Kći hrvatskog arhitekta Josipa Markovića i Francuskinje Louise Isevoisin – Teodora Marković ili kraće Dora Maar, u Parizu je završila studij fotografije i proslavila se kao vrsna potretistica u krugu francuskih nadrealista. U siječnju 1936. upoznala se s uglednim umjetnikom Pablom Picassom u pariškom kafiću Les Deux Magots. Navodno ju je primijetio kako sjedi za jednim stolom i igra se nožićem zabijajući ga između prstiju ruke dok nije prokrvarila. Svojom je ljepotom, talentom i izvrsnim španjolskim očarala poznatog slikara. Postali su ljubavnici čija je veza potrajala gotovo devet godina.

Međutim, Picasso Doru nije volio koliko ona njega niti se korektno odnosio prema njoj dok je ona žrtvovala svoju umjetnost i karijeru kako bi mu se posvetila. Ponašao se prema njoj kao da je njen gospodar, a ne ljubavnik. Fotografiju kojom se bavila smatrao je pukim sredstvom pored slikarskog umijeća. Dora nije bila sretna, što se vidjelo i iz brojnih njenih portreta koje je naslikao i prikazao ju ozbiljnu, nesretnu ili uplakanu. Naposljetku je odlučio prekinuti s njom 1945. Doru je to toliko pogodio da je doživjela emocionalni slom i provela duže vrijeme pišući poeziju i slikajući krajolike kako bi se oporavila. Do kraja je života živjela u svom stanu u ulici Savoie na rubu siromaštva.

Nakon nje Picasso je imao mnogo drugih ljubavnica čija je lica također ovjekovječio na platnu. On umire 1973., iste godine kao i Dorin otac, a ona je preminula 16. srpnja 1997.