MATIJA DEDIĆ KONCERTOM U KINU SC-a OBILJEŽAVA 25 GODINA RADA
Matija Dedić 13. travnja, u Kinu SC-a, obilježit će 25 godina umjetničkog rada. Uz njega nastupit će brazilski kontrabasist Romulo Duarte i francuski bubnjar Manu Katche. Dedić će ovim koncertom najaviti novi album, sniman u Parizu i Kopenhagenu u srpnju za Alliance Records iz New Yorka, kao i ZG Jazz Festival, pod pokroviteljstvom Grada Zagreba.
Nacional: Koncertom u zagrebačkom SC-u obilježavate 25 godina karijere. Što tako velika brojka znači za vas?
Izrazito sam sretan i ponosan činjenicom da sam na vrlo lijep način opstao na regionalnoj i međunarodnoj sceni, kao izvođač koji ne dolazi iz komercijalne glazbe. Brojka 25 rezultat je fanatičnog rada i ljubavi prema ljepoti glazbe. Rezultat je i velike upornosti s obzirom na to da je put bio prilično težak. Krenuo sam tek u 18. u nove glazbene izazove, od sviranja na ulici u Grazu, gažiranja po raznim vjenčanjima… Danas imam pet albuma za svjetsko tržište s etabliranim imenima svjetske scene, svirao sam gotovo na svim kontinentima a imam i 30 Porina. Grešaka je naravno bilo, život je paralelno pisao i neku svoju priču ali, eto, preživio sam. Zahvalio bih Gradskom uredu za kulturu i Gradu Zagrebu koji mi je nebrojeno puta izašao ususret kada mi je bilo bitno pa tako i sada za ovaj koncert u SC-u 13. travnja.
Nacional: Ovom prilikom predstavit ćete novi album koji je nešto drugačiji, kao što ste i sami rekli – to je novi Matija Dedić. Po čemu se razlikuje od prethodnih i zašto ste krenuli u te vode?
Budite uvjereni da nisam započeo ni s pjevanjem niti sam krenuo putem crossovera, primjerice. Kada bih i došao u tako nezavidnu situaciju glazbeno životnu situaciju, razmislio bih najiskrenije i o drugim mogućnostima izvora prihoda. Radi se isključivo o projektu koji produkcijski, svirački i vrlo vjerojatno autorski, odudara od prethodnih projekata te naglašava moje afinitete i prema nekom drugom, jazzu srodnom pristupu koji nije strogo u navedenoj domeni.
Nacional: Imate i dosta suradnji, i to s vrhunskim glazbenicima, a jedan od njih je i Manu Katche, kako je došlo do rada s njim i što ste zajedno stvorili?
Morao sam lagano objaviti novi uradak za strano tržište te sam nakon prilično dugo vremena shvatio da je upravo Manu Katche, stari znanac s albuma Unca Fibre na kojem smo radili, upravo ta osoba koja mi treba. Veliko ime koje se veže pretežno uz suradnje sa Stingom, Peterom Gabrielom, Simple Minds, ali isto tako vrhunski all round bubnjar koji dugi niz godina stvara svoju lijepu glazbu za etiketu ECM, pod čijim sam velikim utjecajem od svoje mladosti. Na snimanju se dogodila predviđena fuzija moje glazbe koja ovaj put ima jako puno prostora i puno se više oslanja na groove. Manuova svirka iz mene je u potpunosti izvukla pop/jazz pristup muziciranju koji volim i koji primjerice kod nastupa s Gibonnijem ili s Gabi, dolazi najviše do izražaja s moje strane. Ja sličan album do sada nisam napravio, što je bila i namjera te sam možda i razveselio dosta ljudi koji me preferiraju i koji su godinama baš to od mene priželjkivali.
Nacional: Odakle crpite inspiraciju za svoju glazbu? Stalno neki novi eksperimenti, novi koncerti, novi suradnici, albumi, koliko još toga možete dati, ima li kraja Matiji Dediću?
Genetika mi je puno dala, plus što i dalje svakodnevno fanatično radim i proučavam sve vezano uz moj glazbeni svjetonazor. I dalje sam zaljubljen u ono što vjerujem i to smatram najvećom blagodati. Kad sve zbrojim, nije toliko teško stalno nalaziti motiv za sviranjem, ali isto tako nije nimalo lako biti stalno inspiriran za komponiranjem. To je neka druga problematika. Ja ionako skoro isključivo uživam jedino u live nastupima od kojih i živim te mi ljubav prema klasičnoj glazbi i dobro snalaženje u raznim ostalim formama omogućavaju konstantne koncertne aktivnosti s raznim istomišljenicima 50-60 puta godišnje već duži niz sezona. Da, ja sam piano player, od Bacha do acid jazza. Mogu li dati još od sebe, pokazat će vrijeme. Trenutačno mislim da mogu. Kraj je jedino tada kada me ne bude.
Nacional: Jazz je specifična glazbena forma koja nije toliko komercijalna u Hrvatskoj. Jazz glazbenici su itekako prepoznati, ali čini mi se da više rade vani, gdje imaju sjajan uspjeh. Koliko je u Hrvatskoj prepoznata ta scena i je li vam važno da popularizirate jazz, je li to uopće važno?
Jazz nije nikada niti nigdje kroz povijest bio komercijalna forma. Ni u puno naprednijim sredinama od naše. On kroz povijest ima svoje uspone i padove, ali je i danas tu, što jasno pokazuje kolika je njegova snaga i važnost. O stanju jazza kod nas ne volim puno pričati s obzirom na to da mi apsolutno teško pada suočiti se s činjenicom kako nešto što mi je svetinja i što je još prije samo sedam, osam godina imalo priličnu važnost u glazbenoj ponudi naše zemlje, danas… No nisam tu da se žalim jer sam pronašao neki svoj put, ali za plejadu divnih mladih svirača koji su se pojavili zadnjih godina uistinu je nesreća započeti svoj put u ovakvim ekonomsko-moralnim okolnostima. Teško je bez Boška, trudimo se i KC-u Mesnička i ja uz veliku pomoć Grada Zagreba u Kontesi i još poneki pojedinci, ali nije nimalo lako ni zahvalno vrijeme. Da nema festivala jazz.HR/HDS, bili bismo jedini glavni grad u Europi koji nema takvu manifestaciju. Nadam se i još jednom festivalu koji će se, vjerujem, pokrenuti i koji će makar malo popraviti ovaj uistinu vrlo slab dojam koji ostavljamo kao sredina potpuno nezainteresirana za glazbeni kulturu takve vrste. Mladima bi savjet bio da pokušaju vani, ali ako svi odu ostavljamo potpuno slobodan prostor najezdi nemuzikalnih amatera i samoprozvanih genijalaca koji imaju o sebi veliko mišljenje i koji sve više dominiraju u eteru. Da, možda sam i ja ostao ovdje kako bih se borio protiv toga.
Nacional: Kako ćete obilježiti ovu veliku godišnjicu, osim ovim koncertom? Planirate li još koncerata?
Nakon Zagreba idemo u Beograd, a nakon toga naravno da priželjkujem još nastupa ali realno, nije lako hvatati legendu kao što je Manu.