VIS Idoli pojavili su se na beogradskoj i jugoslavenskoj rock sceni 1980. godine nakon što su prijatelji iz osnovne škole odlučili osnovati rock grupu, a riječ je o Vladi Divljanu, Zdenku Kolaru, Boži Jovanoviću, Srđanu Šaperu i Nebojši Krstiću. Prvi nastup održali su u lipnju te godine u beogradskom klubu SKC. Publiku su osvojili pjesmom ‘’Retko te viđam sa devojkama’’, a potom i artističkom ironijom socijalizma kroz pjesmu ‘’Maljčiki’’, jednim od njihovih najvećih hitova. S pjesmom ‘’Zašto su danas devojke ljute’’ osvojili treće mjesto po glasovima publike na utjecajnom omladinskom festivalu u Subotici, nakon čega su se pjesme ‘’Schwüle Über Europa – Omorina nad Evropom’’, ‘’Plastika’’, ‘’Maljčiki’’ i ‘’Amerika’’ pojavile na kompilacijskom albumu ‘’Paket aranžman’’, diskografskom temelju novog vala. Godine 1981. objavili su i mini album ‘’VIS Idoli’’, na kojem se nalaze pjesme ‘’Dok dobuje kiša (u ritmu tam tama)’’, ‘’Zašto su danas devojke ljute’’, ‘’Devojko mala’’, ‘’Ime da da’’, ‘’Malena’’ i Hajde’’. Nakon toga VIS Idoli su postali jugoslavenske zvijezde novog vala. Koliko je poznato, prodano je oko 200.000 primjeraka tog mini albuma, a njihove pjesme mogle su se svakodnevno čuti u eteru jugoslavenskih radijskih stanica. Na vrhuncu karijere i s pohvalama kritičara, publike i diskografa, ušli su u studio Radio Beograda i snimili album ‘’Odbrana i poslednji dani’’. U studio su ušli s idejom da se pozabave pravoslavljem, manje iz religioznih razloga, a više zbog provokacije jer su religiozne teme tada u Jugoslaviji bile tabu tema. Koncept ovog albuma je nastao tijekom snimanja. Tako je nastalo i ime albuma jer su u to vrijeme mnogi bili oduševljeni knjigama Borislava Pekića pa su odlučili albumu nadjenuti ime njegova romana. “Bio nam je izazov napraviti nešto što će biti drugačije. Nismo imali neko znanje, ali htjeli smo da bude nepredvidljivo i za nas, odnosno da se i sami iznenadimo. Umjetnost, ili muzika, ili pjesma, trebaju ostati i autorima tajanstveni da bi bili zanimljivi”, ispričao je povodom snimanja tog albuma Srđan Šaper.

Mladen Vukmir, novinar koji je u to vrijeme pratio novi val i pisao glazbene recenzije u Poletu. FOTO: Damil Kalogjera

Jedan od novinara koji je u to vrijeme pratio novi val i pisao glazbene recenzije u Poletu bio je Mladen Vukmir kojega smo pitali sjeća li se kako je kao mladi novinar i glazbeni kritičar reagirao i koje su bile impresije kada je čuo album ‘’Odbrana i posljednji dani’’. „Izlazak albuma bio je za mene poticajan i intrigantan doživljaj. Volio sam Idole i od početka preslušavanja bilo je jasno da se radi o složenom djelu koje se poigrava s našim očekivanjima te dosta beskompromisno i odlučno isporučuje vlastitu viziju. Sjećam se i osjećaja blagog razočarenja činjenicom da se srž albuma u toj beskompromisnosti odmicala od rock formata i rock manira. S druge strane, složeni kompozicijski dosezi i privlačni pop elementi to su obilato nadoknadili, i to na visokoj razini. Ni u jednom trenutku nisam imao dvojbe o kvaliteti i značenju djela, ali mi je bilo jasno da mi on u mojoj rock konstelaciji neće značiti toliko koliko objektivno doprinosi rock kulturi ovih prostora.“

