Brana Peruća nasuta je brana na rijeci Cetini u blizini Sinja sagrađena 1958. godine, u svrhu korištenja voda rijeke Cetine za proizvodnju električne energije na hidroelektrani Peruća. Tijekom Domovinskog rata HE Peruća bila je pod okupacijom srpske paravojske JNA koja je prijetila rušenjem brane Peruća. Naime, 28. siječnja 1993. godine spriječen je pokušaj rušenja brane Peruća, čime je okončana 17 mjesečna prijetnja agresora da će, rušenjem brane, vodena stihija uništiti cijelo nizvodno naseljeno područje te ugroziti 40 tisuća ljudskih života i imovinu građana.

Brza i učinkovita reakcija hrvatskih snaga

Toga je dana spriječen zamišljen scenariji koji je započeo još 1991. godine, kada je neprijatelj zaposjeo objekte brane i strojarnice te u injekcijsku galeriju i preljevnu građevinu na pet mjesta postavio 20 i 30 tona eksploziva. Hrvatska je vojska pokrenula oslobodilačku operaciju “Peruća”, kojom su srpske snage odbačene od brane, a neprijateljske vojne snage 28. siječnja 1993. aktivirale su otprije postavljeni eksploziv. Naboji su eksplodirali, ali brana unatoč teškim oštećenjima nije popustila. Potpuna je katastrofa spriječena zahvaljujući u prvom redu Marku Nicholasu Grayu, pripadniku britanskih snaga UNPROFOR-a, koji je shvaćajući potencijalnu opasnost u slučaju miniranja brane o mogućoj katastrofi obavijestio zapovjednika mirovnih snaga UN-a na prostoru bivše Jugoslavije Satisha Nambiara.

Postrojenje HE Peruća nakon miniranja u cijelosti je bilo potopljeno i naplavljeno muljem, i premda je brani prijetilo samourušenje zbog velikih oštećenja, brzom intervencijom Hrvatske vojske i zaposlenika HEP-a, suludi plan potpunog urušavanja brane nije se realizirao.

Jedinstven graditeljski pothvat za početak novog života

Već početkom kolovoza 1993. započela je sanacija brane i ubrzo je utemeljen Operativni stožer HEP-a za njezinu sanaciju te radni tim koji je trebao pripremiti i provesti sanaciju brane i rekonstrukciju opreme HE Peruća.

Obnova je u cijelosti završena 1996. godine, a obnova brane i HE Peruća smatra se jedinstvenim graditeljskim pothvatom nakon kojeg su i brana i HE Peruća zasjele još ljepšim sjajem.

Ali premda se o brani Peruća u ono vrijeme pisalo u domaćem tisku, ali i u stranim stručnim časopisima, s obzirom na to da su miniranja i rušenja brana rijetkost i u ratnim okolnostima te kako je obnova provedena nadomak neprijatelja, nerijetko i pod granatama, može se reći kako rušenje i obnova brane Peruća nisu odgovarajuće predstavljeni ni stručnoj ni široj javnosti.

Podsjetnik koji svake godine pobuđuje dvojake osjećaje

Obljetnica spašavanja brane Peruća svake je godine prigodan podsjetnik kojime se obilježava i slavi nacionalni ponos, ali i svih onih koji su zaslužni za njezin opstanak i uspješan oporavak.

Međutim, osim osjećaja radosti i ponosa, istovremeno je prisutan i osjećaj tuge pri sjećanju na hrvatske branitelje, poginule i ranjene koji su se borili za spas ljudi, brane i prirode. Stoga je 28. siječnja svojevrsni spomendan HEP-a koji u njegovoj višestoljetnoj povijesti, i nakon dvadeset i tri godine, pruža priliku da se s ljubavlju i zahvalnošću prisjetimo onih koji su dali živote za slobodnu i nezavisnu Hrvatsku.