Sezona 1986. trebala je biti prava, dotad neviđena poslastica za ljubitelje relija, no pretvorila se u svoju suprotnost, kombinaciju tragedije i lakrdije…

Automobili nikada nisu bili snažniji i uzbudljiviji, posebno razvijeni moćni strojevi po vladajućim pravilima tada aktualne Grupe B. Mogli ste navijati za već provjerene ikone, Peugeot 205 Turbo 16 i Audi Quattro Sport S1, nevjerojatno ekstremna Lancia Delta S4, zvijezde u razvoju Ford RS200 i MG Metro 6R4, ili za nekog od sporednih igrača.

No tada su zaredale tragedije: troje mrtvih gledatelja u Portugalu, smrt popularnog Henrija Toivonena i suvozača Sergija Cresta na Korzici… FISA je promptno reagirala, zabranivši daljnji razvoj i najavivši kraj grupe B s krajem sezone.

Peugeotov tehnički direktor Jean Todt oštro se pobunio, ali uzalud. Većina je momčadi odmah napustila prvenstvo, ne čekajući kraj sezone, samo su Peugeot i Lancia ostali u žestokoj borbi.

Sezonom su apsolutno dominirali skandinavski vozači, u dvanaest najboljih u konačnom poretku bila su čak šestorica švedskih vozača i trojica Finaca, no Finci su bili na prva tri mjesta. Prvak iz 1985. Timo Salonen morao se zadovoljiti trećim mjestom, u sjeni momčadskog kolege iz Peugeota Juhe Kankkunena i Lancijinog Markku Aléna.

Na Reliju Sanremo Peugeoti su diskvalificirani zbog navodno ilegalnih bočnih zavjesica, te su se Lancia i Alén našli u prednosti. Zadnji reli sezone održan je početkom prosinca u američkoj saveznoj državi Washington.

Bila je to prva godina kada se Olympus bodovao za Svjetsko prvenstvo i Alén je trijumfirao ispred Kankkunena. Vozač s najviše pobjeda u relijima za Svjetsko prvenstvo do tad napokon je došao do toliko očekivane titule prvaka!

Jedanaest dana kasnije, FIA je uvažila opravdanu žalbu Peugeota i poništila rezultate Sanrema, jer im ondje nije bilo dopušteno da odvezu reli do kraja. Umjesto Lanciji i Alénu, titule su za zelenim stolom dodijeljene Peugeotu i Kankkunenu.

Bio je to gorak kraj jedne sezone za zaborav, relijaški sport dotaknuo je samo dno.