Prošli utorak na sastanku s premijerom Ivom Sanaderom u Vladi Anto Đapić, predsjednik HSP-a, omogućio je Sanaderu da smijeni ministricu pravosuđa Vesnu Škare-Ožbolt. Njih dvojica sastali su se na Sanaderovu inicijativu, te razgovarali o strateškim odnosima dviju stranaka. Sanader mu je obećao da će učiniti sve što može da HSP približi Europskoj pučkoj stranci, da HDZ neće rušiti Đapića s mjesta gradonačelnika Osijeka, a načelno je dogovoreno i da će do kraja mandata HSP davati podršku Vladi u Saboru kada to bude potrebno. To bi trebao biti uvod u njihovu koaliciju na sljedećim parlamentarnim izborima.

Na tom je sastanku definitivno dogovoreno i da će Sanader imenovati Matu Granića, odnedavna Đapićeva savjetnika, na funkciju svog posebnog izaslanika za BiH i pregovore o reviziji Daytona. Suprotno nekim novinskim spekulacijama, ni Granić, ni Đapić nisu zbog iznimno loših međusobnih odnosa Vesne Škare-Ožbolt i Mate Granića, koji još datiraju od razlaza u DC-u I Granićeva uhićenja, tražili da ona ode iz Vlade. Međutim, kada je Sanader zatražio Đapićevu podršku za njenu smjenu, Đapić mu je to, u kontekstu dogovorene suradnje, bez problema obećao.

Tri dana poslije, u petak ujutro, HDZ je ekspresno smijenio Vesnu Škare-Ožbolt. Smjenu je u Saboru tehnički omogućio HSP, ali su razlozi zbog kojih je ona morala otići dublji i uglavnom politički. Više njenih političkih suparnika i donedavnih partnera Nacionalu je izjavilo da se ona dovela u poziciju da je smjenjuju ponajviše zato što uopće ne razumije odnose snaga u hrvatskom političkom miljeu i nema dobar politički instinkt. Tu svoju tezu potvrđuju nedavnim odbijanjem Vesne Škare-Ožbolt da DC spoji s HDZ-om, o čemu je navodno više puta razgovarala s premijerom Sanaderom. To su u HDZ-u doživljavali kao gotovu stvar, koja se trebala realizirati u nekoliko mjeseci. Nacional je o toj inicijativi pisao na početku prosinca, neposredno uoči stranačkog sabora DC-a, ali Vesna Škare-Ožbolt kao predsjednica stranke oštro je odbila tu inicijativu. Tada je Sanaderu telefonom poručila da će izići iz koalicije ako zajedno s njom ne demantira tu informaciju. Oboje su potom to javno demantirali. Sanader joj je to neformalno zamjerio i odlučio krenuti u postupno pripajanje lokalnih ogranaka DC-a. U HDZ-u neformalno tvrde da je Vesna Škare-Ožbolt tako definitivno izgubila priliku vratiti se u HDZ među vodećih deset ljudi u stranci, ali i trajno opstati u političkom životu.

Poznavatelji prilika u HDZ-u tvrde da su njeni prvi ozbiljni problemi u odnosima s HDZ-om počeli u ljeto 2005., kada je odlučila poništiti natječaj za predsjednika Županijskog suda u Zagrebu. Ona je tada naljutila premijera Sanadera, predsjednika Sabora Vladimira Šeksa i Miroslava Šeparovića, glavnog neformalnog pravosudnog kadrovika HDZ-a, koji su neformalno u kandidaturi za tu funkciju podržavali suca tog suda Ivana Turudića. Pretpostavlja se da je Turudić dobio podršku HDZ-a nakon što je na zatvorsku kaznu osudio Hrvoja Petrača. Petrač je bio jedan od osumnjičenih za otmicu malodobnog sina umirovljenoga generala Vladimira Zagorca. Turudić je u tom slučaju sudio, a Šeparović je bio Zagorčev odvjetnik. Za Šeparovića je cijeli slučaj neugodan, jer je on kao zainteresirana strana sudjelovao u tom slučaju pa se može nagađati da je on za Turudića lobirao i iz nekih drugih razloga. Za Šeparovića je neugodna već i činjenica da je s Turudićem prijatelj, jer bi se i zato moglo postaviti pitanje je li Turudić u tom slučaju mogao presuditi posve nepristrano.
Iako Sanader, Šeks i Šeparović nemaju nikakve formalne veze s izborom predsjednika Županijskog suda u Zagrebu, u HDZ-u se računalo da bi njihovo neformalno lobiranje trebalo biti presudno, jer je Turudić ispunio sve formalne pretpostavke za obnašanje te funkcije, a dobio je i većinsku potporu kolega sudaca iz deveteročlanog sudačkog vijeća.

