Francuski romanopisac Victor Hugo najpoznatiji je po romanima ‘Jadnici’, opsežnoj priči o krivo optuženom bjeguncu Jeanu Valjeanu i ‘Zvonaru crkve Notre-Dame’, za kojeg vjerojatno nije mogao pretpostaviti da će jednog dana postati animirani Disneyjev film.

Bavio se i politikom, a borio se i protiv društvene nepravde. Pomogao je spasiti katedralu Notre-Dame, bio je i talentirani umjetnik, proveo je 15 godina u egzilu. Živio je ispunjen i zanimljiv život, a njegova se djela i dalje proučavaju diljem svijeta.

Romanopisac, pjesnik, ilustrator

Victor Hugo imao je mnogo talenata, ali je prije svega bio uspješan romanopisac, pjesnik i dramatičar.

Hugo je rođen 26. veljače 1805. u istočnoj Francuskoj. Prvi roman ‘Han d’Islande’ dovršio je s 21 godinom. Njegov drugi, ‘Bug-Jargal’, dovršen je tri godine kasnije. Hugo je bio pod velikim utjecajem romantičarskog pisca François-Renéa de Chateaubrianda, ali je i sam mnogo pridonio tom književnom pokretu.

Hugo je objavljivao poeziju i drame. Smatra se da njegova drama ‘Cromwell’ u prologu sadrži romantičarski manifest. Njegova drama ‘Hernani’ objavljena je i izvedena u Comédie-Française 1830. godine označila je početak romantizma u Francuskoj.

Osim romana i drama pisao je i pjesme. Između 1829. i 1840. izdao je 5 svezaka poezije. Njegova prva zbirka pjesama objavljena je kada je imao samo 20 godina 1822. godine, a zove se Odes et poésies diverses (Ode i razne pjesme). Njegov rad se toliko svidio tadašnjem francuskom kralju Luju XVIII. da je Hugou dodijelio kraljevsku mirovinu.

Hugo je bio i ilustrator. Tijekom svog života izradio je više od 4000 crteža. Svi Hugovi crteži bili su relativno mali i obično su bili crno-bijeli. Dijelio ih je samo s obitelji i prijateljima. Njegovi se radovi mogu opisati kao apstraktni, i bili su šokantno moderni za to razdoblje. Iako se nadrealistički pokret pojavio tek mnogo kasnije, činilo se da je Hugo bio ispred svog vremena.

FOTO: Comte Stanisław Julian Ostroróg dit WALERY/Wikimedia Commons/Public Domain

‘Zvonar crkve Notre-Dame’ i ‘Jadnici’ su najpoznatija djela Victora Hugoa

‘Zvonar crkve Notre-Dame’ objavljen je 1830. i brzo je preveden na mnoge druge jezike. Priča je smještena u Pariz iz 15. stoljeća, a govori o Quasimodu i Esmeraldi. No, za Huga je najvažniji lik u knjizi bila katedrala Notre-Dame. Originalni naslov knjige bio je ‘Notre-Dame de Paris’ i Hugo je bio ljut zbog drugačijeg prijevoda na drugim jezicima.

‘Jadnici’ su objavljeni 1862., ali Hugo ih je počeo pisati gotovo odmah nakon što je završio ‘Zvonara’. Radnja romana odvija se početkom 19. stoljeća, a dotiče se socijalne nepravde i teškoća siromaha u Parizu tog vremena. Dok je radio na knjizi, Hugo je predosjećao da će biti golema. I bila je! O problemima koje je roman pokrenuo raspravljalo se čak i u Narodnoj skupštini Francuske nakon njegova objavljivanja.

Napisao ‘Notre-Dame de Paris’ kako bi spasio katedralu

Cilj iza romana ‘Zvonar crkve Notre-Dame’ bio je podizanje svijesti o oronulom stanju goleme katedrale u Parizu. Želio je ukazati i na važnost gotičke arhitekture općenito. U vrijeme pisanja tog romana, katedrala Notre-Dame bila je propala. Prekrasni vitraji koje danas možemo vidjeti izvađeni su i zamijenjeni bijelim staklom kako bi se unijelo više svjetla u katedralu, a ostatak katedrale je očajnički trebao popravke.

Knjiga sadrži dugačke opise same katedrale, koji su pozvali Parižane da prepoznaju ljepotu njezinog srednjovjekovnog dizajna. Hugo je bio u misiji spašavanja srednjovjekovne arhitekture u Parizu, a njegov je plan uspio. Knjiga je bila iznimno popularna i započela je razdoblje gotičke arhitekture diljem Francuske i Europe. To je dovelo do velikih obnova i restauracija katedrale Notre-Dame, koje je vodio poznati arhitekt Eugène Viollet-le-Duc.