Bio je na neki način to labuđi pjev Idola, što je indirektno naglasio i urednik reizdanja Nikola Knežević u tekstu. “’Odbrana i poslednji dani’ polako je nagovještavao kraj novog vala, rađanje nekih novih glazbenih smjerova, rađanje nekog novog svijeta, ali nažalost i početak kraja Idola koji su objavili još samo pop album ‘Čokolada’ godinu dana kasnije. Mnogi će se složiti da je bio suđen kraj Idola jer kao i u određenoj supergrupi ili u današnje vrijeme sve učestalijim supertimovima u sportu, više genijalnih umova ne može dugo biti na jednome mjestu. Opet, na sudbinu se može i utjecati, ali se rijetko dogode neke velike promjene. Nisu možda bili pravi primjer buntovništva, ali su stvarali buku, nisu bili vođe određenog antipolitičkog pokreta, ali je njihova glazba govorila više od nekog takvog pokreta, nisu mogli dugo funkcionirati, ali su bili prototip zajedništva – bili su i ozbiljni i zabavni, bili su i spretni i smotani, bili su i frajeri i štreberi, bili su i dječaci i odrasli ljudi – bili su Idoli.“

Petar Janjatović, beogradski glazbeni kritičar, smatra da album ima emotivne pjesme. FOTO: NFOTO

Siniša Škarica, tadašnji urednik u Jugotonu, bez kojega ne bi bilo ni ‘’Paket aranžmana’’, ni velikog broja albuma bendova koji su stvorili novi val, pa tako ni svih izdanja Idola, nije bio oduševljen njihovim albumom ‘’Odbrana i poslednji dani’’. „Nisam dijelio i ne dijelim ekstatične reakcije rock kritike na ‘Odbranu i poslednje dane’, ali jednako tako bend je u potpunosti imao moju potporu da napravi ono što je zamislio kao svoj de facto prvi pravi album nakon predstavljanja na ‘Paket aranžmanu’ i potom mini albumu. Po vlastitoj želji dobili su isti studio u kojem je godinu prije Bijelo dugme snimilo svoj ‘novovalni album’ ‘Doživjeti stotu’, istu Šesticu Radio Beograda s inženjerom Jocom Viškovićem na čelu. I rasteglo se to par mjeseci. Naravno, ne svakodnevno, ali očito su eksperimentirali.“

Škarica se u razgovoru prisjetio i kakav su dojam na njega ostavile pjesme koje je čuo prvi put kada je došao na snimanje albuma. „Došao sam tijekom snimanja u dva navrata i nije to zvučalo baš dobro. Ali tako je to kad radi bend koji ima puno ideja, a izvođački nije kapacitiran da ih izrazi. U rock‘n’rollu to nije rijetkost. Baš sam nedavno pisao o drugom, često zapostavljenom albumu Električnog orgazma ‘Lišće prekriva Lisabon’. Njegova ‘avangardnost’ proizlazi iz značajnog talenta i primjetne muzičke, sviračke reduciranosti. Takav je i rani opus jednog od najistaknutijih svjetskih post-punk bendova, britanskog Wirea. Tako, eto, kombinacija Divljanove muzikalnosti i Šaperove ‘teozofske’ inteligencije proizvela jedan ezoteričan, intrigantan album koji je prije svega osvojio glasove kritike. Mene ni rezultat ni reakcije nisu iznenadili: ne baš sjajna prodaja i gotovo unisona maxima cum laude kritike. Divljan i Zdenko Kolar i tada iz vojske pristigli bivši član njihova benda Zvuk ulice Kokan Popović jedini su bili svirački potkovani.“

