli i “izići iz posla”, ali da se veći nemaju čega bojati. Ipak, kaže da će Profectus što se tiče stanogradnje u idućoj godini nešto drukčije poslovati.

“Gradit ćemo stanove koji će biti dostupni tržištu. Ljudi će biti manje kreditno sposobni, podizat će se manji krediti, čemu ćemo prilagoditi i kvadraturu novih stanova. Također, radit ćemo na tome da se proširi lepeza usluga, od kojih već sada nudimo pomoć oko opremanja stana na kredit te u suradnji s tvrtkom partnerom dajemo 40 posto popusta na projektne kuhinje.”

Pad cijena nekretnina i zaustavljanje građevinskih investicija općenito srušit će i cijenu rada u građevinarstvu, cijene građevinskih materijala, ali i svega potrebnog za opremanje stanova. Stoga nije rijetkost pročitati savjete građanima u inozemnim gospodarskim listovima da, ako su planirali preurediti stan, proširiti ga ili namjestiti, za to izaberu 2009. godinu. Budući da će banke teško davati kredite za velike projekte, ali i za one već započete kod kojih se krediti izdaju u etapama, na svjetskom tržištu će se moći vrlo jeftino kupiti nezavršeni projekti stambenih i poslovnih zgrada, hotela i trgovačkih centara. Građevinarstvo će u 2009., općenito, financijska kriza najteže pogoditi diljem svijeta. To najbolje dokazuju zasad neslužbene najave jedne od najvećih europskih građevinskih tvrtki, koja je već odustala od 50 posto investicija planiranih za 2009. te najavila otkaze za 25.000 ljudi. Upućeni smatraju da će mnoge građevinske kompanije ili propasti, ili pasti u državno vlasništvo, ili u vlasništvo banaka koje su ih kreditirale – kako u inozemstvu, tako i u Hrvatskoj.

No od svih rasprodaja najveća je ipak ona na tržištu kapitala. S obzirom na to da cijene dionica na svjetskim burzama velikim dijelom ovise o predviđanjima, pri čemu najavljuju očekivanu situaciju i do 12 mjeseci unaprijed, burze su prve koje su osjetile ovu financijsku krizu. Dionice nekih moćnih američkih tvrtki pale su na razinu iz ‘40-ih godina, dok se u Hrvatskoj vrijednost nekih od njih snizila i do 90 posto. Upravo je takva rasprodaja svjetskih dionica za mnoge idealna prilika za zaradu i 2009. bit će sjajna za ulaganje dugoročno, ali čak i u srednjem roku. Doduše, veliko je pitanje koje je dionice pametno kupiti, odnosno koje će tvrtke preživjeti recesiju i u kakvim će vlasničkim strukturama dočekati njezin kraj. Zato će za taj tip ulaganja biti potrebno provesti ozbiljne analize tvrtki kako bi se vidjelo koje su od njih zdrave, jer će samo one stabilnih struktura preživjeti. Ostale će mijenjati vlasnike, neće moći vraćati kredite pa će pasti u vlasništvo kreditora ili će propasti. U tim previranjima past će im i cijena, što je situacija za povoljnu kupnju čak i čitavih kompanija. Tu je također riječ o velikom riziku, ali dobra procjena rezultirat će velikim profitima jer će u preživjele tvrtke, kad prođe kriza, države ponovo početi ulagati raznim poticajima kako bi nanovo pokrenule gospodarstvo.

S obzirom na to da je trgovanje kapitalom koji nije zasnovan na proizvodnoj vrijednosti i dovelo do ove krize, može se pretpostaviti da će najveće šanse za oporavak imati kompanije koje stvaraju konkretne i svima potrebne proizvode poput hrane, pića i lijekova. Doduše takvih je, smatraju upućeni, u Hrvatskoj malo. Kao jedan od pozitivnih primjera navode tvrtku Atlantic trade, za koju kažu da bi mogla biti vrlo perspektivna jer ima stabilan brend Cedevitu i posluje na zdravim temeljima. Budući da ljudi ni u krizi neće prestati telefonirati, tako se i kupnja dionica T-HT-a trenutačno smatra jednom od sigurnih investicija. Tvrtke koje prežive imat će odlične prinose kad se svjetska gospodarstva oporave, a takvih će biti i među trenutačno najugroženijim branšama poput građevinara i brodara. Međutim rezultat krize će – pogotovo na tržištima poput hrvatskog – biti uvođenje reda i čišćenje tržišta od nezdravih tvrtki. Isto je i s hrvatskim burzama: dosad su ulagači kupovali dionice na temelju neslužbenih dojava informacija među pojedincima, dok će sad postati potrebno napraviti ozbiljne dubinske analize, što će dovesti do toga da burza u Hrvatskoj počne funkcionirati poput inozemnih.

Dionice tvrtki kupljene u 2009., koje nakon analize budu ocijenjene kvalitetnima, donijet će ulagačima u budućnosti ogromne profite.

