Grad Zagreb je lani s prihodom od 6,57 milijardi kuna ostvario 42 posto ukupnih prihoda svih gradova, a prihod po stanovniku u glavnom je gradu iznosio 8.177 kuna, dok je 12 gradova i čak 33 općine imalo prihode po stanovniku veće od Zagreba, neki su od podataka iz najnovijeg Newslettera Instituta za javne financije (IJF).

U radu “Ostvarenje proračuna općina, gradova i županija u 2017.” Katarina Ott, Mihaela Bronić i Branko Stanić su, na temelju baze podataka Ministarstva financija, sistematizirali osnovne podatke o ostvarenju proračuna svih lokalnih jedinica – 20 županija, 128 gradova i 428 općina – u 2017. odnosno podatke o prihodima i rashodima te suficitu ili deficitu (po stanovniku i ukupno).

Među zanimljivostima te sinteze i činjenicama koje se ponavljaju iz godine u godinu navode kako u razdoblju 2014.-2017. nije bilo većih oscilacija u prosječnim ukupnim i prihodima po stanovniku lokalnih jedinica, tek je kod županija uočen porast prosječnih ukupnih prihoda, a kod općina porast prosječnih prihoda po stanovniku.

U 2017. najviši su prosječni ukupni prihodi županija (202 milijuna kuna), slijede ih gradovi sa Zagrebom (123 milijuna kuna) i gradovi bez Zagreba (72 milijuna  kuna), a na začelju su općine s devet milijuna kuna.

Po prosječnom prihodu po stanovniku, situacija se razlikuje, pa tako vode gradovi (sa Zagrebom 4.314 kuna, bez Zagreba 4.284 kuna), slijede ih općine (3.863 kuna), a na začelju su županije (1.319 kuna).

Analiza je pokazala i da je 12 gradova i čak 33 općine ostvarilo prihode po stanovniku veće od Zagreba (8.177 kuna).

Čak dvije trećine općina te više od 60 posto gradova imaju prihode po stanovniku manje od prosjeka općina, odnosno gradova.

Velike su razlike između najbogatijih i najsiromašnijih lokalnih jedinica, što autori potkrepljuju podacima da po prihodima po stanovniku s 26.109 kuna izrazito odskače općina Civljane, a slijede je općine Baška (14.985 kuna) i Karlobag (14.785 kuna).

No, u napomenama također zamjećuju da kod općine Civljane, kao i još nekih općina koje imaju prihod po stanovniku veći od 10.000 kuna (Lokvičići, Lopar, Saborsko i Janjina), velik dio prihoda od poslovanja čine razne vrste pomoći s udjelima u prihodima poslovanja od 30 posto u Loparu do čak 90 posto u Lokvičićima.

Po podacima iz Newslettera, najmanje prihode po stanovniku imaju općine Pojezerje (1.035 kuna), Maruševec (1.201 kuna) i Sveti Juraj na Bregu (1.303 kuna).

Kao i godinu prije, po ukupnim prihodima vodeća je općina Medulin (80,3 milijuna kuna), a na začelju je Pojezerje (0,9 milijuna kuna).

Iznos ukupnih prihoda samog Medulina jednak je zbroju ukupnih prihoda 30-ak općina s najnižim ukupnim prihodima, zamjećuju autori.

Među gradovima po prihodima po stanovniku vode Nin s 13.601 kuna i Novalja s 10.623 kuna, dok su na začelju Lepoglava s 1.548 kuna, Novi Marof s 1.647 kuna i Donji Miholjac s 1.711 kuna.

Izuzme li se grad Zagreb, koji sa 6,57 milijardi kuna ostvaruje gotovo 42 posto ukupnih prihoda svih gradova, po ukupnim su prihodima najjači Split sa 792 milijuna kuna i Rijeka sa 671 milijuna kuna. Na začelju su, pak, Komiža i Klanjec, oba sa 6,1 milijuna kuna.

Autori nizom podataka potkrepljuju i tvrdnju o presudnom utjecaju položaja na more uz financijsko stanje gradova i općina.

Tako od 19 općina s prihodom po stanovniku većim od 10.000 kuna samo Civljane, Lokvičići, Dugopolje i Saborsko nisu na moru.

Među više od dvije stotine općina s prihodom manjim od 2.800 kuna po stanovniku samo su dvije – Vela Luka i Sukošan – na moru, a tek oko 7 posto ih se nalazi u Jadranskoj Hrvatskoj.

I gradovi s najviše prihoda po stanovniku – Nin i Novalja – nalaze se uz more, za razliku od gradova s najmanje prihoda po stanovniku (Lepoglava, Novi Marof i Donji Miholjac).

