Objavljeno u Nacionalu br. 834, 2011-11-08

Na poziv industrijalca Ernesta Solvaya 1911. u Bruxellesu su se prvi put okupili vodeći znanstvenici tog doba i započeli revoluciju u prirodoslovnim znanostima

“Alberte, nemoj Bogu stalno govoriti što da radi!”, jedna je od provjereno točnih replika Nielsa Bohra Albertu Einsteinu sa Solvayeva savjetovanja iz 1927. godine. Upravo ta replika često zna raznježiti ponekog fizičara zadubljenog u materiju. Red je da za nju čuje i šira javnost, ako ni zbog čega drugog, onda zbog 100. obljetnice prvog Solvayeva savjetovanja koji se održavao od 30. listopada do 3. studenoga 1911. u Bruxellesu.

BIO JE TO prijeloman događaj u prirodoslovnim znanostima, fizici i kemiji, o tome kako čovjek uopće razumije svijet u kojem živi. Već 20 godina prije znanstvenici su dolazili do čudnih zaključaka i otkrića, nadajući se da će uz pomoć Newtonovih i Maxwellovih zakona uspjeti do kraja objasniti temeljne zakone svega oko nas. Stvari su se, međutim, zakomplicirale otkrivanjem Röntgenova zračenja, fotoelektričnog efekta, nuklearnog zračenja i same čestice elektrona. Sve su to fenomeni koji su temeljito potresli sve što se dotad znalo u srednjostrujaškoj obrazovanoj javnosti koja je vjerovala da nedostaje jedino još poneki kamičak koji bi zaokružio sliku.

Belgijski industrijalac i izumitelj Ernest Solvay (1838.-1922.) razumio je nagomilane probleme – iako, zanimljivo, zbog kroničn pleuritisa, nikad nije mogao pohađati visoke škole – te je odlučio pozvati 18 najeminentnijih znanstvenika da o njima raspravljaju. Naslov prve konferencije na kojoj su mudri istraživači razbijali glave bio je “Zračenje i čestice” (“Radiation et des quanta”). Sudjelovali su Walther Nernst, Marcel Brillouin, Hendrik Lorentz, Emil Warburg, Jean Baptiste Perrin, Wilhelm Wien, Marie Curie, Henri Poincaré, Robert Goldschmidt, Max Planck, Heinrich Rubens, Arnold Sommerfeld, Maurice de Broglie, Martin Knudsen, Friedrich Hasenöhrl, Georges Hostelet, Édouard Herzen, James Jeans, Ernest Rutherford, Heike Kamerlingh Onnes i Paul Langevin, a pozvani su i mladi 32-godišnji Albert Einstein i 25-godišnji Frederick Lindemann.

POKAZALO SE DA NITKO od pozvanih nije bio “promašaj”. Na petom, najslavnijem savjetovanju iz 1927. godine 17 od 29 pozvanih poslije je dobilo Nobelove nagrade. Maria Skłodowska Curie, sudionica svih savjetovanja, kao prva žena dobila je čak dvije Nobelove nagrade, jednu za fiziku, drugu za kemiju. Ta golema koncentracija mozgova, istraživača i mislilaca nipošto se na tim savjetovanjima nije nalazila zbog provoda o trošku uglednog industrijalca. Naprotiv, ondje su se s puno strasti otkrivali noviteti i prepuštali se kritici sebi jednakovrijednih znalaca. I tako dosad 24 puta. Posljednje je održano 2008. godine. Već nakon prvog savjetovanja, Solvay je 1912. utemeljio i Institut za fiziku i nazvao ga svojim imenom, koji i danas koordinira aktivnosti Solvayevih savjetovanja. Naravno, prvo takvo savjetovanje probleme ni izdaleka nije razriješilo, ali su ti skupovi, koji se održavaju svake tri godine, bili vrlo produktivni. Zanimljivo je, iako su ga svi pripadnici Solvayevih savjetovanja veoma cijenili, Nikola Tesla nikad nije bio pozvan na prijeratne skupove.