Na dionicama se u vrijeme krize može zaraditi još na jedan način. Dok je kupovanje podcijenjenih dionica dugoročno ulaganje, jer se ne zna koliko ova kriza unatoč procjenama zaista može trajati, postoje i mehanizmi koji omogućavaju trenutačnu, brzu zaradu u vrijeme dok svjetske burze padaju. To je moguće zahvaljujući tzv. ultra short fondovima, koje objašnjava investicijski savjetnik Vilim Klemen, jedan od osnivača brokerske kuće Momentum brokeri: “Ukratko, riječ je o fondovima čija vrijednost raste kad tržište pada. Kroz financijske izvedenice fond dolazi do posuđene imovine, od čijeg pada vrijednosti fond profitira. Naime, pojam short sellinga označava posuđivanje dionica od nekog drugog vlasnika te njihovu prodaju na burzi s namjerom kupnje istih tih dionica kad im padne cijena, za što se brokeru plaća određena kamata. Osim iz špekulativnih razloga, ti se fondovi kupuju i kao zaštita od pada cijene neke druge burzovne imovine koju ulagač posjeduje, zbog čega je likvidnost nekih od tih fondova znatno viša od one većine dionica. Najlikvidniji fondovi upravo su vezani za indekse poput američkih S & P 500 ili Nasdaqa, ali putem ultra short fondova može se trgovati i sirovinama poput nafte i plemenitih metala, dionicama pojedinih regija kao što su zemlje u razvoju ili pojedinim sektorima – materijalima, financijama, nekretninama.”

Klemen ističe da se ne radi o skupim fondovima te da se u inozemstvu tako dionicama pojedinih fondova trguje s već nekoliko desetaka dolara, ali i da je u Hrvatskoj situacija drukčija. Naime, trgovanje na stranim tržištima donekle poskupljuje trošak banke skrbnika kojoj treba platiti naknadu od 180 kuna naviše, tako da je upitno isplati li se na ovaj način raditi transakciju dionicama fondova ako ona ne prelazi iznos od 20-ak tisuća kuna.
Hrvoje Prpić, jedan od hrvatskih poduzetnika koji je još prije nekoliko godina počeo ozbiljnije ulagati u dionice, kaže da “neće iskoristiti krizu i kupovati nove,  dionice” te da se ne boji za njihov gubitak vrijednosti. No kaže da su ovakav pad cijena dionica mnogi predvidjeli.

“Ljudi koji su ozbiljno u toj industriji itekako su znali da će se ovo dogoditi i podigli su svoj novac s kojim sad mogu činiti čuda. I ja sam dobivao upozorenja da se maknem, ali nisam jer je sve izgledalo kao da će tako ići i dalje.”

Za dionice kaže da će im nakon krize cijena sigurno rasti, dok za cijene stanova i zemlje u Hrvatskoj nije siguran. No upozorava da je generalni pad cijena, iako vrlo privlačan građanima, jako opasan za privredu. “U tom trenutku svi čekaju još veća pojeftinjenja od onih koja su se već dogodila, a kad se prestane kupovati, cijelo se gospodarstvo zaustavi i vrlo teško se od toga oporavlja.”

Nema sumnje da će takvu situaciju iskoristiti mnogi te da bi 2009. mogla početi velika preraspodjela svjetskih resursa, imovine pa i moći. Dok multimilijarderi poput Abramoviča rapidno gube imovinu, neki drugi kupuju ili se barem za to pripremaju. No dogodit će se još jedna drastična promjena, a to je jačanje uloge država. One su te koje će odlučivati, i već odlučuju, kojim će tvrtkama dati garancije a kojima neće, jer ne mogu dati svima. Ista je situacija i s bankama, na koje će države iz istog razloga imati mnogo veći utjecaj jer će morati odlučiti koje će spasiti a koje ne. Jača uloga i MMF-a, koji također neće moći pomoći svim državama pa će biti zanimljivo vidjeti kojima će pomoći, a koje će prepustiti samima sebi.

‘Moramo se okrenuti proizvodnji’“

U recesiji je najvažnije procijeniti kad je situacija došla do dna i tada početi kupovati nekretnine. U inflaciji je bolje imati imovinu, jer joj tada vrijednost raste, dok u deflaciji svakim danom sve više vrijedi gotovina. Upravo sad u Americi ljudi koji imaju novac za kuću, za njega mogu kupiti dvije. Ako ih zadrže, recimo, 10 godina, zaradit će višestruko. Profit od dionica ovisi o tome koje će se industrije u recesiji podići, što je teško procijeniti, ali od hrane i lijekova ljudi odustaju na kraju. Kod nas će to mnogo ovisiti o politici, odnosno o tome koje sektore Vlada odluči potaknuti i u kojem smjeru odluči razvijati hrvatsko gospodarstvo.

Smatram da će se poticati nove tvrtke, jer se stare po definiciji stvari ne mogu značajno spasiti, tako da će za 10 godina na hrvatskom tržištu vjerojatno biti 60 posto novih tvrtki koje će nositi hrvatski razvoj – ako ga uopće bude. Većina hrvatskih kompanija neće imati perspektivu, jer Hrvatska zahtijeva drukčiju strukturu gospodarstva. Hrvatski izlaz iz krize bit će moguć samo ako se promijene strukture i gospodarstva i kompanija, a vrijednost svojih kompanija povećat će oni poduzetnici koji će osjetiti u kojem smjeru se razvija gospodarstvo. Što će biti veće promjene u proizvodnim strukturama hrvatskih poduzeća, to će kriza kraće trajati. Drugim riječima, morat će se okrenuti proizvodnji ako se ne želi dugoročno ostati u krizi, a ne čekati da nas netko drugi spasi – nije sudbina svih zemalja da prirodno izlaze iz krize. Potražnja će u svakom slučaju pasti, što će srušiti cijene svima. No generalno je to vrlo opasno za gospodarstvo, jer će se kroz godinu dana vratiti kao bumerang.”