Pitali smo beogradskog glazbenog kritičara Petra Janjatovića zbog čega je ‘’Odbrana i posljednji dani’’ važan album u povijesti jugoslavenske rock scene te zašto je nakon punih 40 godina još uvijek svjež, zanimljiv i uzbudljiv. „Taj album je pomaknuo granice, oslobodio sljedeće generacije ukazujući im da se o svemu može pjevati. Pokazao je da je inteligentna ironija neophodna u popularnoj kulturi. A zanimljiv je i danas zato što i danas svijetom upravljaju umišljeni, neosjetljivi i surovi. Zato što je stih ‘Maršal je moj bog’ i dalje aktualan. Da ne govorim o dijagnozi ‘imala je snažnije ruke nego ja’. Ali zanemarim politiku, na tom albumu su odlične, emotivne pjesme koje i dalje mogu pokrenuti i uzbuditi.“

Album je bio okrenut religioznom, pravoslavnom tonu pa je i na omotu detalj freske Svetog Nikole, dok je tekst napisan na ćirilici. Na promociji albuma u Domu omladine u Beogradu 1982. prije nastupa su preko zvučnika puštali pravoslavne zborove i pozornicu ispunili dimom iz kandila. O tim momentima i isticanju pravoslavlja Vlada Divljan se osvrnuo u svom posljednjem intervjuu koji je dao novinaru Zoranu Stajčiću za hrvatsko izdanje magazina Rolling Stone. „Branili smo pravo na različitost, pravo na odmak od socijalističkog kolektivizma, pravo na rušenje tabua i pravo na izazov odnosno postavljanje pitanja, kako sebi samima tako i društvu u cjelini. Na primer, cijela ta priča s pravoslavljem i religijom uopće za mene je na neki način, osim provokacije, bila upravo to – pitanje upućeno i sebi i društvu: ‘A što ćemo s ovim?’. Iako nisam religiozan, osjećao sam da guranje pod tepih nikako ne može izaći na dobro. Također, to pitanje s ćirilicom na omotu svakako je govorilo o određenoj šizofrenosti društva, bio je svojevrsni skandal upotrijebiti ćirilicu na rock and roll ploči dok je, s druge strane, to bilo prvo pismo koje smo učili u školi.“

Koncert grupe VIS Idoli, Studentski kulturni centar u Beogradu, 1981. godine. FOTO: Goranka Matić

Album ‘’Odbrana i poslednji dani’’ je 1982. po izboru kritičara magazina Džuboks proglašen najboljim albumom, a Idoli najboljom grupom. Manje poznati podatak koji je Janjatović otkrio u svojoj ‘’Ilustrovanoj YU Rock enciklopediji 1960 – 1997’’ je taj da nakon toga albuma po izboru sedam europskih magazina Idoli dolaze na četvrto mjesto rock grupa u Europi. U kasnijim anketama i izborima najboljih albuma objavljenih u Jugoslaviji, redovno je uvršten na vrh. I beogradski glazbeni kritičar Dragan Ambrozić smatra da je riječ o jednom od najvažnijih i najznačajnijih albuma u povijest jugoslavenske rock scene, o čemu je napisao i popratni tekst koji će se naći na vinilnom reizdanju albuma. „Ploča ‘Odbrana i poslednji dani’ spada u najbolje ispričane priče na našem jeziku o ‘jugoslovenskoj situaciji’, u bilo kojoj umjetnosti. Njen revolucionarni značaj prije svega je u tome što je realizirana u okviru ovdašnje popularne muzike – ranije uglavnom profane forme bez visokih artističkih aspiracija – koja je tek s ovim jedinstvenim albumom doživjela prosvjetljenje, napokon spoznajući svoj potencijal da progovori o stvarima daleko izvan uobičajenog opsega obuhvaćenog lakim refrenima i top listama. Ono što su Idoli uspjeli svojom prvom, a neki bi rekli i jedinom pravom pločom, jest da iskažu sljedeću suštinu: u poznim godinama Jugoslavije, odmah poslije Titove smrti, glavno pitanje postalo je pitanje identiteta u novim povijesnim okolnostima – kako cijelih socijalnih kolektiviteta, tako i svakog pojedinca. On je bio u to vrijeme kompozitan, sastavljen od dijelova koje nije bilo moguće održati zajedno, jer su jedan drugog dovodili u sumnju: kako biti sa sela, a živjeti u gradu? Kako biti i potrošač i radnik? Kako biti solidaran sa siromašnima, a ipak se privatno bogatiti? Je li važnija vjera u Partiju ili vjera u Boga? Te dileme je još ranije donijela ubrzana modernizacija i urbanizacija države, a rasplet je bio sljedeći: tijekom uvođenja potrošačkog društva, partijska linija se potuljeno ujedinila s malograđanskim svjetonazorom. Suprotno onome što piše u povijesnim knjigama, u posljednjim godinama SFRJ na vlasti uopće nije bio jednopartijski komunizam, nego jednopartijska malograđanština koja je upotrebljavala ostatke SKJ za svoje osobne interese. Potom se i ona razišla po liniji kontrole određenih tržišta. Neuspjeh da se odgovori na kolebanja tijekom tri vala ekonomske krize 1980-ih, doveo je do toga da nacionalna i religiozna određenja ubrzo ponovo postanu glavni oslonci mnogima. Time suštinski problem identiteta koji nema integritet nije nestao s južnoslavenskih prostora, štoviše, on se u novim vremenima umnožio i to po razdvojenim teritorijama koje su tražile svoje definicije, ne nalazeći ih sasvim evo sve do sad. No tek je ovog trenutka očigledno da je ‘jugoslovenska situacija’, obilježena entitetima koji se ne mogu izgraditi, povijesno gledano bila predigra istovjetne univerzalne situacije te da je vrlo brzo postala paradigmatična za cijeli svijet, koji u post-hladnoratovska vremena nije našao stabilnost niti čvrst oblik. Zbog toga je ‘Odbrana i poslednji dani’ i danas zastrašujuće aktualna ploča.“

