Javnom tribinom s temom “Gradska knjižnica i čitaonica Vinkovci – u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti” u utorak navečer proslavljena je 140. obljetnica te kulturne ustanove, koja je osnovana 1875. godine, a najteže je razdoblje proživjela tijekom Domovinskog rata, kad je njezina zgrada granatirana i izgorjela.

Vinkovačka Gradska knjižnica i čitaonica danas ima oko 160.000 jedinica knjižnične građe, a glavni problem nam je nedostatak prostora, koji nam je potreban za daljnji razvoj, upozorila je njezina ravnateljica Emilija Pezer. Oko 650 četvornih metara korisne površine nije dovoljno za sve što knjižnica želi i provodi u suradnji s korisnicima, kojih je samo u Vinkovcima oko 5000, rekla je, napominjući da je korisnika mnogo više jer se iskaznicom koristi više članova jedne obitelji.

Po njezinim riječima, kako bi nadoknadili nedostatak prostora, djelatnici knjižnice često ‘gostuju’ u školama, vrtićima i raznim udrugama kako bi razvijali te potaknuli naviku i potrebu za čitanjem. “Odlazimo iz prostora knjižnice i nastojimo knjižnicu razvijati izvan ovih zidova uključujući što širu populaciju”, rekla je Pezer.

Pročelnik za turizam i kulturu Mario Banožić poručio je kako je budućnost vinkovačke Gradske knjižnice i čitaonice neupitna jer je projektom Hrvatskog doma, koji bi se iduće godine trebao početi graditi na mjestu u ratu izgorjele knjižnice, previđeno čak 3000 četvornih metara za novu knjižnicu. “Ovih dana završavamo i novo skladište za knjige koje će biti moderno opremljeno i nadam se da će djelatnici još malo izdržati do preseljenja u Hrvatski dom”, rekao je Banožić.

Na tribini održanoj u knjižnici govorila je i Vera Erl, ravnateljica te ustanove od 1966. do 1975. Početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća provedena je reorganizacija, tako da korisnici više nisu bili po strani, nego su počeli dolaziti u knjižnicu. “I dalje se radilo na promocijama, izložbama i prikupljanju građe. Počelo se s otkupom rukopisa Josipa Kozarca i organizacijom Vinkovačkih jeseni”, prisjetila se Vera Erl.

Gradska knjižnica i čitaonica sljednik je Vinkovačke čitaonice, osnovane 1875. godine u kavani “Zum Keiser von Öesterreich” za banovanja Ivana Mažuranića, kada su Vinkovci bili sastavni dio Vojne krajine. Čitaonicu su osnovala 33 ugledna Vinkovčana. Godine 1882. kupljena je prva knjiga napisana na hrvatskome jeziku, “Književno cvijeće” Lavoslava Kučere. Tijekom Prvoga svjetskog rata čitaonica nije radila, a u Drugome svjetskom ratu u njezinim prostorijama bili su smješteni njemački vojnici. U ljeto 1945. čitaonica se ujedinila s knjižnicom željezničara i tako je nastala Knjižnica i čitaonica Narodnog fronta. Knjižnica 1961. mijenja naziv u Narodna knjižnica i čitaonica Vinkovci, a 1991. posjedovala je 75.000 knjiga, 1239 časopisa, 365 dijafilmova te 523 gramofonske ploče ozbiljne glazbe.

Pogođena neprijateljskim granatama, u noći sa 16. na 17. rujna 1991. knjižnica je potpuno izgorjela, a njezina je obnova počela 1992. godine. Dodijeljena joj je zgrada u Gundulićevoj ulici, u kojoj je i danas.

Danas vinkovačku Gradsku knjižnicu i čitaonicu na dan prosječno posjeti oko 400 korisnika, a ujedno je i matična knjižnica za narodne i školske knjižnice Vukovarsko-srijemske županije.