Objavljeno u Nacionalu br. 573, 2006-11-07

PRVI PUT NAKON PETNAEST GODINA zahvaljujući pedantnosti iseljenika u Kanadi, rekonstruirano je kako je pod krinkom obrane pljačkan novac dijaspore

Petnaest godina nakon što je stvorena hrvatska država, Nacional je došao do možda ključnog otkrića koje bi moglo pomoći konačnom rasvjetljavanju velike pljačke državnog novca koja se dogodila tijekom 90-ih, pod krinkom naoružavanja Hrvatske i prikupljanja novčane pomoći od hrvatske dijaspore. Zahvaljujući pedantnosti hrvatskih iseljenika u Kanadi policija i Državno odvjetništvo napokon će moći posve precizno ispitati gdje su zapravo završavali deseci milijuna dolara kanadske dijaspore namijenjenih Hrvatskoj. Dio originalne dokumentacije hrvatske iseljeničke zajednice u Kanadi koji se od konca prošlog tjedna nalazi u posjedu Nacionala, otkriva na koje su račune kanadski Hrvati slali novac za svoje sunarodnjake. Riječ je o dosad nepoznatim bankarskim računima u raznim europskim zemljama, koji su nominalno iz zasad još tajnovitih razloga trebali poslužiti kao međupostaje prije transfera novca dijaspore u Hrvatsku. Lako je moguće da su oni zapravo poslužili i kao međupostaja prije no što su milijuni završili u privatnim džepovima. Ne zna se tko je bio ovlašten s njih podizati novac, a zasad niti tko je hrvatskoj dijaspori u Kanadi davao naputke da uplaćuju prikupljeni novac upravo na te račune. Zanimljivo je i to da niti oni koji bi to zbog prirode posla koji su tih dana obavljali trebali znati, također pouzdano ne znaju o kakvim se računima radi, niti koliko je novca s tih računa transferirano prema Hrvatskoj. Tek će se vidjeti hoće li se to moći ustanoviti detaljnim pregledom arhiva nadležnih državnih institucija, koje su sa tih računa na svoje račune eventualno primile novac kanadske dijaspore. Dokumentacija hrvatske iseljeničke zajednice u Kanadi otkriva dosad nepoznate razmjere iseljeničke pomoći Hrvatskoj početkom 90-ih, te pokazuje da se novac prema Hrvatskoj transferirao uz pomoć puno više bankovnih računa no što se to dosad pretpostavljalo. U dokumentaciji hrvatskih iseljenika u Kanadi temeljito je evidentirano tko je, koliko i kako uplaćivao za pomoć Hrvatskoj. Hrvati iz Kanade su u domovinu namjeravali poslati više desetaka milijuna dolara koje su prikupili. Najveći dio novca skupljao je Hrvatski nacionalni fond, koji je pokrenut na skupu hrvatskih iseljenika u Kitcheneru 27. siječnja 1991. Fond je trebao pomoći Hrvatskoj, a u jednom od dokumenata stoji da ga je kontrolirala tadašnja hrvatska vlada. Zato bi odgovore na ključna pitanja o tajnovitim računima u inozemstvu, gdje su svoje donacije slali kanadski iseljenici, trebali ponuditi Josip Manolić, Franjo Gregurić i Hrvoje Šarinić – premijeri u vrijeme kada se iz Kanade prema Hrvatskoj slao najveći dio novca. Na čelu Hrvatskog nacionalnog fonda u to se vrijeme nalazio Josip Vinski. On je koordinirao prikupljanje pojedinačnih uplata iseljenika, te je novac slao na račune više banaka u Europi.

Novac hrvatskih iseljenika iz Kanade iz Hrvatskog nacionalnog fonda slao se na sljedeće račune: Österreich Landesbank Villach, broj računa 792-114-468/01, vlasnici Viktor Ostojić i Ilija Dujmović, Kartner Sparkasse Klagenfurt, brojevi računa 350-647-678 i 9981-410518, vlasnik Antun Kikaš, Banca di Credito di Trieste, broj računa 727 8001 000001, vlasnik Croatia Airlines i Croatia banka, Banca Commerciale Italiana Palermo, broj računa 430486001, vlasnik Veronika Miceli, banka Union Bank of Switzerland u Ženevi, broj računa 511 629 KH, te račun u Midland Bank London. Novac se slao i za organizaciju Knights of Malta, preko koje se kasnije nominalno slao u Hercegovinu, kao i na račune u Ludwigshafenu i Friedbergu za koje se neformalno tvrdi da je kontrolirala Zdenka Babić Petričević. Novac se na te račune uplaćivao s raznih šifriranih računa Hrvatskog nacionalnog fonda – za Herceg Bosnu išao je sa šifriranog računa 419 903. Druge šifre dostupne Nacionalu nisu razumljive. Primjerice šifrirani račun 630 103 nosio je oznaku CMRF, a šifra 405050 oznaku pšenica.

