Četiri desetljeća nakon što je islamska revolucija ustoličila Islamsku Republiku Iran pod vladavinom ajatolaha Ruholaha Homeinija, iransko svećenstvo tvrdi da ga narod i dalje podržava. Koliko će to potrajati nije jasno, s obzirom na to da nova generacija aktivista nagovješćuje promjene.

U ponedjeljak se obilježava 40 godina od konačnog pada iranske sekularne vlade, što se dogodilo 11. veljače 1979. Islamska revolucija predvođena svećenstvom srušila je šaha, ukinula monarhiju i dovela do proglašenja Islamske Republike Irana.

Iranski satiričar Ali Mirfatah sažeo je četiri desetljeća od revolucije u jednoj rečenici: “Od monarhista nije nastao nijedan islamistički revolucionar. Ali su mnogi revolucionari postali monarhisti”.

Po mišljenju moćnog iranskog svećenstva, nacija i dalje podražava islamski sustav, a ljudi su i dalje jako privrženi trima načelima revolucije: neovisnosti, slobodi i Islamskoj Republici. Islamski sustav “čvrsto je stablo”, komentirala je nedavno državna agencija IRNA, koje “nepobjedivo” odolijeva oporbi zadnjih 40 godina.

To stablo doduše još stoji, ali je izloženo političkim olujama sve jačeg intenziteta, uključujući vanjskopolitičke napetosti, borbe za vlast između reformatora i tvrdolinijaša i krhko gospodarstvo.

Iranski islamski sustav suočen je i s izazovom smjene generacija. Više od 40 milijuna Iranaca, više od polovice ukupnog stanovništva, rođeno je nakon revolucije. Ti mlađi Iranci vide budućnost zemlje drugačije od svojih roditelja i djedova koji su proveli Islamsku revoluciju.

Mnogi Iranci protive se bliskoistočnoj politici zemlje. Zašto bi se, pitaju se, novac moralo trošiti na arapske pokrete za slobodu ili politički opstanak sirijskog režima? Ti kritičari tvrde da taj novac treba samom Iranu.

“Ne za Gazu, ne za Libanon, žrtvujmo se samo za Iran”: to je bio jedan od glavnih slogana koje su izvikivali prosvjednici prošle godine. Za aktiviste na tim skupovima, iranski sporovi s drugim nacijama i sankcije koje pritišću iransko gospodarstvo posljedice su iranske bliskoistočne politike.

Novo doba

Internet je golema platforma za kritike i kao takav je velik problem za svećenstvo. Ono što se prije samo prije nekoliko godina nije smjelo otvoreno izreći sada se može vidjeti svaki dan na društvenim medijima.

“Sve je otvorenije, sve je smionije”, rekla je jedna iranska novinarka koja je željela ostati neimenovana. Svećenici i tvrdolinijaši uveli bi stoga strožu kontrolu interneta.

“Ako se internet i druge realitete 21. stoljeća pravilno ne procijeni, to bi moglo dovesti do opasnog sukoba generacija”, upozorio je predsjednik Hasan Rohani. “Oni na vlasti u našoj zemlji ušli su u doba u kojem dugoročno više neće moći jako utjecati na stvari.”

Slabljenje moći ostarjelih elita primijetili su potomci arhitekta islamske revolucije, ajatolaha Ruholaha Homeinija, koji je umro 1989. godine.

“Doista ništa ne jamči da ćemo ostati zauvijek”, rekao je njegov unuk, Hasan Homeini.

Faezeh Hašemi Rafsandžani, kći pokojnog predsjednika Akbara Hašemija Rafsandžanija, otišla je korak dalje tvrdnjom da “islamska ideologija kao politički temelj nije uspjela.”

No Hašemi, bivša parlamentarna zastupnica i aktivistkinja za prava žena, također smatra da ne treba očekivati promjenu režima.

“Ljudi se boje da bi tada sve moglo postati još i gore”, rekla je. Iranci su jako dobro svjesni sudbine naroda u Afganistanu, Iraku, Jemenu i Siriji, gdje su političke promjene izazvale još veći kaos i nasilje.

Konzervativcima dobrodošao Trump

Najveći iranski problem, budućnost nuklearnog sporazuma sklopljenog sa šest svjetskih sila 2015., počeo je s političkom promjenom, doduše na drugoj strani svijeta: izborom američkog predsjednika Donalda Trumpa. On je povukao SAD iz tog sporazuma i ponovno uveo sankcije Iranu, produbivši političku i gospodarsku krizu u Iranu.

Iranska nacionalna valuta, rial, izgubila je gotovo 60 posto vrijednosti, a inflacija je gotovo izvan kontrole.

Europska unija i njezine članice Njemačka, Francuska i Velika Britanija i dalje podržavaju nuklearni sporazum. Europska ‘trojka’ razvila je novi sustav kako bi zaobišla Trumpove gospodarske sankcije, no promatrači sumnjaju može li taj mehanizam (INSTEX, Instrument za potporu trgovinskoj razmjeni) biti održiv bez suradnje međunarodnih banaka.

Teheran opetovano upozorava da će se povući iz nuklearnog sporazuma ako mu europska inicijativa ne bude donijela željene koristi. Novi problem mogla bi biti planirana bliskoistočna konferencija koju SAD planira za sredinu veljače u Varšavi.

Glavna tema sastanka je iranska prijetnja u regiji i Teheran taj skup smatra protuiranskim. Sudjelovanje europske ‘trojke’ za Teheran bi bio znak neprijateljstva koji bi imao posljedice.

Kontroverzu su pozdravili svećenici i tvrdolinijaši, koji su se od samoga početka protivili nuklearnom sporazumu i Rohanijevim reformama, a da se i ne spominje bilo kakvo približavanje Zapadu. Nakon što su u zadnjih šest godina doživjeli četiri izborna poraza i uspon reformista, nadaju se političkom povratku, čemu bi Trump neizravno mogao pridonijeti.