Tri posve neovisna izvora Nacionalu su otkrila dosad nepoznatu pozadinu iza afere razrješenja Dragana Lozančića s funkcije ravnatelja SOA-e. Ti izvori otkrili su Nacionalu da postoje puno kompleksniji razlozi što je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović u Lozančića trajno izgubila povjerenje te da su njeni sporni kontakti sa Zdravkom Mamićem, najmoćnijim čovjekom hrvatskog nogometa, tek jedan od manjih u nizu razloga za izbijanje te afere.

KOLINDA GRABAR KITAROVIĆ doznala je iz više neovisnih, ali pouzdanih izvora da je Dragan Lozančić kao ravnatelj SOA-e informirao tadašnjeg premijera Zorana Milanovića puno intenzivnije nego što su nalagala njegova ovlaštenja, tvrdi izvor blizak HDZ-u. „Ključni problem je taj što je Lozančić tijekom vremena prema predsjednici preuzeo model ponašanja kakav je prema njoj imao tadašnji premijer Milanović. A zna se kako se on prema njoj ophodio. Lozančić je naprosto nije poštivao i to je bio izvor njenih trajnih frustracija njime i njegovim ponašanjem. Privatna percepcija je jedna stvar, ali službeno ponašanje je nešto sasvim drugo. Milanović si je odlučio priuštiti da se prema Kolindi Grabar Kitarović ponaša neprimjereno, to je na koncu bio njegov politički i osobni izbor, što su birači mogli primijetiti. Međutim, Lozančić je Kolindi Grabar Kitarović bio podređen, a ponašao se prema njoj poput Milanovića. I to nije skrivao. To je suština njihovih međusobnih problema za koje predsjednica ima legitimno uporište, sve su ostalo nijanse”, tvrdi izvor blizak HDZ-u.

Kolinda Grabar Kitarović bila je frustrirana time što ju je Lozančić u više kriznih situacija, kako tvrde upućeni sigurnosni izvori, naprosto ignorirao.

PRVA TAKVA SITUACIJA dogodila se sredinom srpnja 2015. Ona je od pripadnika svog osiguranja dobila inicijalne informacije da bi moglo doći do incidenta prilikom obilježavanja dvadesete obljetnice masakra u Srebrenici. Zatražila je od SOA-e da dodatno provjeri te tvrdnje, ali dobila je umirujući odgovor da je situacija pod kontrolom. Nedugo potom dogodio se incident u kojem su srpskog političkog lidera Aleksandra Vučića prisutni na tom događaju gađali bocama i kamenjem. Vučić je zaradio više lakših ozljeda i polomljene su mu naočale. Tom događaju prisustvovala je i Kolinda Grabar Kitarović, kao i Vesna Pusić, tadašnja ministrica vanjskih poslova.

Po dolasku u Srebrenicu Kolinda Grabar-Kitarović i Vesna Pusić uputile su se u memorijalni kompleks u Potočarima gdje su ih dočekali načelnik općine Ćamil Duraković i predstavnici udruga koje okupljalju preživjele Srebreničane i članove obitelji ubijenih. “Dobro došla, kraljice Balkana i nado Bosne i Hercegovine”, kazala je uz srdačni pozdrav hrvatskoj predsjednici Hatidža Mehmedović, predsjednica udruge Majke Srebrenice.
Hrvatska predsjednica i ministrica vanjskih poslova nakon toga su se upisale u knjigu žalosti otvorenu u muzeju smještenom u kompleksu u kojemu je tijekom rata bila baza vojnika iz tadašnjeg sastava mirovnih snaga Ujedinjenih naroda. Iako ništa nije upućivalo na to da se sprema incident, on se ubrzo dogodio. Kolinda Grabar Kitarović drži Lozančića odgovornim za incident jer je na tu mogućnost nije upozorio, iako su njoj bliski članovi osiguranja imali indicije da bi se nešto slično moglo dogoditi.

Izvori bliski HDZ-u tvrde da je Lozančić ignorirao Kolindu Grabar Kitarović i tijekom krize u kojoj se iz Egipta pokušalo spasiti otetog Tomislava Salopeka. Prema tvrdnjama više izvora, Kolinda Grabar Kitarović imala je posebnu liniju komunikacije s predstavnicima katarskih vlasti, preko kojih se neformalno pokušalo organizirati Salopekovo oslobađanje. Tvrdi se da je SOA svojim aktivnostima u tom slučaju djelovala nekoordinirano s njenim aktivnostima. Glavni koordinator te akcije SOA-e bio je novoizabrani ravnatelj SOA-e Danijel Markić, što je u kontekstu napetosti oko njegova izbora dodatno frustriralo vrh HDZ-a. Više izvora Nacionalu je potvrdilo da bi bilo neozbiljno tvrditi da se Salopeku moglo spasiti život, ali navode da je komunikacija između Lozančića i Kolinde Grabar Kitarović u toj situaciji svakako mogla biti bolja.