Iz dijela dokumentacije vrlo se jasno mogu vidjeti i neki transferi novca prema dosad nepoznatim računima. Na jedan od računa Antuna Kikaša u Kärntner Sparkasse u Klagenfurtu 7. kolovoza 1991. uplaćeno je 260 tisuća američkih dolara. U više navrata Kikaš je na svoje račune primio znatan novac – uplatnice u posjedu Nacionala svjedoče da se radilo o više od milijun dolara. Kikaš je na početku rata uhićen u zrakoplovu punom oružja za obranu Hrvatske. Ne zna se točno kako je trošio ovaj novac, niti komu je o tomu podnosio izviješća. Prvog ožujka 1991. Hrvatska kreditna zajednica iz Toronta (Croatian Toronto Credit Union) uplatila je 150 tisuća dolara na račun 511 629 KH u UBS banci u Ženevi. Pet dana kasnije na isti račun s iste adrese uplaćeno je još 250 tisuća dolara. Da se radilo o gotovo svakodnevnim uplatama svjedoče još neki dokumenti, koji daju naslutiti o kakvom se računu radilo. Nacional posjeduje odobrenje Hrvatskog nacionalnog fonda da se s njihova računa na isti račun 28. veljače 1991. također isplati 300 tisuća dolara – u odobrenju stoji da je taj transfer dogovoren s Gojkom Šuškom, tadašnjim ministrom useljeništva.

Na račun Croatia banke broj 727 8001 000001 u Banca di Credito di Trieste iz Kanade je 20. veljače 1991. uplaćeno je 27.360 dolara, 21. ožujka 1991. 57 tisuća dolara, a 19. travnja 1991., 31.920 dolara. Kako na nekim uplatama stoji da se radi o uplati Croatia banci za Croatia Airlines, moguće je da su time podmireni nečiji troškovi avionskih karata. Hrvatski iseljenici u Kanadi početkom veljače poslali su i 1530 dolara izvjesnoj Veronici Miceli na račun 43 04 86 001 u Banca Commerciale Italiana u Palermu. Dio novca odlazio je na, hrvatskoj javnosti već poznati, račun za kanadske dolare u Bank für Kärnten und Steiermark u Villachu. Da se zapravo radilo o golemim iznosima pokazuju 3 uplate: od 12. travnja te 2. i 7. svibnja 1991. Tada je na taj račun uplaćeno milijun dolara. Riječ je o jednom od računa službenog fonda Vlade RH za gospodarsku obnovu i zaštitu suvereniteta Hrvatske, koji je zatvoren 15. srpnja 1998. Policija je prošlih godina više puta istraživala taj račun.

Postojanje ovako velikog broja računa otvara brojna pitanja. Ako je Hrvatski nacionalni fond osnovan po napucima tadašnje hrvatske vlade, nije jasno zašto do danas ne postoje javno dostupne informacije o postojanju brojnih računa u inozemstvu koji su nominalno služili kao međupostaje za novac koji se iz Kanade slao za Hrvatsku. Nije jasno niti zašto se nitko od dužnosnika vlade iz tog vremena do danas nije osjetio pozvanim da o njima javno progovori. Ta pitanja postaju dodatno zanimljiva nakon analize dijela internih dokumenata Hrvatskog nacionalnog fonda. Samo jedan dokument pokazuje da je od konca siječnja do početka rujna 1991. na račune četiri banke u Villachu, Klagenfurtu, Ženevi i Londonu uplaćeno 4.462.946 dolara. Primjerice, na račun broj 511 629 KH u UBS banci u Ženevi 28. veljače i 2. ožujka 1991. uplaćeno je ukupno 550 tisuća dolara. Bit će zanimljivo doznati o kakvom se računu radilo, jer je račun u Bank für Kärntner u Villachu, prema tvrdnjama nekih visokih dužnosnika iz tog vremena, otvoren nakon što je švicarska vlada tijekom 1990. diskretno poručila Hrvoju Šariniću da zbog rata u bivšoj Jugoslaviji, Hrvatska ondje ne može imati svoje račune.

Interni dokument Hrvatskog nacionalnog fonda od konca srpnja 1992. pokazuje da je s njihovih pet raznih računa ukupno prema Hrvatskoj do tada poslano 11.059.991 dolar. Sličan dokument od 29. travnja 1993. pokazuje da je uplaćeno još 12.163.474 dolara. Dokumentacija otkriva da je nešto više od trećine tog novca, 4,4 milijuna dolara, otišlo prema Zapadnoj Europi. Za organizaciju Knights of Malta uplaćeno je 5,26 milijuna dolara, a pod stavkom ostala povlačenja navedeno je da je negdje poslano još 2,43 milijuna dolara. Brojna druga interna izviješća otkrivaju da se u kanadskoj dijaspori prikupilo izuzetno puno novca. Po svemu sudeći radi se o desecima milijuna dolara. Međutim, pregled prometa po dosad nepoznatim računima u inozemstvu tu bi dilemu mogao razjasniti, zajedno s tajnom tko je i na što potrošio taj novac.

