Objavljeno u Nacionalu br. 809, 2011-05-17

U Ljubljani svakodnevno mnogi Hrvati prodaju zlatne kovanice i poluge ili trguju zlatom jer dobivaju mnogo veću cijenu nego u Hrvatskoj

“Za stari austrougarski florini koji teži 5,81 gram čistog zlata jedna naša prijateljica u Zagrebu je dobila 30 eura, a ovdje bi za taj isti dukat dobila 180 eura. Živimo u doba krize, kad ljudima treba novac, i nije u redu da svoje obiteljsko naslijeđe prodaju u bescjenje. Zato smo došli na ideju da objavimo oglas u Hrvatskoj kako bi ljudi vidjeli da u Sloveniji za svoje zlato mogu dobiti poštenu cijenu. Ideja je bila da ih dolje ne potkradaju jer stranka koja prodaje nakit nema drugog izbora i ona mora dobiti poštenu cijenu”, riječi su to Irene Moro, koja je sa suprugom Ivanom, inače porijeklom iz Sinja, prije šest godina u ljubljanskom tornju World Trade Center otvorila tvrtku Moro za prodaju investicijskog zlata. Budući da je potražnja za zlatom u posljednje tri godine drastično porasla, došlo je i do ogromnog porasta cijene zlata, što ide na ruku i onima koji zlato žele prodati. U tvrtku Moro u Ljubljani svakodnevno dolazi i mnogo Hrvata koji prodaju svoje zlatne kovanice ili poluge, a zbog velikog interesa vlasnici Irena i Ivan odlučili su u ponudu uključiti i kupnju lom zlata, odnosno zlatnog nakita, i to po cijeni 1 posto većoj od one koja je u tom trenutku aktualna na svjetskoj burzi.

Budući da je za procjenu vrijednosti i čistoće zlatnog nakita bilo potrebno angažirati i stručne procjenitelje, akcijski otkup nakita ponudili su u petak 13. svibnja te u petak 20. svibnja. Zlato čistoće 14 karata tako su 13. svibnja kupovali po cijeni od 16 eura po gramu, a 18-karatno po cijeni od 20,50 eura po gramu. Bečke filharmonike od 31,1035 grama, odnosno jedne unce kupovali su po cijeni od 1070 eura, no kako se mijenja cijena na burzi tako se i njihova ponuda svakih pet minuta revidira. Istovremeno, za 14-karatno lom zlato u Hrvatskoj se može dobiti u najboljem slučaju oko 13 eura. “Interes iz Hrvatske je velik, jako puno ljudi nas je zvalo i za prvi put zadovoljni smo što smo napravili dobru reklamu. Mi rijetko radimo s nakitom jer nam je glavni posao investicijsko zlato, ali nakon ovog svakako ćemo napraviti još jednu akcijsku ponudu otkupa nakita”, kaže Ivan Moro. Sada im se, kaže, vraćaju i neki kupci koji su 2008., kad je počela kriza, jeftino kupovali zlato pa sad prodaju jedan dio toga. Međutim, ističe, za sada još uvijek imaju više klijenata iz Hrvatske koji kupuju investicijsko zlato od onih koji zlato prodaju. “Većina ljudi ne prodaje staro zlato samo iz nužde nego se žele riješiti starog nakita koji im više ne treba. Imali smo puno iskustva da ljudi prodaju nakit i umjesto toga odmah kupe investicijsko zlato. Zvao nas je jedan čovjek iz Zagreba i rekao da će doći prodati svoja dva dukata jer mu se to isplati, a ujedno će doći u Ljubljanu malo evocirati uspomene. Zvao nas je čak i jedan čovjek iz Skopja da će doći jer je vidio oglas u Večernjem listu. Ljudi ne mogu vjerovati da tako dobro plaćamo za zlato. Međutim, većini savjetujemo da, ako baš ne moraju, zlato ne prodaju jer cijena zlata raste i uvjeren sam da će i dalje rasti”, kaže Ivan Moro.

Na dan našeg posjeta jedan je klijent iz Hrvatske prodao staru 14-karatnu ogrlicu koja je težila nešto više od 50 grama i za nju je dobio 927 eura, odnosno oko 16 eura po gramu. Vrijednost ogrlice procijenila su dvojica stručnjaka. Pod posebnim povećalom najprije provjeravaju je li žig na nakitu originalan te potom nakit stavljaju na specijalnu vagu, a ako se žig ne vidi, tada na nakit stavljaju testnu kiselinu te rade bris. Otkupljeno lom zlato vlasnici potom nose u 800 godina staru bečku kovnicu Münze Österreich s kojom imaju ugovor i zamjenjuju ga za zlatne poluge. Osim s njima, tvrtka Moro u Sloveniji zastupa i švicarsku kovnicu Argor-Heraeus iz Lugana. Budući da u pravu vrijednost dukata iz obiteljskog naslijeđa često nisu posve sigurni ni oni koji ih posjeduju, tvrtka Moro angažirala je slovenskog numizmatičara Bogdana Kandusa da za njih procjenjuje vrijednost dukata starijeg datuma koje ljudi donesu na prodaju. “Svaki klijent mora imati pravilnu ocjenu kovanice jer često oni koji donose dukate i ne znaju što imaju”, objašnjava Bogdan Kandus. Neke kovanice, kaže, imaju samo investicijsku vrijednost. No neke kovanice imaju i posebnu, numizmatičku vrijednost. Tako sve kovanice koje su kovane prije 1800. godine prema odredbama EU automatski imaju numizmatičku vrijednost, ali i one kovane poslije 1800. mogu imati tu vrijednost. “Numizmatička vrijednost ovisi o mnogo faktora poput trajnosti, naklade i trenda skupljanja. Jedan dukat iz 1915. stoji onoliko kolika je aktualna cijena na burzi, a odlično čuvan dukat iz 1882. može stajati dvostruko. Primjerice, 15 grama teških 50 franaka s likom francuskog cara Napoleona III. iz 1876. stoji oko 550 eura, ali je njegova numizmatička vrijednost oko 650 eura”, pojasnio je Bogdan Kandus.