POSEBNO JE BILA LJUTA JER JE LOZANČIĆ, iako nije bio jedini, prema njezinu sudu dramatično potcijenio ozbiljnost migrantske krize. Kolinda Grabar Kitarović u društvu Andrije Hebranga i Mate Granića posjetila je 11. listopada Bapsku gdje je najveći broj izbjeglica tada danima ulazio u Hrvatsku, kao i prihvatni centar u Opatovcu gdje je tom prilikom razgovarala s tadašnjim ministrom unutarnjih poslova Rankom Ostojićem. Tvrdi se da se ispostavilo da je Kolinda Grabar Kitarović u posjetu izbjegličko-migrantskim kampovima bila gotovo istodobno dok su kroz njih prolazili neki od terorista koje su kasnije povezali s terorističkim napadima u Parizu. Upućeni sigurnosni izvori tvrde da je ona od Lozančića pokušala doznati postoje li specifični sigurnosni izazovi s kojima bi se mogla suočiti tijekom tog posjeta. Tvrdi se da joj je Lozančić rekao da je sve bilo sigurno.

Isti izvor navodi da je Kolinda Grabar Kitarović prije nego što ga je informirala da je izgubio njezino povjerenje, Lozančiću uljudno ponudila da izabere što u budućnosti želi raditi. „Ponudila mu je da izabere želi li biti hrvatski ambasador u Grčkoj ili u Makedoniji. Ako to ne želi, rekla mu je da može odabrati želi li biti predavač pri nekim obrazovnim institucijama. On joj se na tu i više nego fer ponudu doslovce nasmijao u lice. Rekao joj je da će odraditi mandat do kraja”, izjavio je izvor blizak HDZ-u.

U HDZ-U SU UVJERENI DA JE LOZANČIĆ već u početku izbijanja te afere uspio postići politički dogovor s premijerom Tihomirom Oreškovićem. U krugovima bliskima Karamarku navodi se da su se njih dvojica dogovorili da on mandat privede prema isteku te da potom postane premijerov savjetnik za nacionalnu sigurnost, što se doživjelo kao prvorazrednu političku provokaciju. Od toga je Orešković naknadno odustao.

U HDZ-u su uvjereni da se u pozadini tajnog i javnosti ne posve razjašnjenog zbližavanja premijera Tihomira Oreškovića i nedavno razriješenog ravnatelja SOA-e Dragana Lozančića, ali i nekih drugih političkih zbivanja i zakulisnih inicijativa, zapravo kriju utjecajni i bogati pripadnici konzervativne hrvatske dijaspore iz SAD-a, predvođeni Ilijom Leticom i njegovom kćeri Marom Leticom.

Ilija Letica je hrvatski iseljenik u SAD, koji je ondje poslovno uspio i obogatio se, a politički je naročito blizak Republikanskoj stranci. Radi se o jednom od najbogatijih Hrvata u SAD-u, vlasniku tvrtke za proizvodnju plastične ambalaže i papira koji je financirao više republikanskih kandidata na raznim američkim izborima.

LETICA JE PRIJE 11 GODINA dao jedan zanimljiv intervju Jutarnjem listu u kojem je govorio o dijelu svog angažmana u pomoći Hrvatskoj uoči njezina međunarodnog priznanja te o svojim političkim vezama u Americi. On je tada izjavio sljedeće: “S Georgeom Bushom sam prijatelj, ali sam bolji s njegovim ćaćom. Družim se s njim otkad je bio potpredsjednik. Dugo se družimo, 25 godina, i igramo zajedno golf. On mene posjeti u Detroitu, a ja njega u Washingtonu”, izjavio je Letica. Letica je Bushu predstavio Franju Tuđmana prije nego što je Hrvatska postala neovisna: “Došao je u Washington sa Žarkom Domjanom i Slavenom Leticom i odmah su se počeli svađati oko nekog novca. Prije toga sam bio s kćeri Marom u Zagrebu da ih podučimo kako da se odjenu i ponašaju prema američkim pravilima. No kad su došli, ugledao sam Šarinića kako nosi darove da ih podijeli. Izgledali su kao da dolaze s Marsa”, rekao je Letica.

