‘SREDOZEMNI I SREDNJOEUROPSKI KULTURNI KRAJOLICI HRVATSKE’: 25 godina nakon prvog postava u Strasbourgu, izložba umjetničkih fotografija prvi put je postavljena u Zagrebu, na Fakultetu hrvatskih studija, do 24. srpnja

Nigdje Mediteran nije tako srednjoeuropski i nigdje srednja Europa tako mediteranska kao u Hrvatskoj’

Te riječi velikog hrvatskog filologa, pokojnog Radoslava Katičića, mogu biti shvaćene kao misao vodilja izložbe „Sredozemni i srednjoeuropski kulturni krajolici Hrvatske“ koja je, u organizaciji Hrvatske paneuropske unije, postavljena u Europskom parlamentu u siječnju 1996., zatim u Palači UNESCO u Parizu, Beču, Berlinu, Dresdenu, Münchenu, Pragu, Bratislavi, Budimpešti, Solunu, Kairu i Dubrovniku. Hrvatska paneuropska unija obavijestila bi sva hrvatska veleposlanstva o mogućnosti postavljanja takve izložbe, a onda bi zainteresirani veleposlanici dogovarali s Ministarstvom vanjskih i europskih poslova prijevoz izložaka i pokriće troškova, a s HPEU-om postavljanje izložbe. Danas, 25 godina nakon prvoga postava u Strasbourgu, izložba umjetničkih fotografija umjetničkih spomenika koji ponajbolje ilustriraju hrvatsku kulturu prvi put je postavljena u Zagrebu, na Fakultetu hrvatskih studija gdje će ostati do 24. srpnja, nakon čega seli u druga središta, možda prvo u Split.

Postavljanje ovakve izložbe u središtu EU-a i u europskim gradovima u skladu je s misijom Hrvatske paneuropske unije osnovane 1991. Ta nevladina udruga imala je cilj obavijestiti međunarodnu paneuropsku javnost, europske političare i novinare o ratu protiv Hrvatske i istini o Hrvatskoj. Uz izložbu je izdan i manji priručnik o hrvatskoj kulturi i baštini koji je preveden na njemački, francuski i engleski. Jedan od osnivača i prvi predsjednik HPEU-a bio je i današnji predsjednik te udruge, akademik Mislav Ježić koji se za Nacional prisjetio kako je to izgledalo prije 25 godina.

„U Međunarodnoj paneuropskoj uniji kojoj je tada nadvojvoda Otto von Habsburg bio predsjednik, tri ravnopravna potpredsjednika Adam Fergusson, Michel Habib-Deloncle i Ingo Friedrich, a mene su izabrali za prvoga potpredsjednika, raspravljali smo 1995. o tome kako da predstavimo Hrvatsku u europskim tijelima tako da osporimo mnogobrojne predrasude o balkanskoj zemlji, ‘tamošnjim zaraćenim plemenima’ i slične i da potaknemo približavanje i priključenje Hrvatske europskim tijelima, prvo Vijeću Europe, a zatim i Europskoj uniji. Tako se je rodila zamisao o izložbi koju je prvi predložio parlamentarni asistent Otta von Habsburga, Stephan Baier. Uvidjeli smo da odrednice ‘sredozemni’ i ‘srednjoeuropski’ nude jasan kulturološki pristup koji ne nameće političke prosudbe, ali implicira što bi bio ispravan politički pristup zemlji takva identiteta. Pri prvome postavljanju izložbe u Europskome parlamentu, prostor se mogao dobiti samo tako da ga zatraži netko od europskih zastupnika. To je za Paneuropsku uniju učinio predsjednik Otto von Habsburg. Ne bi ga mogla dobiti nijedna državna ustanova, a pogotovo ne iz zemlje koja nije bila članica Europske unije kao Hrvatska“, rekao je Mislav Ježić.

Kako kaže, nakon Oluje porastao je pritisak u EU-u na Hrvatsku, bile bi joj službeno nametnute i sankcije EU-a, ali nije postignut konsenzus u Uniji samo zato što se austrijski ministar vanjskih poslova Alois Mock i njegov stalni tajnik Albert de Rohan nisu s time složili.