Kad je kupnja novih dukata u pitanju, u tvrtki Moro preporučuju kupnju bečkih filharmonika budući da su oni direktni predstavnici bečke kovnice i imaju najbolje cijene. No u ponudi imaju i razne druge kovanice, poput posebno lijepih kineskih zlatnika s likom pande i australskih s likom zeca. Australija je jedan od najvećih proizvođača zlata u svijetu, objasnio je Ivan Moro, a budući da su Kinezi veliki kupci zlata, Australija je počela izdavati zlatnike prema lunarnom horoskopu. Za posao sa zlatom Irena i Ivan Moro odlučili su se prije šest godina. “Kad smo počeli raditi 2005. godine, zlatna poluga od 250 grama 24-karatnog zlata stajala je oko 2800 eura, a danas je 8695 eura, kao jedan manji automobil”, rekla je Irena Moro. Onaj tko je tada investirao u zlato mogao je dakle zaraditi četiri puta više. Mnogi su u zlato počeli ulagati na početku ekonomske krize. O velikom broju Hrvata koji su još 2008. počeli masovno ulagati u investicijsko zlato Nacional je pisao u listopadu 2008. Primjerice, 8. listopada 2008. jedna poluga 24-karatnog zlata od 500 grama na burzi je stajala 11.200 eura, a dan prije 10.770 eura. Dvije i pol godine kasnije, na dan našeg ponovnog posjeta tvrtki Moro, u petak 13. svibnja, takva ista poluga stajala je 17.310 eura, odnosno njezina cijena u te dvije i pol godine povećala se za više od 60 posto. No smisao kupnje i ulaganja u zlato nije zarada, nego, kako objašnjava Ivan Moro, osiguranje protiv inflacije. Zato, kaže, ne treba postavljati pitanje zašto cijena zlata toliko raste. “Cijena zlata uopće ne raste nego novac propada. Na padu novca danas možete zaraditi više nego na bilo kojem poslu. Ako ste prije pet godina kupili 250 grama zlata, vi imate to zlato kao i prije pet godina, ali protuvrijednost u novcu se promijenila. Otkad dolar više nije vezan uz zlato, on sve više propada i u odnosu na druge valute i u odnosu na zlato. Cijela filozofija o zlatu je borba protiv inflacije. Primjerice, Kinezi danas najviše kupuju zlato. Onaj tko ima novac kupuje zlato. Poznato je da je zlato oduvijek putovalo tamo gdje je bogatstvo. Zlato se u povijesti pokazalo kao dobra zaštita protiv manipulacija. Zlatom ne možete manipulirati jer imate ograničenu količinu, za razliku od vrijednosnih obveznica koje se izdaju pa opet ponovo kupuju, a kad se više ne mogu plaćati, vode u ratove”, rekao je Ivan Moro. On podsjeća da je 1923., kad se još plaćalo zlatom, 100 američkih dolara vrijedilo 5 unca zlata, odnosno 155,5 grama, što bi danas stajalo 7260 dolara. Danas se za sto dolara može dobiti nešto više od dva grama zlata. U cijelom svijetu, ističe, do sada je iskopano oko 150 tisuća tona zlata. “To je jedna kocka od 20 metara visine, manja od zgrade u kojoj mi radimo”, kaže Ivan Moro.

On i njegova supruga planirali su otvoriti tvrtku za trgovinu investicijskim zlatom i u Hrvatskoj, ali ih je odbila hrvatska porezna politika prema kojoj se investicijsko zlato tretira isto kao i nakit, odnosno na uvoz zlata u Hrvatsku, osim PDV-a i carine od 5 posto, mora se platiti i dodatnih 30 posto poreza na luksuz. “Takva hrvatska porezna politika ne dopušta trgovinu investicijskim zlatom”, objašnjava Ivan Moro. “Za trgovinu investicijskim zlatom trebala bi se tražiti dozvola od Narodne banke, odnosno od guvernera Rohatinskog koji zaštićuje kunu, a ne da ljudima da se sami zaštite od inflacije tako da investiraju u zlato. Krize su uvijek zaobilazile one koji su imali zlato, a hrvatska vlada ne da ljudima da se pobrinu sami za sebe. Što je najgore, i velik broj savjetnika koji rade u brokerskim kućama nema pojma o investicijama u zlato. U Europskoj uniji investicijsko zlato oslobođeno je poreza jer je zlato zamjena za novac.”

Zato Hrvati u potrazi za zlatom među ostalim odlaze i u Sloveniju. No zlato ne mogu fizički unijeti u Hrvatsku ako ne žele platiti ogromne poreze pa im je najsigurnije da ga pohrane u trezorima banaka u Sloveniji ili Austriji. Međutim, budući da prema zakonu u Europskoj uniji moraju imati porezni broj da bi otvorili sef u banci, većina Hrvata zlato pohranjuje u sefovima kod rodbine ili prijatelja u EU. Kako bi se spriječilo pranje novca kupovinom zlata, kupac može tijekom jednog mjeseca za gotovinu kupiti zlata u maksimalnoj vrijednosti 15 tisuća eura. Sve iznad toga smatralo bi se pokušajem pranja novca. Prilikom kupnje u gotovini svatko je dužan pokazati osobne dokumente. Veće količine mogu se kupiti jedino putem računa budući da se tako može pratiti trag novca i dokazati njegovo porijeklo.