Objavljeno u Nacionalu br. 521, 2005-11-07

“Uspaničio sam se nakon prve operacije kada me je sve boljelo a medicinska sestra mi je govorila ‘ustani’. Kako da ustanem kada me jako boli? Tada sam se uspaničio da oni ne znaju što mi je.” Tako nam je u subotu poslijepodne, u Tuheljskim toplicama, pričao Slaven Bilić, bivši reprezentativac i izbornik mlade nogometne reprezentacije, samo nekoliko sati nakon što je izašao iz bolnice Rebro gdje je prije tjedan dana dva puta operirao leđa.

Bol u leđima, za koju je prije desetak dana mislio da će je ukloniti nakon što popije dvije tablete, bila je tako nesnosna da ga je dr. Paladino morao hitno operirati i to dva puta u dva dana. Za Bilića, koji je zbog bolova u kukovima prije šest godina morao prekinuti nogometnu karijeru, situacija je postala posebno zabrinjavajuća jer je postalo upitno hoće li kao izbornik moći voditi mladu reprezentaciju Hrvatske koja 12. i 16. studenoga igra u Beogradu i Velikoj Gorici ključne utakmice protiv Srbije i Crne Gore za odlazak na Europsko prvenstvo.
“Bol u leđima bila mi je gora no bol u kukovima, ona te više zakoči. Kada se spomene kičma, odmah ti je u glavi nepokretnost. Kuk se može promijeniti, sve se može promijeniti, osim kičme”, prisjeća se Bilić dana prije operacije koja je trebala biti rutinska jer discus hernia, stručni naziv za njegov problem s leđima, danas se rješava rutinski. Pretpostavlja da bol u leđima ima veze s bolom u kukovima zbog koje je ne samo prekinuo karijeru, već je, kaže, zbog kukova promijenio način hoda i balans kralježnice. No, kada se kod Bilića svojedobno pojavio problem s kukovima on se prema tome ponašao poprilično neozbiljno što sada nije želio dopustiti. “U svojoj sam nogometnoj karijeri radio mnoge gluposti, radio sam protiv sebe i nikada nisam mislio na sebe. Ovo je prvi put da nisam htio ponoviti greške iz prošlosti. Za Svjetsko prvenstvo u Francuskoj 1998. godine najbolji liječnik na svijetu za probleme kukova iz Cambridgea pitao me je kako mislim igrati s takvim kukovima?”

Zato je prvo otišao kod dr. Paladina za kojeg je čuo s nekoliko strana. “Mog je brata također operirao dr. Paladino. S druge strane, tko nije čuo za dr. Paladina? Ja sam za njega čuo u inozemstvu, još dok sam u Njemačkoj igrao za Karlsruhe. Sjećam se da je netko iz Hrvatske došao na operaciju glave u Njemačku na što mu je njemački liječnik rekao ‘pa što dolazite k nama kada u Hrvatskoj imate dr. Paladina?’. Osim toga, moj veliki prijatelj je Neven Kolić, neurokirurg u Rijeci, koji mi je također rekao za dr. Paladina.”

Nitko nije ni sumnjao da će operacija biti uspješno obavljena tako da je Bilić odmah pitao dr. Paladina kakve su šanse da u subotu, 12. studenoga, vodi kao izbornik mladu reprezentaciju Hrvatske. “Rekao sam dr. Paladinu: ‘Profesore, meni se ide. Ako treba trpjeti bol dva dana, nema problema, ja ću je trpjeti. Ali ako postoji samo jedan posto šanse da više neću moći podići svoje dijete, ako postoji jedan posto rizika za zdravlje, onda neću.’ To sam rekao prvi put u životu. Tek kada je on rekao da mogu voditi reprezentaciju uz neke uvjete kao što je zabrana treniranja s nogometašima, redovito kontroliranje i izvođenje posebnih vježbi. Da je dr. Paladino rekao da ne mogu voditi reprezentaciju sigurno je ne bi vodio. Poludio bih od očaja ali ne bi vodio reprezentaciju. Svaki put do sada sam napravio suprotno ali sada neću. Ne bih ponovno bio takav idiot.”

