U Čakovcu je u petak promovirana monografija povodom 40 godina izložbenog prostora Centra za kulturu (1981. – 2021.), važnog jubileja izlagačke povijesti hrvatske moderne i suvremene umjetnosti. Zašto je to nama važno? Galerija Centra za kulturu Čakovec davno je postala mjesto na kojemu su izlagala najvažnija slikarska, kiparska i grafičarska imena naše umjetničke scene druge polovice 20. stoljeća i novog tisućljeća, ali se jednako tako pratila i lokalna umjetnička scena, bez podilaženja amaterskim pokušajima; davao se „vjetar u leđa“ mladim i mlađim umjetnicima koji su se tek probijali ili samoukim lokalnim umjetnicima koji su se izdvajali razinom radova. Ta je galerija 1981. ujedno postala prvi pravi izlagački prostor za izložbe u Čakovcu.

Za to je najzaslužnija voditeljica filmske i izložbene djelatnosti CZKČ-a Marina Kukolić, koja je kontinuirano „osluškivala“ i pratila što se na polju likovne umjetnosti događa u Zagrebu i drugim većim gradovima i uvijek pronalazila načina da zaintrigira i umjetnike i svoju gradsku vlast da podrže tako visoku razinu izlagačke djelatnosti. U svojem predgovoru monografiji Marina Kukolić ističe kako je „protok vremena izlagačke djelatnosti Centra pratio entuzijastičke osamdesete, preko nametnutih programskih postulata devedesetih, do programsko bogatih posljednjih dvadeset godina. U početku je Izložbeni prostor angažirao likovne umjetnike iz Čakovca i okolice te pratio programe u dvorani, pojedinačne i obljetničke, čime se utemeljila multimedijalnost Centra za kulturu“.

U monografiji su sabrani tekstovi povjesničarki umjetnosti – ujedno članica Likovne komisije Centra za kulturu – Maje Žvorc („1981. – 2001. Formativne godine izložbenog prostora Centra za kulturu“), Marte Horvat („2001. – 2021. Žila kucavica čakovečke likovne scene“), Tanje Karas („Osobitost izložbenog prostora u funkciji zajednice“) te dvojice recenzenata, Feđe Gavrilovića („40 godina izložbenog prostora Centra za kulturu Čakovec“) i Marijana Špoljara („Dosljedna izložbena politika“).

„U četrdeset godina postojanja Centar za kulturu Čakovec pokazao je i utvrdio svoju važnost za lokalnu zajednicu i umjetničku scenu koja prvenstveno proizlazi iz njegove polivalentnosti. Pod njegovim krovom objedinjene su kazališna, koncertna, filmska i izložbena djelatnost. Već od samih početaka Centar je bio rasadište likovnosti. Njegovi unutarnji prostori obogaćeni su djelima trojice čakovečkih akademskih umjetnika – kamenim mozaikom kipara Mihaela Štebiha, zidnom slikom slikara Slobodana Simića i žbukorezom grafičara Roka Štokića. Nakon što su njegova vrata otvorena javnosti u studenome 1981. godine, posjetitelji Centra mogli su u predvorju dvorane razgledati dokumentarnu izložbu fotografija o izgradnji zgrade u kojoj su se nalazili. Upravo će se to predvorje tijekom narednih četrdeset godina profilirati u jedan od najvidljivijih i najposjećenijih galerijskih prostora na području Međimurja“, zapisala je Maja Žvorc.

U galeriji Centra za kulturu organizirane su izložbe primijenjene umjetnosti, fotografije, ilustracija, animiranog filma, karikature i stripa, u svrhu edukacije svih generacija o tome kako ne postoje tzv. viša i niža umjetnost, ili više i manje cijenjeni žanrovi umjetničkog izražavanja, ako su pred nama kvalitetna djela. Monografija je opremljena bogatim dokumentarnim materijalima o izložbama i umjetnicima, vizualno zanimljivom arhivskom građom poput pozivnica za izložbe, umjetničkim plakatima izložbi, naslovnicama kataloga, fotografijama s otvorenja i samim djelima umjetnika koji su izlagali, a na kraju je detaljan kronološki popis svih izložbi.

„Osim likovnih izložbi, u Izložbenom su prostoru organizirane obljetničke i dokumentarne izložbe. Povodom 25. obljetnice Centra za kulturu postavljena je izložba dugogodišnje suradnice i akademske slikarice Priske Kulčar koja je bila svojevrstan presjek njezina četrdesetogodišnjeg stvaralaštva. Izložba Ratka Petrića bila je tristota izložba na kojoj je sarkastično i ironično predstavio odnose vrijednosti umjetnosti u društvu, a da pritom nije poštedio ni sebe, ni kritičara, ni čin otvorenja“, navela je Marta Horvat. Također je istaknula da su u dvadesetogodišnjem periodu od 2001. do 2021. u Izložbenom prostoru predstavljene 262 izložbe „što bi u prosjeku značilo trinaest izložbi godišnje. Ta je brojka pokazatelj intenzivne aktivnosti izložbene djelatnosti Centra za kulturu, a renomirana imena umjetnika i likovnih kritičara koji su u tim izložbama sudjelovali govore o ulozi Izložbenog prostora u formiranju osobne i vizualne kulture građana i identiteta grada“.

„U Centru se od samog početka vodilo računa o tome da se za likovne izložbe osigura stručno otvaranje, autorski postav izložbe i tiskanje pozivnica, plakata, deplijana, a kasnije i kataloga, neovisno o profilu izlagača. U prvom će se desetljeću pisanjem tekstova i otvaranjem izložbi pretežito baviti pjesnik Ernest Fišer, postavljanjem izložbi likovna pedagoginja i umjetnica Priska Kulčar, dok će selekciju radova provoditi nekolicina akademskih umjetnika djelatnih u lokalnoj zajednici“, bilježi Tanja Karas.

Efektno grafičko oblikovanje ove opsežne i vrijedne monografije potpisuje izvrstan čakovečki studio za dizajn Dvije lije, koji oblikovanjem već dulje prati kataloge i deplijane izložbi Centra za kulturu.