Album je doživio komercijalni fijasko jer je prodan u 50.000 primjeraka. Iako je ta brojka za hrvatske uvjete danas gotovo nedostižna, prostor Jugoslavije s dvadesetak milijuna stanovnika bio je tržište na kojem ona nije bila velika. Usporedbe radi, njihov mini album ‘’VIS Idoli’’ je prodan u 200.000 primjeraka, a već sljedeći ‘’Čokolada’’, kojim su se vratili pop standardima, prodan je u preko 300.000 primjeraka. Od Mladena Vukmira koji je Idole kroz prizmu globalne glazbene scene pratio od prvog dana, pokušali smo saznati zbog čega se ‘’Odbrana i poslednji dani’’ često spominje kao jedan od najboljih albuma objavljenih u Jugoslaviji.

„Tijekom pola stoljeća svoga trajanja rock kultura je iznjedrila veliki, ali ograničen broj remek-djela. S vremenskim odmakom postajalo ih je lakše uočiti pa su se tako prorijeđena neka od njih i istaknula kao posebno značajna. Upravo u umjetničkoj i stvarateljskom hrabrost da se u trenutku velikog društvenog preslagivanja u bivšoj federaciji dotaknuo tema religije i nacije, i to na način koji je bio samozatajan, enigmatičan i prijemčiv istovremeno, bio je ključ da je album odmah zadobio status značajnog djela, a budući da se njegova umjetnička vizija pokazala trajnom i nadrasla značaj trenutka u kojem je izdan, osigurala mu je dugovječnost statusa izuzetnog albuma koji je s vremenom okoštao i postao neupitan. Integracija glazbenog i likovnog iskaza što se u ovom slučaju dogodilo oduvijek je u rock kulturi davala dodatnu snagu umjetničkom iskazu, pa je tako i album ‘Odbrana i poslednji dani’ kao tako integrirano djelo dobio dodatnu snagu. Radi se o doista posebnoj ploči i iako ja danas novovalnu glazbu slušam mnogo manje od rocka iz njegova klasičnog razdoblja, nema sumnje da je ‘Odbrana i poslednji dani’ bio jedan od trenutaka u kojem je novovalni rock nadrastao mnoge aspekte umjetničkog izraza ranijih rock formi, osobito u artikulaciji koncepta rock iskaza“, rekao je Vukmir.

FOTO: Goranka Matić