Peter Paul Schilovsky je u engleskom Birminghamu isprobao automobil napravljen po ruskom (!) projektu, kojem je poprečnu stabilnost osiguravao žiroskopski mehanizam za balansiranja…

U Velikoj Britaniji je 90-ih postojao Klub loših automobila, koje je utvrdilo sljedeće relevantne kriterije za upis nekog modela u njihov registar: automobil bi trebao biti ružan, kompleksan, preskup, težak za popravak, nepouzdan, slabih performansi i inferiornih voznih svojstava.

Dakako, gotovo je nemoguće pronaći auto koji bi udovoljavao baš svim postavljenim kriterijima, tako da je ispunjenje bilo koja tri uvjeta bilo dostatno za upis. Tako, ali i dodatnim pravilom, eliminirani su automobili koji su dobro obavljali svoju osnovnu namjenu, ma koliko bili neprikladni za neke druge, a tradicionalni laureati internetskih odabira za najgori automobil, Yugo ili Trabant, bili su ‘pod istragom’ i nisu automatski primani u članstvo.

No, članovi udruge ipak su uspjeli pronaći jedan automobil koji je udovoljavao svim navedenim kriterijima, Wolseley Gyrocar iz 1914., koji samim time mora ponijeti titulu vjerojatno najgoreg automobila ikada proizvedenog, iako je zapravo bila riječ o vrlo zanimljivom znanstvenom eksperimentu.

Ideja žiroskopski balansiranog automobila je da ima samo dva kotača, dok se ravnoteža održava uz pomoć žiroskopa, a u nekim slučajevima i klatna. Grof Šilovski iz ruske carske obitelji bio je uvjeren kako bi upravo vozilo zasnovano na ovim principima savršeno pogodovalo njegovoj zemlji, koja nije imala razgranatu mrežu prometnica, ali su već postojale iskoristive željezničke pruge, te je naručio izradu prototipa od britanske tvornice Wolseley.

Bio je to neobično nezgrapan i neskladan stroj, čijih je 2.75 tona pokretao motor od samo 20 KS, a krug okretanja bio je veličine manjeg otoka, no ono što se željelo dokazati zapravo je uspjelo. Čak i u polaganoj vožnji (jedinoj za kakvu je i bio sposoban) mogli ste se s jedne strane uspeti na Gyrocar bez da mu poremetite balans, a tek u trenucima kada bi se žiroskop zaustavio, automatski bi se spuštali držači sa strane, da se vozilo u mirovanju ne prevrne.

Održano je nekoliko pokusa, a usprkos letalnom dojmu vozila, nisu zabilježeni nikakvi incidenti. No tada je izbio svjetski rat, grof se vratio u Rusiju i nestao, daljnja istraživanja koncepta obustavljena su, jer su koncepti razvijanja oružja za ubijanje protivničkih vojnika i civila ipak imali prioritet.

Gyrocar se povlačio po tvornici do sredine 20-ih, kada su ga naprosto – zakopali u zemlju. Potkraj tridesetih promijenili su mišljenje i otkopali ga, restaurirali i izložili u tvorničkom muzeju, samo da bi ga 1948. iz nekog razloga ipak odlučili uništiti.

Stoga su ovih nekoliko slika jedina uspomena koju čuvamo na možda najgore i najnezgrapniji vozilo ikada napravljeno, no ujedno i fascinantno zanimljiv eksperiment iz vremena otvorenih ideja i istraživanja alternativnih pravaca razvoja, prije dosadnjikave standardizacije svjetske automobilističke industrije.