Znanstvenici su istražujući rane dane svemira, kada je bio star oko milijardu godina, otkrili da su se stvari kretale usporeno u usporedbi sa sadašnjošću. Ovo otkriće podupire opću teoriju relativnosti Alberta Einsteina, koja sugerira da se daleki svemir kretao puno sporije u prošlosti.

S obzirom na veličinu svemira, proučavanje njegovih najranijih dana je poput gledanja u prošlost. Blijeda svjetlost iz najstarijih galaksija još uvijek putuje svemirom kako bi stigla do Zemlje, tako da je najudaljeniji dio svemira vidljiv znanstvenicima putem svjetlost iz prošlosti.

Pogled na drevni svemir, nastao velikim praskom prije otprilike 13,8 milijardi godina, nevjerojatno je težak zadatak. Domet sofisticiranih teleskopa, koji promatraju svjetlosti na različitim valnim duljinama, može jedino tako biti pojačan. Dakle, znanstvenici su se okrenuli fenomenu koji može poslužiti kao neka vrsta nebeskog rasporeda: kvazaru.

Kvazar, ili hiperaktivna supermasivna crna rupa u središtu rane galaksije, toliko je sjajan da nadmašuje našu galaksiju Mliječni put 100 puta. Ova svjetlina djeluje kao kozmički sat koji istraživači mogu koristiti za praćenje vremena u svemiru.

Promatranje kvazara tijekom vremena omogućilo je timu astronoma da vide kako se svemir ubrzava kako stari. Rezultati studije objavljeni su u ponedjeljak u časopisu Nature Astronomy. “Gledajući unatrag na vrijeme kada je svemir bio star nešto više od milijardu godina, vidimo da vrijeme teče pet puta sporije”, rekao je glavni autor studije Geraint Lewis, profesor astrofizike na Fakultetu fizike Sveučilišta u Sydneyu.

“Da ste bili tamo, u ovom novorođenom svemiru, jedna sekunda bi izgledala kao jedna sekunda, ali s naše pozicije, više od 12 milijardi godina u budućnost, čini se da se to rano vrijeme povlači.”

Širenje svemira

Istraživanja pokazuju da se svemir širi, i to ubrzano, što znanstvenici još pokušavaju shvatiti. Otkrivanje onoga što se dogodilo tijekom ranih dana svemira može pomoći znanstvenicima da se pozabave najvećim misterijama o njegovom podrijetlu, kako je evoluirao i što nosi budućnost.

“Zahvaljujući Einsteinu, znamo da su vrijeme i prostor isprepleteni i, od zore vremena u singularnosti Velikog praska, svemir se širi”, rekao je Lewis.

“Ovo širenje svemira znači da bi se naša promatranja ranog svemira trebala činiti puno sporija nego što vrijeme teče danas. U ovom smo radu to utvrdili da je bilo otprilike milijardu godina nakon Velikog praska.”

Supernove protiv kvazara

Koautor studije dr. Brendon Brewer, viši predavač statistike i astrostatističar na Sveučilištu u Aucklandu, proveo je analizu 190 kvazara koji su promatrani tijekom dva desetljeća. Promatranja, snimljena na različitim valnim duljinama svjetlosti, kao da su “kucala” poput satova.

Astronomi su također promatrali supernove, ili eksplozije masivnih zvijezda, kao drugu vrstu kozmičkog sata koji im je omogućio praćenje usporenog kretanja svemira do otprilike polovice njegove trenutne starosti.

Iako su vrlo svijetle, supernove postaju mnogo teže promatrati na većim udaljenostima od Zemlje, što znači da je astronomima trebao još jedan izvor koji bi bio vidljiv dublje u ranom svemiru, piše CNN.

“Tamo gdje se supernove ponašaju kao jedan bljesak svjetlosti, što ih čini lakšim za proučavanje, kvazari su složeniji, poput vatrometa koji traje”, rekao je Lewis. “Ono što smo učinili jest razotkrili ovaj vatromet, pokazujući da se i kvazari mogu koristiti kao standardne oznake vremena za rani svemir.”