Međutim, umjesto jedne operacije za Slavena Bilića problemi su riješeni tek nakon druge operacije. Kako je sam govorio u novinama, bolovi nakon prve operacije bili su jednaki onima prije operacije tako da je dan kasnije operiran po drugi put. “Nakon operacije dr. Paladino je rekao sestri da ustanem. No ja se nisam mogao dovesti u položaj za ustajanje. Osjećao sam kao da mi nešto pili nogu. Pa kako da se dignem?. Pored leđa boljela me vanjska strana lista desne noge što je bio refleks na priklješten živac s desne bočne strane. Nešto kao išijas, ja sam u početku i mislio da sam dobio išijas. Rekao sam sestri da ne mogu ustati a ona me pola sata uvjeravala da moram ustati. Onda sam rekao ‘ustat ću se kako bih vam pokazao da mogu trpjeti bol, ali ću urlati’. Ustao sam i počeo urlati a sestra mi kaže ‘hodaj’. Ne znam postoji li jači stupanj boli od onog koji sam u tom trenutku osjećao. Pomislio sam da oni ne znaju što je meni i zbog toga sam se uspaničio. Napravili smo magnetsku rezonancu i ustanovili da je ostao edem koji je i dalje pritiskao živac i čim je to uklonjeno sve je bilo u redu.”
Dok je ležao u bolnici prisjećao se svih svojih ozljeda i bolesti koje je zanemarivao kao mlad, samo kako bi mogao igrati. “Igrao sam stalno. Sjećam se kvalifikacijske utakmice za Europsko prvenstvo 1996. protiv Bosne u Bologni, imao sam temperaturu, 40 Celzijevih stupnjeva. U Belišću igram za Hajduk 1992. godine, temperatura 40,2 stupnja. Dvije utakmice sam igrao za Hajduk s gotovo slomljenom ključnom kosti, protiv Dinama i Rijeke. I onda sam rekao sebi, stvarno si bio idiot.” Tješio se je najavama dr. Paladina kako će nakon ove operacije biti zdraviji no prije.

“Ova operacija mi ne prekida ništa, a problemi s kukovima su mi prekinuli karijeru. Dr. Paladino mi je rekao ‘mjesec dana nakon operacije bit ćeš kao i prije, čak ćeš biti i bolji no prije’. Kukovi su mi se dogodili s 30 godina, nije prerano, iako sam bio u najboljim igračkim godinama.”
Brojni ljudi iz hrvatskog nogometa zabrinuli su se za njegovo zdravstveno stanje, čelnici Hrvatskog nogometnog saveza brinuli su o svemu ali pomalo iznenađujuć bio je posjet Zdravka Mamića, čelnika Dinama. “Mamić i ja smo odavno u dobrim odnosima, valjda od onda kada smo se upoznali. Toliko smo si dobri da jedan drugome možemo reći što nam se ne sviđa kod onog drugoga. Ja mu uvijek kažem koje su njegove greške i mislim da me on zbog toga više cijeni a tako se i on odnosi prema meni. To ja ne krijem. Bilo je trzavica kada sam ja bio trener Hajduka, to su druge stvari, to je biznis”, objasnio nam je Bilić razloge Mamićeva posjeta. Iz Srbije se nitko, pa ni kurtoazno, nije javio. “Nisam ni očekivao, ali bi me veselio da su mi brzojavom poslali riječi ohrabrenja. Njihov izbornik je Dragan Okuka, on je igrao za Velež dok sam skupljao sličice ‘Fudbaleri i timovi’ a trener vratara je poznati Dragan Pantelić.”

Bilić je sada u Tuheljskim toplicama ali ne da bi provodio rehabilitaciju već zato što se tamo okuplja mlada reprezentacija Hrvatske zbog priprema za utakmicu protiv Srbije i Crne Gore. “Meni u ovom trenutku boravak u toplicama nije nužan, sada radim vježbe koje mogu sam odrađivati. Imam djevojku koja mi pomogne da se svučem, da obujem tenisice i da mi donese hranu. Na rehabilitaciju u toplice otići ću tri tjedna nakon operacije, dakle upravo kad završim s dvije utakmice protiv Srbije i Crne Gore. Onda slijede prave toplice. Do tada ću imati pomoć reprezentativnih liječnika i ostalog osoblja koji će raditi po programu dr. Paladina. Dakle, i da nema utakmice više ne bih bio u bolnici. Proveo sam u bolnici deset dana što je dovoljno.”

I uz sve probleme u protekla dva tjedna Bilić je poprilično optimističan pred utakmicu protiv Srbije i Crne Gore. “Moja bolest se na mlade reprezentativce može odraziti samo pozitivno. Ovo je njima dokaz da ja vjerujem da smo mi bolji od Srba. Kad su Kennedyja izabrali za predsjednika Amerike rekao je da se ne boji odgovornosti već je priziva. Ova ozljeda mogla je za mene biti savršeni alibi jer ako ispadnemo opravdanje je što ja nisam zbog ozljede vodio reprezentaciju. A da sam mogao voditi reprezentaciju možda bi pobijedili, što bi bilo poznato hrvatsko foliranje. Međuti ja vjerujem da možemo pobijediti Srbiju i Crnu Goru. Aljoša Asanović vodit će treninge, ja ću biti uz teren ali neću moći trčati s njima. Nisam ja ni do sada igrao s njima. Pa neću ja Da Silvi pokazivati kako da puca na gol.”

