U nedostatku novih prometnih poveznica i uslijed neučinkovitog i sporog gradskog prijevoza te sve većeg broja vozila na cestama, smanjenje njihova broja na cestama je prioritet koji treba postići nizom promišljenih mjera i poticaja, koji bi motivirali građane da koriste alternativne mogućnosti

Autor: Željko Marušić

Problemi zbog prometnih gužvi u Zagrebu svakim su danom sve veći i samo od početka srpnja do kraja kolovoza može se očekivati smanjenje pritiska vozila na gradski promet. Broj vozila u prometu u posljednjih deset godina se povećao 50 posto, uz tek minimalna poboljšanja u prometnoj infrastrukturi. Na zagrebačkim cestama prometuje više od 400.000 automobila, što je izravna posljedica nekvalitetnog i neučinkovitog javnog gradskog prometa i nedovoljnih parkirališnih kapaciteta.

Većini građana je javni promet, zbog prevelikih gužvi u autobusima i tramvajima, neredovitih linija i male brzine putovanja, lošija opcija od automobilskog, premda s rubnih zona do centra ujutro treba računati i s više od sata vožnje u ritmu „stani-kreni“. Stanje se u protekle tri godine aktualne gradske vlasti dodatno pogoršalo višestrukim negativnim utjecajima.

Uz priliv novih vozila na cestama, prirodnim putem (porast standarda građana te olakšana nabava povoljnih rabljenih vozila unesenih s tržišta EU-a) i „neprirodnim“ (zbog pogoršanja stanja u javnom gradskom prometu mnogim je građanima loša opcija vožnje kroz gradske gužve postala manje loša od spore i neizvjesne vožnje u prenatrpanim autobusima i tramvajima). Problem povećava kronični manjak parkirališnih kapaciteta (zbog čega svako treće vozilo u centru nepotrebno prometuje stvarajući gužve).

Uz sve to došle su nove „mjere“ gradske vlasti, koja je, uz kroničan manjak protočnog kapaciteta, počela presijecati ključne prometne arterije i premosnice (Deželićeva, Masarykova, Stara Vlaška), a sada je najavljeno dosljedno uklanjanje vozila sa „žutih traka“, koje u gužvama na potkapacitiranim zagrebačkim cestama više štete nego koriste, pa je i policija, u vremenima odlaska na posao i povratka s posla, tolerantna na to „kršenje prometnih propisa“ u svrhu osiguranja kakve-takve protočnosti na cestama.

Stoga sadašnje loše stanje, uz nedostatak kapitalnih investicija u povećanje prometnih tokova (srećom je nova vlast barem počela razmišljati o planovima izgradnje nužnog Jarunskog mosta), mogu očekivati dodatne gužve. Dugo će proći do izgradnje bitnih prometnih poveznica, od Jarunskog mosta, koji bi omogućio i sustavno smanjenje gužvi kroz premještanje većine bolničkih kapaciteta u budući sveučilišni bolnički centar u Blatu, denivelacije bitnih cestovnih prometnica (Vukovarska, Slavonska avenija, Avenija Dubrovnik) i potpune denivelacije željezničke pruge kroz Zagreb, spojnice od Malešnice do Baštijanove ulice te Dubrava-Borongaj-Domovinski most, Sjeverne obilaznice i, konačno, izgradnje metroa.

Dotad, jedina mjera za smanjenje gužvi kroz grad je smanjenje broja vozila u gradu, ali ne restriktivnim i štetnim mjerama poput zatvaranja područja ŠRC-a Jarun. Treba unaprijediti javni gradski promet kako bi i imućnijim građanima bio opcija za odlazak i povratak s posla. No do izgradnje metroa, to će teško biti moguće. Stoga bi sljedećim mjerama trebalo prorijediti automobile na gradskim prometnicama:

1. Smanjiti porez za taksi vožnje u špicama (odlasci na posao i povratci s posla) od 50 do 100 posto, što bi se nadoknađivalo iz višestrukih koristi ove mjere. To bi potaklo mnoge da smanje broj vožnji svojim automobilom.

2. Omogućiti vožnje žutim trakama s tri i više osoba u vozilu: više osoba u vozilu je „win-win“ model za sve osobe u sustavu. To bi potaklo i mjeru dijeljenja vozila (Car Sharing), da, primjerice, više osoba na posao i s posla ide jednim automobilom naizmjence.

3. Početak rada u obrazovnom sustavu pomaknuti na 9 sati te uvođenje jednog dana u tjednu online (sustavno bi se, po danima u tjednu, raspodijelilo među školama i fakultetima).

4. Potaknuti vožnju električnim dvokotačima. Ukinuti obvezu nošenja zaštitne kacige (koja donosi više posredne štete, kroz povećanje broja vožnji automobilom, nego izravne koristi) i promijeniti je u preporuku. To bi omogućilo ekspanziju tržišta iznajmljivanja dvokotača. Uvesti poticaje za osobe koje se, zbog toga, trajno riješe auta.

5. Poticati rad od kuće – u suradnji gradskih službi, državnih ministarstava i tvrtki provoditi selektivno, posebice za osobe koje na posao idu kritičnim dionicama, iz rubnih dijelova grada prema središtu, a poticati poreznim olakšicama na primanja.

6. Potpuno digitalizirati javne poslove po uzoru na zemlje Europske unije, pogotovo baltičke, što bi smanjilo broj vožnji za djelatnike gradske uprave i građane te smanjilo pritisak na parkirališta u gradskom središtu

7. Uvesti porezne olakšice za članove obitelji bez automobila – to bi uvelo pravednost (nagrađivanje onih koji ne troše resurse gradskih prometnica) te mnoge potaklo da se odreknu posjedovanja automobila trend u europskim metropolama) što bi im omogućilo brojne uštede.

8. Promijeniti sustav povlaštenog parkiranja, stupnjevitim godišnjim povećanjem cijena, kako bi se u sljedećih deset godina cijene, s trenutačno 5 posto tržišnih (!) dovele do razine 50 posto tržišnih. Istodobno pravo povlaštenog parkiranja treba ograničiti na kvart stanovanja.

9. Smanjiti broj parkirališnih mjesta za invalide, koja većinom i u najvećim gužvama zjape prazna, a omogućiti im besplatna parkiranja na svim ostalim parkirališnim mjerama te osigurati dodatne potpore i olakšice za invalide – subvencionirana dostava i taksi prijevoz.

10. Uvesti poticaje za servisne i uslužne djelatnosti koje bi počinjali raditi u 6 ujutro. Time bi se smanjio pritisak na glavne gradske prometnice, koji je najveći između 7 i 8 ujutro, te građanima omogućilo da nakon ostavljanja vozila na servisu javnim prijevozom, taksijem ili uslugom stignu na posao.