Međutim, Vesna Škare-Ožbolt iskoristila je zakonsku mogućnost i poništila taj natječaj, navodeći kao razlog da je sudačko vijeće Županijskog suda sa samo jednim glasom glasovalo u korist Ivana Turudića: omjer je bio pet prema tri. Neposredno potom više je suradnika ministrice pravosuđa objasnilo Nacionalu da je ona zapravo poništila natječaj zato što je mislila da ni Turudić ni Đuro Sessa, tada Turudićev najozbiljniji protukandidat, nisu najpovoljniji kandidati za tu dužnost. Čim je ona poništila natječaj za predsjednika Županijskog suda, Jutarnji i Večernji list podsjetili su da su britanski špijuni u non-paperu Turudića spominjali kao suca kojeg je korumpirao Hrvoje Petrač i kojeg smatraju jednim od glavnih financijera odbjegloga generala Ante Gotovine. Dokument se u POA-i pojavio nekoliko tjedana prije nego što je Turudić donio nepravomoćnu presudu u slučaju otmice Tomislava Zagorca, a Nacional je o njegovu postojanju javnost informirao nedugo nakon nepravomoćne presude. Vlada nije htjela javno zaštiti Turudića od tih optužbi, ali ga je poslije neformalno podržala u natječaju za šefa Županijskog suda.

Krajem godine, ponovo je raspisan natječaj za tu dužnost, a Vesna Škare-Ožbolt na tu funkciju opet nije imenovala Turudića. Ponovljeni natječaj pratile su i brojne okolnosti koje su upućivale na to da je tijekom njega bilo žestokih neformalnih političkih lobiranja, ponajprije opet za Turudića. Turudić je tada imao čvrsta politička jamstva da će biti imenovan, ali Vesna Škare-Ožbolt to opet nije učinila, nego je na tu funkciju postavila Mirjanu Rigljan, nakon što joj je Vrhovni sud, vjerojatno svjestan političke delikatnosti tog natječaja, opet odlučio prepustiti konačnu odluku.
Okolnosti tog natječaja čak su neformalno posvađale neke dužnosnike HDZ-a, te se u stranci već tada počelo ozbiljno razmišljati o smjeni Vesne Škare-Ožbolt.

Ta epizoda možda je ključni, ali nije jedini razlog koji je pridonio njenoj naprasnoj smjeni. U HDZ-u Vesnu Škare-Ožbolt smatraju odgovornom za curenje povjerljivih informacija iz Vlade, što ona smatra degutantnim neistinama. Krugovi bliski HDZ-u Nacionalu su potvrdili da Vlada posjeduje dokaze za svoje sumnje, što je prošlog tjedna dovelo i do novinskih nagađanja da su tajne službe pratile ministricu pravosuđa. Jedan od čelnika tajne službe još je prije dva mjeseca potvrdio Nacionalu da imaju nepobitne dokaze za ‘subverzivnu djelatnost’ ministrice pravosuđa o čemu su obavijestili premijera.
Vlada navodno posjeduje dokaze da je Vesna Škare-Ožbolt dostavila glavnom uredniku Globusa Igoru Alborghettiju kompletan spis operativne akcije Adria, koja sadržava mjere koje je Vlada poduzimala protiv navodnih jataka Ante Gotovine.

Riječ je o spisu koji ima 500 stranica i brojne fotografije. Kompletan materijal je klasificiran kao državna tajna i neke njegove dijelove Globus je već objavljivao. Za Vladu je posebno neugodno to što bi Globus mogao objaviti i neke dijelove tog dosjea koji bi javnosti sigurno izgledali kao teško kršenje ljudskih prava. Navodno je od 500 stranica tog materijala gotovo 400 posvećeno praćenju obitelji, rođaka i prijatelja Hrvoja Petrača. U materijalu su i fotografije nekih obiteljskih svečanosti Petračeve obitelji, koju su tajno snimali čak i prilikom odlazaka u crkvu na prvu pričest Petračeve kćeri Karle.
Vesnu Škare-Ožbolt u HDZ-u sumnjiče i da je tjedniku Globus davala i neke druge povjerljive materijale, te brifirala njihove novinare povjerljivim informacijama o honorarima odvjetnika haaških optuženika, koje plaća Vlada. Taj tekst, objavljen prije nekoliko tjedana, Miroslav Šeparović vjerojatno također nije dobro primio. On kao odvjetnik Mladena Markača, zajedno s Goranom Mikuličićem, već dvije godine mjesečno prima 21.500 eura honorara.

Osim toga, Luka Mišetić, jedan od odvjetnika Ante Gotovine, nedavno se šokirao kada su ga Globusovi novinari telefonom zamolili da komentira visinu svog honorara, samo nešto više od pola sata nakon što je on o tim detaljima tek okvirno raspravljao s Vesnom Škare-Ožbolt. Stoga se Mišetić na njenu indiskreciju neformalno požalio nekim dužnosnicima Vlade. To je navodno bio posljednji u nizu incidenata koji su Vesni Škare-Ožbolt pripisivali i povod za završnu raspravu o njenoj smjeni. Prije toga Mišetić je također imao neugodnu situaciju, kada su ga pola sata nakon što je informirao ministricu pravosuđa o angažiranju američkog odvjetnika Kehoea, zvali iz Globusa I pitali o detaljima toga dogovora. Mišetić se kune da nikome prije toga u Hrvatskoj nije rekao niti riječi o angažiranju toga odvjetnika I da je jedino ministrica Škare Ožbolt o tome imala informaciju. Naime, premijer Sanader je odredio Vesnu Škare Ožbolt kao ‘oficira za vezu’ između Mišetića I Vlade te je Gotovinin odvjentik bio na stalnoj vezi s ministricom pravosuđa.