Također, na poratne skupove nikad nije bio pozvan ni Edward Teller, otac američke hidrogenske bombe, kao ni fizičar Andrej Saharov, no njegovi problemi s putovanjima bili su kompliciraniji od slanja ili neslanja pozivnice. Pravi, golemi koraci u revoluciji fizike ipak su učinjeni između 1911. i 1927. godine na prvih pet seansi. Na petom savjetovanju “O elektronima i fotonima” napokon je pobijedila kvantna fizika. Filozof Karl Popper na njemu je s istomišljenicima zagovarao “znanstveni realizam”, priznavanje samo tvrdih zakona. Na suprotnoj strani bili su zagovornici “znanstvenoga instrumentalizma”, na čelu s Nielsom Bohrom, koji su zagovarali da se pravila temelje na rezultatima. Možda za širu javnost nije osobito presudno što je pobijedila ova druga struja za koju se pokazalo da je produktivnija. Bohrova kvantna teorija, s Maxom Planckom na njegovoj strani, i danas je temelj fizike. Valja istaknuti i to da je na tom skupu Werner Heisenberg predstavio svoju teoriju principa neodređenosti. Einstein na tom skupu kao da nije izravno zagovarao ni jednu ni drugu stranu iako je kao teoretičar bio skloniji “instrumentalistima”.

Unatoč tome, poznata je njegova žestoka polemika s Nielsom Bohrom. Genijalni fizičar koji je zagovarao veću slobodu mašte u egzaktnim znanostima nikako nije pristajao na uvođenje elemenata kaosa i matrična izračunavanja Wernera Heisenberga i Maxa Borna, fiziku je potpuno oslobađao od Newtonovih koncepata. Einstein se nikako nije mirio s mišlju da u matematičkoj jednadžbi mogu beskonfliktno postojati i zakonitost i indeterminizam. Iako je bio ateist, Einstein je imao privatnu metodu provjeravanja svojih zamisli pitajući se: “Bi li Bog svijet stvorio upravo ovakvim?”. Zato i jest uživo u raspravi s Bohrom, čije je stavove postupno prihvaćao, u jednom trenutku uskliknuo: “Bog se ne kocka!”. Na to mu je danski fizičar odvratio duhovito: “Alberte, nemoj Bogu stalno govoriti što da radi!”.

STOTA OBLJETNICA Solvayevih savjetovanja vrlo je važna upravo zbog evolucije u fizici koja i danas drži temelje razumijevanja materije i svemira. Ako Einstein tada impulsivno nije mogao podnijeti uvođenje pojma slučajnosti, što možemo očekivati od modernog čovjeka? Javnost kao da je zapela na pojmu atoma, a sve sitnije od toga, što je posve drukčiji svijet teško prispodobiv čovjeku koji svoje spoznaje temelji ponajprije na osjetilima, prestaje pratiti. Na javnom planu atom je dobio mističnu i “opasnu” auru zapečaćenu završetkom II. svjetskog rata, strahotama nuklearnog uništenja Hirošime i Nagasakija te ratom dviju velesila i strahom od uzajamna uništenja nuklearnim oružjem. No oružje nikad nije bilo u središtu zanimanja znanstvenika nego političara. Ipak, napredak u fizici začet Solvayevim savjetovanjima otvorio je i Pandorinu kutiju. A ona se pokazala već prvim pokusima prije točno 60 godina na atolu Bikini u operaciji Crossroads. Zato su protiv bombe bile i armije fizičara, počevši s manifestom Alberta Einsteina i Bertranda Russella 1955. protiv nuklearnog oružja, što je temelj mirotvornog pokreta znanstvenika Pugwash. S takvim pogledima i velikim gestama u ne baš prijateljskom okruženju javno je istupao i veliki učenik Wernhera Heisenberga i Nielsa Bohra, naš Ivan Supek.