Luda kuća, jedino nezavisno i privatno kazalište s vlastitom dvoranom, proslavila je prvu godinu rada tijekom koje ju je posjetilo više od 40.000 gledatelja. Bilo je pet premijernih naslova – ‘’Idemo uživo’’, ‘’Samo preko njega mrtvog’’, ‘’Traži se Bullhit’’, ‘’Ništa ljubav, samo sex’’ te ‘’Eko patrola’’, uz mnogobrojne druge programe. Jedan od dvojice vlasnika, glumac Rene Bitorajac, za Nacional kaže da je predivan osjećaj uvidjeti da je godinu dana za njima:

„Prva godina rada je iza nas, ali mi smo intenzivno u toj priči više od tri godine. Koliko smo bili sretni što smo prije godinu i pol uspjeli zgotoviti vrlo zahtjevne radove, dobaviti sve papire i dozvole te otvoriti, sada smo još sretniji kada vidimo da to nismo napravili uzalud. Brojka od 40.000 posjetitelja pokazuje da je ovo Zagrebu itekako trebalo, a osmijesi na licima te publike govori nam da smo napravili ono što smo htjeli. Rezultati su nam svakako iznad svih očekivanja – 180 različitih predstava i programa pod Ludom kućom, pet vlastitih premijera, gostovanja u 30-ak gradova i 15-ak različitih gostovanja iz Hrvatske i inozemstva u našoj dvorani“.

Što je zapravo bila prvotna ideja Lude kuće?

„Veliku stvar smo napravili. Dobili smo svoju publiku koja nas je prepoznala ne samo kao kazalište, već mjesto za izlazak. Naš brend je da smo drugačiji od ostalih kazališta zato što se na domaćim predstavama sjedi u kabaretskom ozračju, za stolovima, pa je tako moguće za vrijeme predstave popiti i piće. Možda smo zahvaljujući tome u kazalište doveli i one koji inače tamo ne idu. Nakon svake predstave publika ostane na zabavi u Mosorog baru, u kojem su prve sezone bile 94 svirke uživo na maloj pozornici. U startu smo još malo u grču, mučimo se s brojkama, kreditom i poslagivanjem stvari unutar kazališta, što nitko od nas prije nije radio. Ipak, naš mali i profesionalni tim od šest ljudi napravio je čudo u prvih 365 dana.“

Bitorajac je pojasnio i kako osmišljavaju program. Opredijelili su se, kaže, kao drama free kazalište s namjerom da svoju publiku opuste i nasmiju. U prednosti su što su jedino privatno kazalište s vlastitom dvoranom u Hrvatskoj pa lako ugoste koga žele. Program je, kaže Bitorajac, bio unaprijed smišljen za prvu sezonu, a već za drugu nude im se autori i predstave sa svih strana. Plan za jesen i premijerne predstave već imaju. Imaju i odličnu komunikaciju s publikom preko društvenih mreža pa im ponekad nešto i naruče ili kažu da žele ponovo gledati.

Rene Bitorajac dugo je godina bio samostalni umjetnik, ali preuzimanjem Lude kuće uz Branka Đurića Đuru postao je i privatni poduzetnik. Kaže da je to bitno drugačije: „Još sam pod adrenalinom pa mi ništa nije teško. Nemam ni približno slobodnog vremena kao prije, ali dok sve ide kako treba i dok je osmijeh na licu sve je lakše. Najveći izazov je, za početak, okupiti dobar, stručan i vjeran tim ljudi oko sebe, pa onda još od njih napraviti i kolektiv. Dosta smo se tražili. Velik izazov mi je i ovo preklapanje umjetničkog, organizatorskog i matematičkog djela posla, ali me ta raznolikost za sada i veseli, osim što me zbunjuje. Đuro je idealan partner. Nema ga previše, ali ga ima kada treba. Iskusniji je od mene u poduzetništvu, godinama je vodio svoje privatno kazalište u Ljubljani pa je s njim svakako lakše. Velika stvar je da smo si jednako dobri, ako ne i bolji u odnosu na to kakvi smo bili kad nam je ta ludost pala na pamet“.

S obzirom na to da je prva uspješna godina iza njih, Bitorajac očekuje i nada se boljem i izdašnijem financiranju Grada i države te da će shvatiti da je ovaj projekt vrijedan veće podrške. Pojašnjava da Luda kuća nema samo kvartovski značaj, dolaze im ljudi iz cijelog Zagreba i okolnih gradova, a oni putuju od Istre do Dalmacije: „Ne mogu pričati o troškovima, ali nisu mali. Mi smo zgrada s pogonom i zaposlenicima i opterećeni smo kreditom. Međutim, nastavimo li imati takvu ludu podršku naše lude publike, izdržat ćemo. Što se planova tiče, za početak nismo dovršili ni ulaznu reklamu, niti interijer kazališta. Od jeseni bit ćemo i kazalište u kojem gluhi čuju. Induktivna petlja već je postavljena u podu, pa čim osiguramo novac kupujemo i pojačalo koje će gluhima omogućiti da nas čuju. Svakako nam je plan raditi na sebi i biti još bolji“.