Luis Moreno Ocampo bio je vlasnik offshore tvrtki u poreznoj oazi na Karibima. Koja je bila njihova namjena?

Petnaestog kolovoza 2012., dva mjeseca nakon što je napustio svoj posao kao glavni tužitelj na Međunarodnom kaznenom sudu, argentinski odvjetnik Luis Moreno Ocampo vidio je 50,000 dolara doznačenih na njegov račun u nizozemskoj banci Abn Amro. Novac je s računa u Švicarskoj premjestila i poslala u Europu

Tain Bay Corporation, tvrtka smještena 9,000 milja jugozapadno – u Panami.

Još gotovine stiglo je na njegov račun u nadolazećim mjesecima – do 140,000 dolara – uvijek iz Paname, uvijek preko Švicarske. Prema navodima iz panamskog sudskog registra, tvrtka imena Furman Managemet vodila se kao predsjednik Tain Baya.

Ali dokumenti koje je prikupio francuski Mediapart i koje je analizirao Der SPIEGEL zajedno s novinarima iz Europske istraživačke kolaboracije (EIC) otkrivaju tko je zaista bio iza panamske Tain Bay korporacije: Ocampo osobno i njegova supruga. Nakon što je završio njegov mandat na visokoprofiliranoj ulozi glavnog tužitelja Međunarodnog kaznenog suda, čini se da je želio diskretno upravljati svojom imovinom.

Tain Bay nije bila jedina njegova offshore tvrtka. Dokumenti pokazuju da je Ocampo bio povezan i s tvrtkom na Britanskim Djevičanskim Otocima. Njegova supruga očito je bila iza tvrtke

Lucia Enterprises u Belizeu. Jedna od njegovih posljednjih poznatih tvrtki nosi naziv Transparent Markets u Urugvaju, poreznoj oazi Južne Amerike.

Glavni tužitelj trebao bi biti osoba ‘visokog moralnog karaktera’, kaže statut Međunatodnog kaznenog suda. On ili ona ne bi trebali biti angažirani ‘ni u kakvoj aktivnosti koja bi mogla utjecati s njegovim ili njenim tužiteljskim ovlastima niti utjecati na pouzdanost njegove neovisnosti’.

Sud u Haagu lovi top svjetske zvijeri. Kako bi se izbjeglo propitivanje ili bilo kakvo drugo potkopavanje reputacije suda, istražitelji moraju imati besprijekoran integritet.

Luis Moreno Ocampo bio je jedna od najprominentnijih figura u međunarodnom pravu i sada se mora suočiti sa nekim čudnim pitanjima: Zašto je imao tajne offshore tvrtke u poreznim oazama? I otkud je dolazio novac?

Panama, Belize i Britanski Djevičanski Otoci perfektna su mjesta za sakriti financijske transakcije i izbjeći plaćanje poreza. Ocampo bi to morao najbolje znati. Prije no što je 2003. počeo raditi za Međunarodni kazneni sud, bio je antikorupcijski ekspert, prvotno kao tužitelj u Argentini, a potom kao predsjednik nevladine organizacije Transparency International u Latinskoj Americi i na Karibima. Transparency International se žestoko bori protiv financijske tajnovitosti u poreznim oazama.

Zato je iznenađujuće to što je Ocampo imao i vodio najmanje jednu offshore tvrtku tijekom svog mandata na čelu Međunarodnog kaznenog suda. Prema dokumentima, glavni tužitelj i njegova supruga, bili su dioničari tzv. školjka-tvrtke Yemana Trading, registrirane na Britanskim Djevičanskim Otocima. Tvrkom je upravljala Mossack Fonseca, pravna tvrtka čiji su offshore poslovi razotkriveni u aferi “Panama Papers”.

Yemana Trading otvorila je račun u ženevskoj filijali francuske banke Crédit Agricole, otkrivaju poruke elektronske pošte. U prosincu 2009., još za vrijeme dok je radio na Međunarodnom kaznenom sudu, Ocampo je napisao svom bankaru u  Crédit Agricole banci: “Želio bih pronaći izravan način za kupovinu nafte u siječnju«. Ali bankar mu je rekao da bi bilo bolje investirati u fondove.

Njih dvoje diskutirali su o drugoj temi. Tijekom 2009. Britanski Djevičanski Otoci izdali su nova pravila koja su otežala vlasnicima offshore tvrtki da ostanu anonimni, što se počelo primjenjivati u 2010. Razmjena poruka elektronske pošte otkriva da je Ocampo želio promijeniti svoje offshore poslove, ali vrijeme im je istjecalo. ‘Imamo vremena do 31. prosinca kako bismo regularizirali ovu situaciju’, napisao je bankar Ocampu 18. prosinca. Rekao je da je kontaktirao upravitelja Yemana Tradingsa iz Mossack Fonsece kako bi ugasio tvrtku u toj zemlji. Ocampo stoga treba vratiti ‘originalne certifikate’ svojih dionica u Mossack Fonsecu.

Ocampo mu se zahvalio na pomoći i potražio nove offshore mogućnosti. ‘Razgovarao sam s ljudima iz Fonsece kako bi uspostavili tvrtku na Panami’, napisao je zaposleniku banke Crédit Agricole. “Rekli su mi da to mogu napraviti za 48 sati.” Očigledno, Ocampo je u to vrijeme zatvorio svoj račun i postao vlasnik Tain Baya.

