‘Oprosti mi pape, sve te grube riči i moj život sada na tvoj život sliči, Oprosti mi pape, sad razumin tebe, gledan tvoju sliku gledajući sebe’, među impresivnijim su stihovima Momčila Popadića, koji je preminuo prije sad već davnih 29 godina.
Momčilo Popadić – Pop, Pope ili Momo rođen je 25. ožujka 1947. u mjesto Blato na otoku Korčuli. Bio je novinar, književnik, pjesnik i esejist, jedan od doajena splitske pisane riječi zlatnog doba 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća. Svoj novinarski vijek je proveo u Slobodnoj Dalmaciji, poznat kao autor reportaža u kojem se novinarstvo i književnost dodiruju i isprepleću. Uvijek je pisao samo “iz sebe i za sebe”. Za njega je pisanje bilo način života. U svojim je pjesmama otpjevao zavičaj, drage ljude, jedinstveno dalmatinsko ozračje, uvale i otoke, brodove, more…
Jedan je od najznačajnijih uglazbljenih “pjesnika Dalmacije”, a mnoge se njegove pjesme i danas izvode i pjevaju. U suradnji sa skladateljima Zdenkom Runjićem i Rajkom Dujmićem, njegove pjesme su postigle veliku popularnost u izvedbama Olivera Dragojevića i Novih fosila.
Ča je život vengo fantažija, Oprosti mi pape, Skitnica, Tonka, Reci mi tiho tiho, Košulja plava, Ključ je ispod otirača – samo su neke od njegovih antologijskih uglazbljenih pjesama.