Općinski radni sud u Zagrebu nepravomoćno je presudio da Agencija za lijekove i medicinske proizvode (HALMED) treba bivšem zaposleniku platiti 100.000 kuna zbog diskriminacije na spolnoj osnovi time što su mu bili uskraćeni radni zadaci, stimulacije, ostvarivanje dodatne zarade i profesionalno usavršavanje, bio je praćen te jer je stvorena radna atmosfera u kojoj kolege “raspravljaju o mogućnosti njegovog otkaza zbog spolne orijentacije”, što se i dogodilo u srpnju 2014.

Bivši zaposlenik HALMED-a u tužbi je naveo da je pripadnik LGBT zajednice (foto ilustracija), a da su kolege i nadređeni nakon nekog vremena saznali za njegovu spolnu orijentaciju što je saznao iz indirektnih obraćanja ravnateljice i njenog zamjenika, ali i iz razgovora s kolegama. Naime, čuo je kolege kako, kada govore o njemu, govore o “pederu”, a i nadređeni su mu se obraćali izrazima poput “muškarci kao što ste vi”, ”najprirodnije je kada su muškarac i žena par” te su mu se podsmjehivali u poslovnoj komunikaciji.

Navodi i da se neželjeno ponašanje prema njemu pogoršavalo u 2014., a kulminiralo je u ožujku te godine kada je u prostorijama HALMED-a došlo do eksplozije boce otpadnih kemikalija.

U tužbi je isticao da tog dana uopće nije bio na mjestu eksplozije te da su ga, iako je bilo evidentno da ne može biti odgovoran za taj incident, nadređeni ispitivali na vrlo represivan i neugodan način, ”unaprijed vođeni predrasudom o spolnoj orijentaciji”.

Nakon toga je dobio upozorenje o obvezama iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza. Napomenuo je i da to upozorenje nije dobio nitko od ostalih kolega na sličnim poslovima te je time ”izravno diskriminiran sukladno Zakonu o suzbijanju diskriminacije”.

Ističe i kako je nakon toga prebačen u malu prostoriju u kojoj nije imao pristup računalu, telefonu i nije dobivao radne zadatke te da se svakako radi o izravnoj diskriminaciji nakon čega je i uslijedio otkaz.

S druge strane, zastupnici HALMED-a u odgovoru na tužbu isticali su da je zaposleniku dan otkaz zbog povrede pravila struke i propuštanja označavanja boca s kemijskim otpadom zbog kojih je izbila eksplozija, a ne zbog ekocida i izlijevanja njihovog sadržaja u odvod zbog kojeg je dobio prethodno upozorenje.

Pri tome su kao važno isticali da su otkaz iz istih razloga dobila oba zaposlenika koji su prouzročili eksploziju u laboratoriju, a ne samo navedeni zaposlenik ”pa je potpuno nejasno kako tužitelj dobivanje otkaza dovodi u vezu s diskriminacijom”.

Zaključno, isticali su i kako je u postupku koji je provela osoba zadužena za primanje i rješavanje pritužbi vezanih za zaštitu dostojanstva zaposlenika nesporno utvrdila da nije došlo ni do narušavanja dostojanstva, spolnog uznemiravanja niti diskriminacije. Indikativno je, kako su isticali zastupnici HALMED-a, da je tužitelj svoju prijavu o spolnom uznemiravanju uputio Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova tek nakon eksplozije u laboratoriju, u vrijeme dok se provodila službena policijska istraga i vještačenje uzroka eksplozije.

No, kako se ističe u presudi, sud je nedvojbeno utvrdio da je zaposlenik bio praćen od djelatnica zaštitarske službe, kao i da je izdvojen u posebnu prostoriju nakon eksplozije te zaključio da je ”tužitelj učinio vjerojatnim da je takvo postupanje uzrokovano spolnim opredjeljenjem tužitelja”.

Sud ističe i kako su mnogobrojni svjedoci tijekom procesa potvrdili da su nadređeni govorili o spolnoj orijentaciji zaposlenika u negativnom kontekstu, nazivajući ga ”pederom kojeg se treba riješiti”.

Pritom sud je u dijelu presude kojom se obrazlaže naknada štete od od 100.000 kuna naglasio dva elementa koja opravdavaju dodijeljeni iznos.

“Prvo, sama duljina perioda u kojem je tužitelj trpio diskriminirajuće i homofobno okruženje, upućuje na visok stupanj diskriminatorne volje kod tuženika. Tuženik je kroz razmjerno duži vremenski period održavao na snazi homofobno okruženje, koje bi za svaku osobu u toj situaciji bilo nepodnošljivo. Drugo, činjenica da tuženik nije uskladio svoje postupke sa preporukama Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, kod svake bi prosječne osobe “proizvelo osjećaj očaja, beznadnosti i bespomoćnosti jer ukazuje na bezizlaznost iz objektivno teške situacije”, navodi se u presudi.