FOTO: Pixabay

Proveo je 15 godina u egzilu

Godine 1841. Hugo je izabran u Académie Française, francusko vijeće koje ima autoritet nad francuskim jezikom i svim pitanjima u vezi s njim. Hugo je godinama pokušavao biti izabran, ali su ga drugi članovi pokušavali spriječiti jer su bili protiv pokreta kojeg je Hugo bio dio.

Ubrzo se duboko uključio u francusku politiku. Borio se za društvene reforme i rasvijetlio bijedne uvjete siromašnih u Francuskoj. Bio je čak izabran u Narodnu skupštinu, držao je govore protiv smrtne kazne i društvene nepravde. Zalagao se i za besplatno školovanje.

Godine 1851. Napoléon III. je došao na vlast i pozvao na donošenje protuparlamentarnog ustava. Hugo je bio bijesan i javno je osudio novog vođu kao izdajicu Francuske. Nakon toga je pobjegao u Bruxelles, a zatim na Guernsey, engleski otok u blizini obale Normandije. Hugo je živio u egzilu od 1855. do 1870. Dok je bio u progonstvu, objavljivao je pamflete, posvetio se ilustracijama te dovršio i objavio ‘Jadnike’.

Kritizirao smrtnu kaznu

Bio je stvarno strastven oko poboljšanja uvjeta za siromašne i iskorjenjivanja smrtne kazne. Vjerovao je da je okrutna i barbarska, bez obzira na situaciju. Kad je Hugo izabran u Narodnu skupštinu, većina njegovih govora pozivala je na ukidanje smrtne kazne.

Također je objavio kratki roman Le Dernier Jour d’un Condamné (Posljednji dan osuđenika), u kojem je opisao razmišljanja čovjeka osuđenog na smrt. Hugo je smatra giljotinu grubom i neciviliziranom. Spomenutim je romanom podigao svijest o brutalnosti smrtne kazne.

Hugov rad u Francuskoj pripisuje se zaslugama za poticanje zemalja poput Portugala, Kolumbije i Ženeve da ukinu smrtnu kaznu.

FOTO: Wikimedia Commons/Public Domain

Za smrt kćeri saznao iz novina

Hugo je bio oženjen Adèle Foucher 1822.. Poznavali su se još od djetinjstva, a zaručili su se u tajnosti jer je Hugova majka nije voljela. Službeno su se vjenčali tek nakon smrti Hugove majke.

Par je imao petero djece. Njihov prvorođeni sin po imenu Leopold umro je kao dojenče, a uslijedilo je rođenje Léopoldine, Charlesa, François-Victora i Adèle.

Tragedija se dogodila 1843. kada se Léopoldine, njegova miljenica, utopila u dobi od 19 godina. Bila je na brodu sa svojim mužem kada se brod prevrnuo. Težina njezinih teških suknji vukla ju je u smrt. Hugo je putovao južnom Francuskom kada je saznao za vijest iz novina koje je pokupio u kafiću.

Pravi ženskar

Iako je Hugo bio oženjen, kroz život je imao mnogo ljubavnica. Osim toga, i njegova je supruga imala vanbračne afere. Ipak, živjeli su zajedno gotovo pola stoljeća, prije nego je 1868. godine Adèle umrla.

Hugo je imao mnogo povremenih veza, ali postoje barem dvije ljubavnice koje vrijedi spomenuti. Prva, Juliette Drouet, bila je potpuno opsjednuta Hugom i čak je s njim otišla u egzil. Hugo je otišao toliko daleko da ju je nazvao svojom “udovicom” 1870. No, čak ni nakon smrti svoje supruge, Hugo se nikad nije službeno oženio s Drouet.

Léonie d’Aunet bila je još jedna Hugova važna ljubavnica. Također je bila udana, a par je uhvaćen 1845. Hugo se izvukao, ali d’Aunet je osuđen na 2 mjeseca zatvora i još 6 mjeseci u samostanu.

Budući da je bio pisac, Hugo je sve svoje afere i seksualne odnose šifrirano bilježio u svoj dnevnik. Bio je u vezi sa sluškinjama, glumicama, prostitutkama pa čak i revolucionarkama poput slavne Louise Michel.

FOTO: Edmond Bacot/Wikimedia Commons/Public Domain

Pisao je gol

Iako je Victor Hugo smatran genijem, povremeno je doživljavao spisateljsku blokadu. Nije mogao zadržati pažnju dugo vremena pa je morao smisliti rješenje za taj problem.

Tražio bi da ga skinu i ostave u sobi da piše gol kako bi se riješio spisateljske blokade. Victor Hugo bi se obukao tek nakon što je završio s pisanjem za taj dan.

Bio je predodređen za zanimljiv život

Otac Victora Hugoa rado je govorio svom sinu da način na koji je začet nagovještava vrlo jedinstven život. U svibnju 1801. njegovi roditelji, Leopold i Sophie, bili su na 914 metara iznad razine mora kada je on začet, a Victor je nastavio ispunjavati očevo proročanstvo o nevjerojatnom životu. Danas je točno mjesto začeća Victora Hugoa označeno kamenom pločom.