Osim planova za subotnju utakmicu postoji plan i za poseban prijevoz Bilića do Beograda jer Bilić ne može letjeti avionom s ostatkom reprezentacije a ni voziti se automobilom na uobičajeni način. “Do Beograda ću posebnim vozilom u kojem se nalazi veliki madrac. Vozimo se autocestom, stat ćemo svakih sat vremena. Jedini problem je utakmica. Stajat ću mirno ali kad dođemo u šansu za gol bojim se da ću skočiti. Tu se moram kontrolirati. To je jedini problem, drugih problema nema. Sigurno idem u Beograd.”

Po zdravstveno-sportskom planu Slaven Bilić će nakon povratka iz Beograda ponovno biti u Tuheljskim toplicama. “Posjetit ću dr. Paladina i zatim je u srijedu utakmica u Velikoj Gorici. Nakon toga odlazim na nekoliko dana u Split kako bih bio s obitelji i onda odlazim u toplice, ali zasad ne znam u koje.”

Nakon svojeg zdravstvenog iskustva Bilić je dr. Paladina uvrstio među ljude koje najviše cijeni a to su, pored njegova pokojnog oca, Che Guevara i Bill Clinton. “Čitao sam puno o Che Guevari, a i gledao dosta filmova. ‘Dnevnik Che Guevare’ me se nije naročito dojmio, čekam onaj s Beniciom del Torom u glavnoj ulozi. Ne slažem se sa svim njegovim potezima, ali on je meni drag jer je vjerovao u svoju ideju. On je bio liječnik, imao je astmu, ali je odlučio krenuti i napraviti ono u što je vjerovao. Ne kažem da je sve bilo dobro, nisam kompetentan, ali imao je volju i upornost, bio je socijalist i slijedio je svoju ideju. Možda je sve to bio blef, ali nije me briga jer on je meni drag.” A Clinton? “Ista stvar, socijalist. Sjećam se kad sam s obitelji Novu godinu dočekao u Beču. Žena i sin su spavali, Clinton drži govor u Londonu, sat, sat i pol vremena. To je nevjerojatno. Fascinirao me je, on je sličan Kennedyju, to je ta pošteno-moralna a jaka linija. To su lideri, ali imaš lidere Staljina i Hitlera i lidera Clintona. Lider si onoliko koliko te narod voli a ne onoliko koliko te se narod boji”, zaključio je Bilić najavljujući da više neće govoriti o svojim zdravstvenim problemima jer za njega ipak postoji samo nogomet.

Nekoliko kralježničkih poremećaja može uzrokovati bol u donjem dijelu leđa: spondilolisteza, uklještenje diska (discus hernia) i lumbarna spinalna stenoza. Susreću se rjeđe nego mišićno-koštana bol leđa. Bol je rijetko uzrokovana potencijalno ozbiljnim stanjima kralježnice kakvi su infekcija, prijelom, tumor, cauda equina sindrom, spina bifida. Između kralježaka nalaze se diskovi građeni od tvrdog vanjskog sloja i mekog unutarnjeg tkiva. Diskovi štite kosti poput jastuka i ublažavaju mehaničke stresove. Pretjerano trošenje diska može dovesti do hernijacije – pucanja vanjskog omotača diska i ispadanja mekog tkiva u okolni prostor. Ako ova kvrga mekog tkiva pritisne živac, može uzrokovati upalu i bol te simptome išijasa. Bol je često praćena parestezijama: osjećajem utrnulosti, škakljanja, mravinjanja ili peckanja. Bol uzrokovana ovakvim pritiskom na korijen živca tipično popušta kad pacijent legne. Bol koja se širi u potkoljenicu uvjerljiviji je znak pritiska na živac nego bol koja se širi u stražnjicu ili niz nogu, ali samo do iznad koljena.
Magnetska rezonancija (MR) je skupi test koji može prikazati strukture leđa sa zadivljujućom preciznošću. Ne radi se rutinski već kad se planira kirurški zahvat ili kad se očekuje neuobičajen, ozbiljan uzrok bolova. Za većinu osoba s bolnim leđima ovaj test nije vrijedan truda, vremena niti novca. Iako može pokazati herniju diska, mnogo osoba s tim stanjem nema nikakvih simptoma. Stoga je teško biti siguran što je točno uzrok leđne boli.