Česte su velike neusklađenosti između prihoda i rashoda pojedinih lokalnih jedinica unutar jedne godine, zamjećuje se u analizi IJF-a.

Tako se navodi da je veliki broj općina u kojima su ukupni rashodi znatno viši od prihoda, primjerice u Goričanu preko 150 posto, Konjščini i Bosiljevu preko 120 posto, Gornjem Knegincu preko 90 posto, itd. Kod gradova nema tako velikih odstupanja, no ističu se Orahovica sa 70 posto, Labin s 35 posto i Trilj s 30 posto većim rashodima od prihoda.

Brojne su i općine u kojima su ukupni prihodi znatno viši od rashoda, primjerice u Lekeniku 90 posto, Privlaci (Zadar) 75 posto, Vižinadi i Sikirevcima 70 posto, a kod gradova se ističu Opuzen s 90 posto, Nin 76 posto i Slunj 44 posto.

Sve županije imaju izrazito uravnotežene prihode i rashode, s gotovo neznatnim razlikama između prihoda i rashoda, napominje se u analizi.

Premda iz godine u godinu nema drastičnih razlika u prosječnim prihodima po stanovniku županija, gradova i općina, pojedine su ih lokalne jedinice u 2017. itekako povećale. Među općinama vodi Biskupija koja ih je više nego utrostručila pa Selca više nego udvostručila, a gradovi Opuzen i Nin su ih otprilike udvostručili. Kod županija nema tako drastičnih povećanja, no Ličko-senjska županija je prosječne prihode po stanovniku povećala za oko 60 posto, a Požeško-slavonska za oko 40 posto.

Jedna od zanimljivosti analize je i da su, zbog neadekvatnih kriterija pri određivanju statusa općina i gradova, brojne općine sa znatno većim ukupnim prihodima od ukupnih prihoda brojnih gradova, pa tako najbogatija općina (Medulin) ima 13 puta veće ukupne prihode od najsiromašnijeg grada Komiže. Postoje gradovi s manje od 10 milijuna kuna ukupnih prihoda (Komiža, Klanjec, Hrvatska Kostajnica i Vrlika), ali i općine poput Medulina s više od 80 milijuna kuna i Matulja s više od 50 milijuna  kuna.

Isto tako, postoje i brojne općine sa znatno većim brojem stanovnika od brojnih gradova pa najveća općina (Viškovo) ima 11 puta više stanovnika od najmanjeg grada (Komiže).

Među općinama njih 42 su s više od 5.000 stanovnika, od čega ih je šest s više od 10.000 stanovnika (Viškovo, Nedelišće, Matulji, Brdovec, Podstrana i Čepin), dok čak 64 grada imaju manje od 10.000 stanovnika, od čega ih je 22 s manje od 5.000 stanovnika, a najmanji su Komiža s 1.500 i Vrlika s manje od 1.900 stanovnika.

Ipak, čak 43 općine imaju manje od 1.000 stanovnika, a najmanje su Civljane sa 133, te Lanišće, Kijevo i Zadvarje sve s manje od 300 stanovnika, zamjećuju autori.

I u najnovijoj analizi ponavljaju preporuke za potpunije informiranje o ukupnom i stvarnom financijskom stanju lokalnih jedinica. Tako uz ostalo Vladi preporučaju da odredi nadležna ministarstva koja će za sve pravne osobe u vlasništvu i suvlasništvu lokalnih jedinica, kao i za ustanove koje su osnovale, objavila jedinstvene, ažurne, strojno čitljive online baze osnovnih podataka, njihovih bilanci te računa dobiti i gubitaka. Lokalnim jedinicama preporučaju da sve materijale vezane uz proračun i njegove izmjene objavljuju u formatu pogodnom za daljnju obradu, kao i da na mrežnim stranicama u strojno čitljivom formatu objavljuju potpuna godišnja i polugodišnja izvješća o izvršenju proračuna, itd.

“Valja se također nadati da će ovi podatci – kao i niz drugih, objavljenih u prethodnim izdanjima Instituta za javne financije – zainteresirati i Vladu i nadležna ministarstva, Sabor i saborske odbore koji će se kadtad, ako već ne svojom voljom, onda zbog zahtjeva Europske komisije, morati suočiti s problemom ‘rascjepkanosti i funkcionalne raspodjele nadležnosti lokalnih jedinica’ i konačno reformirati teritorijalni i fiskalni ustroj države”, zaključuju Ott, Bronić i Stanić.