Postoje mnoge zemlje koje su odlučile propustiti Olimpijske igre zbog bojkota, a istovremeno, bilo je mnogo slučajeva u kojima je zemljama bilo zabranjeno prisustvovati Igrama. Nedavni primjer je zabrana sudjelovanja ruskih sportaša na Olimpijskim igrama u Riju, kao i njihove sankcije na Olimpijskim igrama u Tokiju.

Nova situacija svakako se pojavila s ruskom agresijom na Ukrajinu te savezništvo koje u tom ratu Rusiji pruža Bjelorusija.

Sportaši iz Rusije i Bjelorusije, podsjetimo, suočeni su sa sankcijama u mnogim sportovima od početka ruske invazije na Ukrajinu u veljači 2022. Unatoč ratu, Međunarodni olimpijski odbor (MOO) preporučio je da se ruski i bjeloruski sportaši mogu natjecati pod neutralnom zastavom na međunarodnim natjecanjima.

Nedavno je francuski predsjednik Emmanuel Macron je u intervjuu za sportske novine “L’Equipe” izjavio da “ne može biti ruske zastave na Olimpijskim igrama u Parizu u vrijeme kada Rusija čini ratne zločine”, što je ponovno otvorilo temu smiju li sportaši država agresora sudjelovati na velikim svjetskim sportskim priredbama i koliko politika utječe na sport.

Povijest Olimpijskih igara

Duga je i zanimljiva povijest Olimpijskih igara, od antike preko Coubertina do modernih Igara.

Nakon antičke Grčke, Olimpijske igre oživljene su krajem 19. stoljeća zahvaljujući francuskom barunu Pierru de Coubertinu. Na njegov je prijedlog u Parizu 23. lipnja 1894. osnovan Međunarodni olimpijski odbor (MOO). Prve Olimpijske igre modernog doba održane su 1896. godine u Ateni i otada se održavaju svake četiri godine; pauza je bila za vrijeme Prvoga i Drugoga svjetskog rata. Uskoro su održane i prve Zimske olimpijske igre u francuskom Chamonixu 1924 godine.

Zanimljivo, Pierre de Coubertin pokrenuo je Igre zbog stanja u francuskoj vojsci. Istraživao je razloge francuskog poraza u francusko – pruskom ratu (1870.-1871.) te je zaključio da je to zato što francuski vojnici nisu imali dobru fizičku pripremljenost. Istovremeno je želio zajedništvo svih naroda na sportskom polju.

Moderne Olimpijske igre ubrzo su postale uspješne. Prve moderne Igre održane su od 5. do 14. travnja 1896. godine. Sudjelovalo je samo 285 sportaša, i to samo muškarci, iz 13 država. Natjecali su se 9 sportova i 43 sportske discipline. Druge Olimpijske igre održane su 1900. u Parizu, u Francuskoj, i bile su već puno veće: 24 zemlje sudionice, 1225 sportaša, a među njima 19 žena.

Olimpijsko geslo, krugovi i plamen

Najpoznatiji simbol su Olimpijski krugovi. Pet međusobno povezanih krugova predstavlja jedinstvo pet kontinenata (Afrika, cijela Amerika, Australija, Azija i Europa), a boje tih krugova (s lijeva na desno: plava, žuta, crna, zelena i crvena) izabrane su zato jer svaka država svijeta ima na svojoj nacionalnoj zastavi bar jednu od tih boja.

Olimpijski plamen pali se u grčkoj Olimpiji sunčevom svjetlošću uz pomoć konkavnog zrcala. Zatim taj plamen na Olimpijskoj baklji nosi tisuće trkača preko svih kontinenata, do grada u kojem će se održavati Olimpijske igre i, na kraju, do istaknutog mjesta na Olimpijskom stadionu. Prvi put se tako upaljen plamen pojavio na otvaranju Olimpijskih igara u Amsterdamu, 1928. godine

Zanimljivo je kako čuveno olimpijsko geslo ‘citius, altius, fortius’ (brže, više, jače), nije ostalo iz starog vijeka, nego je to u svom govoru izrekao prijatelj Coubertina, dominikanac, otac Henry Martin Didon. I popratno geslo “važno je sudjelovati, ne pobijediti” izgovorio je pensilvanijski biskup Ethelbert Talbot u propovjedi na misi za sudionike Olimpijskih igara u Londonu 1908. godine,

Prve Igre trajale su i po šest mjeseci. Konačno se s Igrama u Los Angelesu 1932. godine, potom 1936. u Berlinu, ustalilo vrijeme trajanja Igara na današnjih 15 dana, piše gol.hr.