„Ipak su mnoge vlade nametnule tihe sankcije, a i hrvatski su diplomati imali velikih teškoća da ih netko u vladama Europske unije u to vrijeme primi. Sada je bilo još potrebnije promijeniti sliku o Hrvatskoj i suprotstaviti se predrasudama i pritiscima sila koje su imale drugačije geopolitičke planove. Zahvaljujući Međunarodnoj paneuropskoj uniji i njenu predsjedniku mi smo mogli tomu dati vrijedan prinos. Samo nebo nam je pomoglo time što se neka izložba u siječnju 1996. otkazala jer se inače na takav prostor čeka oko dvije godine, pa je Otto von Habsburg svojim ugledom postigao da se taj termin dodijeli nama. Dobili smo dopuštenje da po cijeloj zgradi, po svim prometnim hodnicima Europskoga parlamenta i Vijeća Europa polijepimo plakate koji su pozivali na izložbu i nosili ogromnim slovima tiskan natpis Croatia. Tako smo na dva tjedna osvojili za Hrvatsku dvije europske tvrđave u koje Hrvatska još nije bila ušla. Izložba je bila otvorena u tjednu plenarnoga zasjedanja Europskoga parlamenta i na početku mandata novih zastupnika. Bila je postavljena u auli ispred dvorane Robert Schuman, kuda su svi zastupnici morali iz svojih ureda proći na putu u plenarnu dvoranu ujutro i poslijepodne u dolasku i u povratku. Nitko je nije mogao ne vidjeti. Zahvaljujući izložbi, Hrvatska je ušla u europski obzor mnogih koji su prije o njoj malo znali ili imali krive predodžbe.“

Na izložbi se, ističe, moglo vidjeti da Hrvatska ima dragocjenih prethistorijskih nalaza, a pogotovo da ima izuzetno reprezentativnih antičkih spomenika, da ima predromaničku umjetnost koja pripada u europske vrhunce toga razdoblja, da ima izvrsnu romaniku, da ima i gotike, da je u renesansi opet na visokoj europskoj razini u arhitekturi i u skulpturi, no dok na Mediteranu ima lijepih palača i crkava, na sjeveru ima gotovo isključivo fortifikacijsku arhitekturu zbog stoljetnoga obrambenoga rata protiv osmanlijskih osvajača, da se u baroku javlja preporod i obnova i na sjeveru te da u 19. stoljeću ima historicističke i eklektičke stilove kao i velik dio Europe, a da u 20. stoljeću opet ima sjajne secesije i vrhunskih umjetnika poput Ivana Meštrovića.

„Lijepo su se mogle prepoznavati sredozemne značajke predromanike, romanike ili renesanse, i kontinentalne i srednjoeuropske značajke gotike i baroka, zastupljena su sva razdoblja i svi stilovi zapadnoeuropske umjetnosti. Stoga su izložba i priručnik mogli tada odigrati svoju ulogu za širenje objektivnih znanja o hrvatskoj kulturi, a danas mogu ne samo evocirati nekadašnji smioni pothvat postavljanja izložbe u Europski parlament, a zatim Palaču UNESCO i niz europskih prijestolnica i središta, nego i dalje govoriti o složenosti kulturnoga značaja Hrvatske i o njegovoj ugrađenosti u europsku i međunarodnu kulturu, a posebice u sredozemnu i srednjoeuropsku, u kojima dostojno participira svojim kulturnim nasljeđem. Kako je upravo takvo složeno, uključivo i poredbeno shvaćanje hrvatske kulture osnova reformiranim programima novoutemeljenoga Fakulteta hrvatskih studija, u ovome je trenu taj fakultet upravo idealno mjesto da se u njemu postavi izložba, čija je spoznajna poruka ostala jednako aktualna i nakon četvrt stoljeća i danas je treba prenositi studentima Hrvatskih studija, a naravno i široj hrvatskoj kulturnoj javnosti“, zaključio je Ježić.