Der SPIEGEL je suočio gospodina Ocampa s otkrićem o offshore tvrtkama njega i njegove supruge:  Yemana Trading, Tain Bay i Lucia. Ocampo nije zanijekao njihovo postojanje.

“Offshore tvrtke nisu ilegalne,” rekao je dodajući da u argentinskom bankarskom sustavu depoziti nisu izuzeti od raznih utjecaja. ‘Morao sam se zaštititi u zemlji gdje banke (mogu) jednog dana odlučiti uzeti vaš novac. Pa sam imao novac izvan Argentine.”

Ocampo je demantirao da je njegova obitelj izbjegla plaćanje poreza. Rekao je da je prijavio vlastite poreze u Nizozemskoj tijekom svog boravka ondje. Nikada nije informirao Međunarodni kazneni sud o svojim offshore poslovima jer ‘oni nisu nikada pitali’.  Kada je upitan zašto je offshore poslove ostavio tajnima, odgovorio je: ‘Pokušavate prezentirati te činjenice kao da sam napravio nešto pogrešno. Nisam napravio ništa pogrešno.”

U veljači 2015. ugasio je Tain Bay u Panami. Drugi zaposlenik banke Crédit Agricole zamolio ga je da razmisli da nastavi poslovati s tom bankom u budućnosti. Ocampo mu je odgovorio kako prvo želi zaraditi nešto više milijuna, a potom se vratiti toj banci.

Sudske tajne

Ova novinarska istraga analizira kaznene politike koje je pokrenuo prvi tužitelj Međunarodnog kaznenog suda (ICC) Luis Moreno Ocampo.

#CourtSecrets je projekt EIC.mreže koja će objaviti seriju tekstova koji se temelje na 40 tisuća dokumenata, diplomatskih poruka, financijskih izvješća i korespodencije koji su provjereni putem javnih izvora. Dokumente je pribavio francuski Mediapart te ih je podijelio s EIC.mrežom, a njihovom objavom se otkriva kako su postupci Luisa Morena Ocampa duboko ocrnili i diskreditirali ovaj međunarodni sud koji su 124 države osnovale kako bi se sudilo raznim vojnim vođama i diktatorima, počiniteljima genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina.

Tijekom njegovog mandata koji je završio 2012., ali i nakon njegova završetka, Luis Moreno Ocampo se umrežio s poslovnim ljudima, slavnim osobama, novinarima, profesorima, lobistima i fondacijama te je zbog svoje vlastite koristi ugrozio tajne istrage ICC-a. Ta mreža nije koristila sudu, ali je koristila karijeri i javnom statusu Luisa Morena Ocampa. Tužitelj bi, prema statutu suda, trebala osoba „visokih moralnih karakteristika“, ali naši dokumenti otkrivaju da je za vrijeme njegova mandata Luis Moreno Ocampo osnovao barem jednu offshore tvrtku, te je time otvorio vrata sumnjama u njegov moral i integritet samog suda.

Dokumenti također otkrivaju da se nakon što je napustio mjesto glavnog tužitelja, argentinski odvjetnik ponašao protivno interesima suda jer je branio osobe koje su bile potencijalne mete istraga. Ocampo je s takvim ponašanjem zanemario mogućnost sukoba interesa i tajnosti istraga te je koristio vlastita poznanstva na sudu kako bi pomogao svojim klijentima. Dokumenti pokazuju da je Luis Moreno Ocampo posredno plaćao osoblje u uredu glavnog tužitelja kako bi pomogao svojim klijentima. Naša otkrića ocrtavaju kako ovakva praksa koju je uveo Ocampo još uvijek postoji na sudu u Haagu zahvaljujući njemu odanim ljudima. Tijekom i nakon njegovog mandata bivši je tužitelj kompromitirao nepristranost i neovisnost suda koji bi trebao biti jedna od vodećih svjetskih organizacija za pravdu i mir.

Istraživački projekt Sudske tajne provela je mreža Europska istraživačka suradnja (EIC) okupivši više od 20 novinara iz 11 država Afrike i Europe koji su na ovom projektu zajedno radili proteklih šest mjeseci, a među njima je i novinar Nacionala Blaž Zgaga.

Inicijator: Fabrice Arfi (Mediapart)

Novinari: Fabrice Arfi, Stéphanie Maupas, Fanny Pigeaud (Mediapart), Sven Becker, Marian Blasberg, Dietmar Pieper (Der Spiegel), Hanneke Chin-A-Fo (NRC Handelsblad), Amanda Strydom, (ANCIR); Michael Bird, Zeynep Sentek, Craig Shaw (RCIJ/TBS); Blaž Zgaga (Nacional); Alain Lallemand, Joël Matriche (Le Soir); Paula Guisado (El Mundo); Stefano Vergine (L’Espresso); Micael Pereira (Expresso); Jonathan Calvert, , George Arbuthnott (The Sunday Times)

Dizajn: Alex Morega, Gabriel Vijiala (RCIJ/TBS); Stephan Heffner (DER SPIEGEL); Nicolas Barthe-Dejean, Donatien Huet (Mediapart); Marien Jonkers (NRC Handelsblad)

Voditelj projekta: Ștefan Cândea