Dio novca isplaćivan je i u gotovini, te je na razne načine bio dijeljen brojnim pojedincima. Da se često nije radilo ni o kakvim anonimnim osobama, pokazuju neki čekovi i interno računovodstvo Hrvatskog nacionalnog fonda. Kanadska dijaspora je 13. lipnja 1991. čak i pokojnom predsjedniku Franji Tuđmanu pripremila 2 čeka na ukupno 1500 dolara. Kako u dokumentaciji stoji da su čekovi vraćeni izvjesnom Zebiću, zasad nije moguće provjeriti je li Tuđman taj novac doista uzeo. Dileme nema u slučaju Zvonimira Šeparovića – ako je vjerovati internim zabilješkama Hrvatskog nacionalnog fonda, Šeparović je tada kao ministar vanjskih poslova, 24. rujna 1991. na ruke preuzeo 11.500 dolara. Nešto više od Šeparovića 3. siječnja 1992. uzeo je na ruke tadašnji čelnik Hrvatske matice iseljenika Ante Beljo – 30.000 dolara. Daleko najviše novca na ruke je preuzimao Marijan Petrović, svojedobno ministar povratka i useljeništva – interna dokumentacija fonda otkriva da je kroz njegove ruke samo u par mjeseci 1992. prošlo više od 500 tisuća dolara u gotovini. Nije poznato kako su te osobe novac trošile i zašto su ga uzimale.

Kanadska dijaspora izdašno je pomagala i razne inozemne urede Hrvatske u inozemstvu. Takav ured u Njemačkoj 11. prosinca 1992. dobio je 832 tisuće maraka. Što se događalo s tom donacijom, kao i brojnim drugima uplaćenim prema hrvatskoj dijaspori u Njemačkoj, vjerojatno bi mogla pojasniti Zdenka Babić Petričević, ugledna članica HDZ-a.

Arhiva kanadske dijaspore otkriva s kolikim je žarom tamošnje hrvatsko iseljeništvo htjelo pomagati Hrvatskoj. Najveći dio tako prikupljenih sredstava iseljeni Hrvati doista su davali s plemenitom namjerom. Dio dokumenata pokazuje da je novac odlazio i za kupnju medicinske opreme, hrane, odjeće ili obuće. Dio gotovine isplaćivao se i kriznim štabovima u nekim hrvatskim gradovima – bar tako nominalno piše u dokumentaciji.

Čini se da u to vrijeme nitko nije postavljao previše pitanja, a ponajmanje zašto se novac slao na račune u europskim bankama, te što se s tim novcem dalje događalo. Čini se da je i u kanadskoj dijaspori sazrelo vrijeme da se postave takva pitanja, što je i stvorilo preduvjete da njihova dragocjena arhivska građa dospije do javnosti.

Nacional predao dokumente Državnom odvjetništvu

Otkriće novih tajnih računa na koje se slijevao novac skupljen u dijaspori moglo bi predstavljati prekretnicu u istrazi o pljački tog novca, upravo kako to u posljednje vrijeme traži predsjednik Stjepan Mesić. Opsežna dokumentacija o transferima novca iz kanadske dijaspore na račune raznih europskih banaka, kao i evidencija o isplati gotovine raznim pojedincima, ključna je građa na temelju koje Državno odvjetništvo napokon može inicirati obradu najveće pljačke od osnutka hrvatske države. Nacional je dostavio tu dokumentaciju u Državno odvjetništvo u ponedjeljak. Kanadska dijaspora uplaćivala je novac na račune za koje dosad nitko u javnosti nije čuo. Prvo bi se trebalo provjeriti postoji li u arhivima državne uprave bilo kakav pisani trag da je s tih računa u stranim bankama novac stigao u Hrvatsku. Potom bi se s predstavnicima kanadske dijaspore moglo utvrditi po čijim se napucima novac uplaćivao baš na te račune. Zanimljive informacije mogli bi ponuditi tadašnji visoki dužnosnici vlade, koja je nominalno kontrolirala glavni kanadski iseljenički fond. Državno odvjetništvo putem međunarodne pravne pomoći može zatražiti skidanje oznake tajnosti sa spornih računa, kako bi se vidjelo kakav je bio promet na tim računima, te tko je s njih podizao novac i kamo se dalje uplaćivao. Istraga bi se naknadno mogla usmjeriti i prema otvaranju drugih zasad nepoznatih bankovnih računa. Rezultati se ne mogu očekivati preko noći, ali Državno odvjetništvo više nema pravo govoriti da ne postoji osnov sumnje koji im je potreban za službeno otvaranje slučaja.