Premijer Sanader je na zatvorenom stranačkom sastanku od bijesa bacao papire po sobi. On nije bio ljut samo zbog toga, nego i zato što je čuo da je Vesna Škare-Ožbolt pred nekim novinarima ogovarala neke ministre u Vladi kao nesposobne, a njega je nazvala autokratom. Udar na svoju taštinu nije dobro primio, te je definitivno odlučio provjeriti hoće li imati problema s njenom smjenom u Saboru.
Istodobno je tražio i njenog nasljednika. Prvi je izbor pao na Snježanu Bagić, državnu tajnicu u Ministarstvu pravosuđa. Međutim, ona se na ponudi zahvalila, obrazlažući da želi ostati profesionalac i nastaviti raditi brojne tehnički zahtjevne zadatke koje je već počela raditi. Ona bi pod zapovjedništvom nove ministrice trebala postati glavna osoba za nastavak i ubrzavanje pravosudnih reformi. Vjerojatno ju je zdušno podupro i Miroslav Šeparović, kome je ona bil apomoćnica u vrijeme dok je bio ministar pravosuđa I cijelo su vrijeme ostali u izvrsnim odnosima.
Snježana Bagić počela je značajno profesionalno napredovati u vrijeme kada je Miroslav Šeparović bio ministar pravosuđa. Vesna Škare-Ožbolt tada je bila vrlo bliska pokojnom predsjedniku Franji Tuđmanu, koji joj je povjerio važne dužnosti u Uredu predsjednika. I Šeparovića i nju tada su svrstavali u HDZ-ovu liberalniju struju – u to su vrijeme dobro surađivali i bili u dobrim odnosima. Zbog bliskosti sa Šeparovićem, Vesna Škare-Ožbolt dobro je znala kako napreduje Snježana Bagić. Zato ju je i pozvala da preuzme dužnost državne tajnice za vrijeme svog mandata. S njenim radom Vesna Škare-Ožbolt s pravom je bila vrlo zadovoljna, jer je riječ o stručnoj i marljivoj osobi. Njih dvije su s godinama razvile i prijateljski odnos, tako da svojedobne glasine da ju je Šeparović nametnuo Vesni Škare-Ožbolt kao svoj kadar nisu bile točne. Međutim, njeno prijateljstvo sa Šeparovićem vjerojatno je također djelomično pomoglo u tomu da upravo njoj prvoj ponude da naslijedi Vesnu Škare Ožbolt.
Kako je ona to odbila, nova je ministrica pravosuđa postala Ana Lovrin. Ona se rodila 2. prosinca 1953. u Zagrebu, gdje je završila gimnaziju i Pravni fakultet. Radila je kao pravni referent u Tankerskoj plovidbi u Zadru, a od 1980. do 1993. bila je rukovoditelj pravnih poslova u Zračnoj luci Zadar. Od 1993. do 2001. bila je tajnica grada Zadra, zatim do 2004. zamjenica gradonačelnika, a od 2004. do 2005. gradonačelnica, kao prva žena na čelu toga grada. Kad je nakon lokalnih izbora 2005. otišla s te funkcije, postala je saborska zastupnica i predsjednica Odbora za pravosuđe, članica Odbora za Ustav, poslovnik i politički sustav, te članica Odbora za turizam. Predsjednica je zadarskog HDZ-a, udana je i majka četiriju kćeri. Govori engleski, a hobiji su joj čitanje i klasična glazba.
Krugovi bliski HDZ-u tvrde da je Ana Lovrin idealan izbor za stranku, jer je lojalna, dobro razumije odnose snaga unutar stranke, te pažljivo sluša sugestije o osjetljivim političkim pitanjima. Obraćajući se novinarima u Saboru Ana Lovrin najavila je da će joj glavna zadaća biti još energičnije i bolje nastaviti reformu pravosuđa. “Svakako ću imati dodatnu motivaciju, jer je i dosadašnja ministrica, kako smo to čuli i od premijera, to činila dobro”, rekla je tada Ana Lovrin.
Vesna Škare-Ožbolt doista je napravila neke pozitivne pomake na području pravosuđa i otpočela reformske procese, koje vrijedi nastaviti. Jedan visoki dužnosnik Vlade za Nacional je prošlog tjedna izjavio da mu je žao zbog ovakvog epiloga, jer je ona pokazivala da se taj posao može raditi s lakoćom. Neki krugovi bliski Vladi tvrde da u Ministarstvu pravosuđa neće biti velikih čistki jer se započeti poslovi moraju ubrzati, a dovođenje novih kadrova oduzelo bi dosta vremena. Zato će se vjerojatno promijeniti tek najuži krug suradnika ministrice pravosuđa, jer je logično da ih ona sama odabere, te oni koji eventualno neće iskazati lojalnost novoj šefici.