“Nakon skoro 30 godina naša zemlja se polako sljubljuje i rukuje sa svojom novijom prošlošću. Veliki događaji, a oslobođenje Knina je jedan od najvećih događaja u hrvatskoj povijesti, ostave ljude . Bilo je puno isprika, puno ali, nismo znali, htjeli. Prošlo je dovoljno vremena da s jednim odmakom kažemo da je bilo vrlo malo loših i jako puno dobrih i veličanstvenih stvari. U tome su sudjelovali i mnogi od vas danas.

U proljeće 2012. godine Ante Kotromanović rekao da bi bilo dobro da se nakon 20 godina održi jedno druženje u domaćinstvu premijera i predsjednika, drago mi je da je taj običaj uhvatio čvrsto korijenje. Ljudi umiru dva puta, prvi puta kada umru i drugi kada ih se zabroavi. Ova generacija imat će tu čast da živi duže od ostalih.

Hrvatska je bila od prvog dana u jako teškoj poziciji. Ovdje ne govorim zbog ovdje prisutnih jer jako dobro to znaju. Neki koji su sudjelovali u tome danas ih nema. Hrvatskoj ništa nije poklonjeno od 1991. do danas, sve je plaćeno po dvostrukoj cijeni sa zelenaškim kamatama. Nismo zbog toga frustrirani i bijesni, ne mrzimo nikoga. Ali trebamo pocrtati. Naša zemlja je bila na granici pred sankcijama, ljudi su imali streljiva za nekoliko tjedana, jako težak i visok zadatak za jednu zemlju. Strahovali smo od sankcija. Svaki potez se gledao više nego druge zemlje. Ovo govorim kao zdravorazumski lider. Naš put je bio pravedan, ispravan. Uloga naše vojske i naše braće iz BiH je bila velika. Nitko nije rekao niti hvala. Sumnjičilo nas se da smo htjeli raskomadati BiH. To nije istina. Bihać nikad ne bi bio deblokiran da nije bilo hrvatske vojske. Bosanski Srbi, koji su bili neprijatelji, ne bi nikada položili oružje i dovedeni da prihvate Daytonski sporazum, da ih Hrvatska nije slomila u zadnjoj operaciji 1995. godine. Hrvatski borci iz Hrvatske i BiH temeljem validnih ugovora. Trideset godina kasnije mi se i dalje moramo objašnjavati i ispričavati, te nismo znali, htjeli, oprostite ako smo nešto pogazili. Ne, naš put je bio ispravan, civiliziran i kao u svakom ratu – krvav. Zato hvala svima koji su došli. Ovo moramo stalno ponavljati da bi naša djeca znali da su pripadnici jedne civilizirane zajednice koja je sve što je stekla skupo platila i da je država instrument za ispunjenje interesa, materijalnih, stvarnih, političkih u Hrvatskoj i BiH, i tome služi Hrvatska. Ovaj put mirnim, miroljubivim i krajnje civiliziranih sredstvima, ali snagom argumenata, volje i jasnoće.

Hrvatska 1995. nije imala izbora, nikoga nismo prognali odavde, Hrvatska to nije željela, ali nije imala izbora. Nudio se mirovni sporazum poznatiji kao Z4, koji je bio puno nepovoljniji nego sporazum u Minsku za Ukrajinu. Hrvatska ga je bila spremna potpisati, predsjednik Tuđman ga je bio spreman potpisati da se izbjegne krivoproliće, protivnik nije htio i to naša djeca moraju znati.

Imamo modernu vojsku kojoj je zadatak na prvom, drugom i trećem mjestu zaštita države, njezine cjelovitosti, nezavisnosti i suvereniteta triju komponenata – teritorija, naroda i vlasti”, kazao je, između ostalog, Milanović.