“Morao sam ih sakriti u Bijeloj kući jer Hrvatska još nije bila priznata i Bush ih nije mogao samo tako primiti. Smjestio sam ih u jednu prostoriju u kojoj ih je Bush mogao vidjeti, ali ih ipak nije primio. Zapravo sam ih prošvercao u Bijelu kuću. Kasnije su bili na zabavi s najvećim diplomatima, gdje su Tuđmana predstavili kao počasnog gosta, što je tada imalo veliki značaj. No zanimljivo je da su došli bez smokinga pa smo cijeloga jutra jurili po Washingtonu i posuđivali ih. Na toj zabavi je Tuđman upoznao Colina Powella i rekao mu: ‘Znate, i ja sam bio general.’ A Powell mu je odgovorio: ‘Jednom general, uvijek general.’ Tuđman je bio dobar s vojskom, ali druge stvari mu nisu išle. On je zapravo bio stara komunjara, nije vjerovao ni u Boga, ni u išta, nego u Komunističku partiju. Nije se ni krstio ni oženio u crkvi dok nije bilo kasno, a onda smo ga potjerali da se vjenča u crkvi. Do 45. se školovao u Beogradu, Miro se rodio u Beogradu, a Ankica je bila partizanka prve klase. I onda se naučio pameti te nakon 30 godina riješio da će on sad spasiti Hrvatsku. On niti ju je riješio niti ju je spasio, tu je došlo do potresa zbog povijesne činjenice da su nas Srbi toliko gušili da se komunizam raspao. On je to uočio i zgrabio”, ispričao je Ilija Letica. Tom prilikom izjavio je da Hrvatska za njega predstavlja samo zemlju za odmor te da u Hrvatsku nije ulagao iako je pregovarao o kupnji Plive.

IZVOR BLIZAK TOMISLAVU KARAMARKU tvrdi da je Letica svojedobno stipendirao Dragana Lozančića te da je sklon konzervativnim krugovima koji potječu iz dijaspore. U tu se sliku uklapaju i Tihomir Orešković, i Dragan Lozančić, i Danijel Markić, tvrde izvori bliski HDZ-u. Isti izvori navode da Letica unutar HDZ-a nije favorizirao ni Ivu Sanadera niti favorizira Tomislava Karamarka. Smatra se da Letica podržava ekstremnije desničare bliske Iviću Pašaliću.

TAJ KRUG LJUDI smatra se ishodištem novih, naoko iznenadnih centara utjecaja i moći na hrvatskoj konzervativnoj političkoj sceni. Kako je Ilija Letica već u poodmakloj životnoj dobi, smatra se da možda i ključnu podršku istim krugovima nastavlja davati njegova kći Mara Letica.

O njenim aktivnostima pisalo se koncem veljače u Večernjem listu, u tekstu o vijetnamskom veteranu Jamesu Patricku Macklayu koji je zadužio Hrvate, a o kojemu javnost nije znala. U tom tekstu pisalo se kako je Macklay nedavno preminuo i bio sahranjen te se opisivala njegova pomoć Hrvatskoj. Macklay je bio tajni Tuđmanov medijski savjetnik, koji je je prvog hrvatskog predsjednika naučio kako pobijediti Slobodana Miloševića u medijskom ratu i dobiti međunarodno priznanje Hrvatske. Formalno je Macklay bio posebni savjetnik Franje Tuđmana, imao je službenu iskaznicu, kao i popratno pismo, punomoć u kojoj je šef Tuđmanova kabineta Hrvoje Šarinić objašnjavao da je Macklay „specijalni savjetnik za komunikacije u Uredu predsjednika” te je molio sve institucije da s njim surađuju. Tvrdi se da je ključnu ulogu u angažiranju Jamesa Macklaya imala upravo Mara Letica, kroz lobističku udrugu Croatian American Association. Branko Salaj, hrvatski ministar informiranja iz tog vremena, izjavio je tom prilikom za Večernji list sljedeće: „Zahvaljujući sredstvima skupljenima u našoj dijaspori u Americi, u čemu se posebno isticala Mara Letica, stvoren je Foreign Press Bureau u kojem je Pat bio glavni savjetnik i inspiracija.” Salaj je tada za Večernji list izjavio da je pod Mackleyjevim patronatom djelovao i Dragan Lozančić.

Sve te informacije bacaju novo svjetlo na formiranje novih centara utjecaja u Hrvatskoj, a potencijalno objašnjavaju i političko zbližavanje, uskoro možda i povezivanje konzervativnih saborskih zastupnika Mosta s Tihomirom Oreškovićem. U više navrata kroz medije se provlačila teza da postoje neki zakulisni savjetnici koji usmjeravaju njihovo političko djelovanje i pojedine konkretne akcije. U HDZ-u su uvjereni da su ti američki konzervativni centri moći iz dijaspore počeli utjecati na zbivanja u hrvatskoj politici. Problem je što nisu naklonjeni aktualnom vodstvu HDZ-a te što su u aferi oko smjene Dragana Lozančića duže vrijeme u prilično neugodnoj situaciji držali i predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović. Ona se u ponedjeljak navečer obratila javnosti s dosad politički najsnažnijom poslanicom, u kojoj se ponovo ogradila od ustaškog režima i izjavila da moderna Hrvatska počiva na pomirbi djece ustaša i partizana. Ona se u toj poslanici prvi puta kritički odredila i prema aktualnoj Vladi, te je prozvala zbog atmosfere zagađenosti javnog prostora mržnjom i netolerancijom.