Prije 11 godina u Švedskoj je preminuo hrvatski vratar Ivan Turina. U snu. U 33. godini. Dinamovo dijete, purgerski ponos. Građanski nogometni klub sjetio se svog ‘Joje’
Na Dinamovim službenim klupskim stranicama danas tužni, pretužni redci. Prošlo je više od desetljeća, ali bol ne jenjava,
‘I danas nam u mislima, s tugom i sjetom prostruje stihovi stare zagrebačke balade: “Prolazi sve, sva ljeta, zime sve…” Prošlo je već 11 tužnih ljeta i 11 sjetih zima, ali Dinamova ljubav prema našem Ivanu Turini nikad neće proć’.
Ovog četvrtka, 2. svibnja, prošlo je 11 godina otkako nas je zauvijek napustio naš nezaboravni i nikad prežaljeni vratar, naš prijatelj Ivan Turina, miljenik suigrača, trenera, navijača…
Tog kobnog 2. svibnja 2013. iznenada je preminuo u snu u svom domu u Stockholmu u 33. godini.
Popularni Joja, kako su ga od milja zvali i prijatelji, poznanici, navijači i kibici, rođen je u Zagrebu 3. listopada 1980., prve je korake načinio u svojoj Dubravi, ondje je kao dječak prvi put i navukao vratarske rukavice, a nedugo potom u neposrednom susjedstvu, u Maksimiru, u Dinamovu dresu rastao je i stasao još od pionirskih dana.
Bio je u kadru plavih u četiri sezone u kojima su osvojili naslov prvaka i u tri u kojima su podizali pokal pobjednika Kupa. U tom su opusu dohvatili dvije dvostruke krune. Zadnji je nastup za maksimirski klub upisao u travnju 2010. godine u pobjedi protiv Varteksa u Varaždinu, 2:1, kada je na poluvremenu zamijenio Tomislava Butinu.
Nedugo potom potpisao je za švedski AIK iz Stockholma gdje je tri godine kasnije, te kobne svibanjske noći, iznenada preminuo.
Uvijek stasit i goropadan među vratnicama, a pritom dječački razigran izvan terena, privlačio je svojim decentnim humorom.
Uvijek je imao onaj skriveni smiješak „u kutu usana“ i bio spreman razvući ga u puni osmijeh pa u duhu vicmahera razveseliti društvo… I takvog ćemo ga pamtiti.
Dragi naš Ivane, zauvijek si u našim mislima, hvala Ti na svemu, neka Ti je vječna slava‘, stoji u tužnom sjećanju na Dinamovo dijete, zagrebačkog dečka kojeg i Dinamo i Zagreb pamte. Zauvijek.
Komentari