Jedna je vidjela ubojice, druga ih je samo čula. Dvadeset godina nakon pokolja u srednjoj školi Columbine, dvije bivše učenice još uvijek vidaju rane, koje se otvore svaki put kada se u zemlji dogodi novo krvoproliće.
“Devetnaest godina sam tužna, slomljenog srca. No tuga se pretvorila u bijes, jer se ništa ne mijenja”, rekla je za France Prese Amanda Duran, koja je imala 15 godina kada joj se toga dana okrenuo svijet.
Duran je 20. travnja 1999. imala dogovoren sastanak sa savjetnicom u svojoj srednjoj školi, u saveznoj državi Colorado, kako bi razgovarala o tome što je tišti. Došla je malo ranije i čekala u biblioteci kada je čula neku buku.
Nedugo potom dvojica teško naoružanih mladića ušla su u prostoriju. To su bili Eric Harris i Dylan Klebold, učenici koje nije poznavala.
Bacila se pod stol. “U jednom trenutku čula sam glasan prasak: upravo su ustrijelili djevojku pored mene”, kazala je. “Bila sam sigurna da sam sljedeća, pa sam se skutrila, štiteći se rukama i čekala, čekala…”
U tom trenutku, Alisha Basore, tada 17-godišnjakinja, išla je na sat likovnoga. Učenici u njezinoj blizini razbježali su se zbog detonacija. Ona je bila ozlijeđena u nesreći četiri mjeseca prije, pa joj je bilo teško trčati, ali je uspjela pobjeći.
“Meci mi nisu zujali pored ušiju i u mene nije bilo upereno oružje. To, nažalost, nije spriječilo da budem traumu”, potužila se mlada žena, duboko obilježena smrću svoje najbolje prijateljice, raznesenim licem jednog prijatelja, pogrebima poznatih….
Bulimija i utjeha na internetu
Dvojica napadača su u sat vremena mahnitog pohoda ubila 12 učenika, jednog nastavnika i ranila još dvadesetak osoba, nakon čega su okrenuli oružje na sebe.
Amerika do tada nije doživjela takav pokolj u školi.
U godinama koje su slijedile, preživjeli se bore s napadima anksioznosti, dubokom tjeskobom, nesanicom.
Alisha Basore, danas frizerka, još pati od bulimije. “To je jedna zločesta ‘beštija’ koja ne želi otići. Ali općenito, sada uspijevam kontrolirati stres”, kazala je.
Amanda Duran smiruje se gledajući video chat na internetu. “Moj se muž smije, ali to me smiruje…”
Samoubojstvo njezina brata 2007. povećalo je njezinu patnju. On je u toj školi bio član kluba mladića s margine koji se su prozvali “mafija u balonerima” i površno je poznavao dvojicu ubojica. Iako oni nisu nikada bili članovi njihove skupine, Amandin brat bio je osumnjičen da je bio s njima povezan. Nedugo nakon pucnjave, “dobio je prijetnje smrću”, kazala je.
A nakon njegovog samoubojstva, na internetu su neki likovali. Tada je osjetila potrebu da progovori kako bi ga obranila i objavila je niz videa na YouTubeu. “To je bilo jako katarzično”, kazala je.
Ništa se nije promijenilo
No zbog pokolja u Las Vegasu (58 mrtvih, 2017.) i u srednjoj školi u Parklandu (17 mrtvih, 2018.) ponovno je potonula.
“Zaista sam poludjela”, rekla je, ogorčena pasivnošću političkih dužnosnika.
Nakon pokolja u osnovnoj školi Sandy Hook (26 mrtvih, 2012.), “čovjek bi pomislio da će se donijeti novi zakoni o oružju ili barem obvezu provjere psihijatrijske prošlosti kupaca oružja, kazala je. “Ali ništa se nije dogodilo i to me ljuti.”
Ljuti se i što su dvojica ubojica “i dalje izvor inspiracije mnogim luđacima”.
Škole u Coloradu bile su u srijedu zatvorene zbog prijetnje jedne 18-godišnjakinje koja je postala “fascinirana” pokoljem u srednjoj školi Columbine. Naposljetku je pronađena mrtva, navodno se ustrijelila, objavile su vlasti.
Alisha Basore kazala je da je “mentalno zdravlje daleko važnija bitka” od regulacije oružja.
Razumije ipak “bijes” srednjoškolaca koji su preživjeli pucnjavu u Parklandu, koji se već godinu dana bore za uvođenje strožih propisa za kupnju oružja.
Amanda Duran “im se divi”.
“Mobilizirali su se da bi promijenili zakone”, kazala je. “Mi smo se samo nadali povratku u normalan život.”