Politika počela uništavati duh olimpizma

Iako Coubertin to nije želio, Olimpijski pokret nije ostao pošteđen posljedica političkih zbivanja. Sveta ideja Olimpizma ustuknula je za vrijeme Prvoga i Drugoga svjetskog rata. Ali ne samo tada.

Olimpijske igre u Berlinu 1936. godine Adolf Hitler iskoristio je kao propagandu svoje monstruozne politike. Kasnije, 70-ih i 80-ih godina 20. stoljeća, zbog rasnih, političkih i hladnoratovskih podjela, došlo je do četiri prijeteća bojkota Olimpijskih igara.

Najtragičniji trenutak dogodio se u Münchenu, 1972. godine. Palestinski teroristi iz organizacije ‘Crni rujan’ upali su 5. rujna u olimpijsko selo, ubili dvojicu izraelskih sportaša, a devetoricu uzeli za taoce. Došlo je do pokolja. U minhenskoj zračnoj luci, poslije neuspjele akcije spašavanja taoca, ubijeno je svih devet izraelskih sportaša. Svijet je bio u šoku. Nakon 34 sata prekida, Igre su se nastavile.

Popis zemalja kroz povijest koje su zabranjene na Olimpijskim igrama

Povijest pamti niz zabrana nastupa sportaša iz raznih država uslijed političke situacije.

1920. Antwerpen: Pet zemalja je zabranjeno na Olimpijskim igrama zbog svoje umiješanosti u Prvi svjetski rat: Austrija, Bugarska, Turska, Mađarska i Njemačka.

1924. Pariz: Zabrana Njemačke nakon Prvog svjetskog rata nastavila se, iako je Austriji, Bugarskoj, Turskoj i Mađarskoj bilo dopušteno natjecanje.

1948. London: Njemačkoj i Japanu zabranjeno je sudjelovanje u Drugom svjetskom ratu.

1964. Tokio: Južnoafričkoj Republici MOO je zabranio sudjelovanje zbog represivnog režima apartheida. Ova je zabrana trajala do 1992. MOO je također zabranio svim sportašima koji su sudjelovali na Igrama novih sila u nastajanju (GANEFO) 1963. godine. Indonezija i Sjeverna Koreja povukle su se u znak protesta protiv ove odluke.

1968. Meksiko: nastavljena je zabrana Južnoj Africi zbog njihova režima apartheida. Sjeverna Koreja ponovno se natjecala u drugom GANEFO-u 1966.), što je značilo da ih je MOK suspendirao, zbog čega je Sjeverna Koreja propustila i Olimpijske igre 1968.

1972. München: Nastavljena je zabrana Južnoj Africi zbog njihova režima apartheida. Rodeziji (sada poznatoj kao Zimbabve) bilo je zabranjeno sudjelovanje jer su druge afričke zemlje prijetile da će se povući ako Rodezija sudjeluje.

1976. Montreal: nastavljena je zabrana Južnoj Africi zbog njihova režima apartheida.

1980. Moskva: nastavljena je zabrana Južnoj Africi zbog njihova režima apartheida.

1984. Los Angeles: nastavljena je zabrana Južnoj Africi zbog njihova režima apartheida.

1988. Barcelona: nastavljena je zabrana Južnoj Africi zbog njihova režima apartheida.

2000. Sydney: Afganistanu je zabranjeno sudjelovanje na Olimpijskim igrama zbog diskriminacije žena pod talibanskom vladavinom, kao i zbog zabrane bilo koje vrste sporta.

2016. Rio: Mnogi ruski natjecatelji bili su zabranjeni nakon otkrića dopinga kojeg je država sponzorirala. Kuvajtski olimpijski odbor bio je suspendiran od listopada 2015. zbog uplitanja vlade. Suspendirani su i 2010., ali je suspenzija ukinuta prije početka Olimpijskih igara 2012. Nakon toga ukupno devet kuvajtskih sportaša natjecalo se pod olimpijskom zastavom.

2020. Tokio: Pod sankcijama zbog dopinga pod pokroviteljstvom države, ruskim sportašima je onemogućeno natjecanje pod svojim imenom i zastavom.