U HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, 12. svibnja, premijerno će se izvesti balet “Labuđe jezero” P.I. Čajkovskog, u režiji i koreografiji Staše Zurovca koji se ovom predstavom vraća na scenu riječke nacionalne kuće otkad je 2102. dobio otkaz zbog neopravdanog nedolaska na posao. U ovom baletu, osim cijelog baletnog ansambla, sudjeluje i šesnaest glumaca, a dvoje su članovi Hrvatske drame – Jelena Lopatić i Nikola Nedić. Ostatak čine “Šerbedžijini studenti”, odnosno studenti druge godine studija Gluma i mediji na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci. Time Zurovac ponovno spaja kazališne izvedbene forme, što je dio njegova prepoznatljivog autorskog “rukopisa”.

NACIONAL: Je li neobično to da dvije nacionalne kazališne kuće u razmaku od nekoliko mjeseci postavljaju isto baletno djelo? Nedavno je Vladimir Malakhov koreografirao “Labuđe jezero” u Zagrebu…

Neobično bi bilo da su se obje kazališne kuće odlučile postaviti predstave klasično ili u istoj ili sličnoj estetici i žanru. Pogotovo u razmaku od dva mjeseca i sto i pedeset kilometara udaljenosti. To bi bilo toliko obično da bi zaista bilo neobično.

NACIONAL: Što kažete na baletni repertoar hrvatskih kazališnih kuća? Uskoro je u Zagrebu praizvedba ‘’Gospode Glembajevih’’, primjerice, kao jedan zanimljiv naslov. Podržavate li te inovacije u baletu ili ste za to da repertoar ostane u okvirima klasike?

Baletni repertoar ne čine djela na papiru, internetskoj stranici ili u programskim knjižicama. Želim reći da je unatoč trudu svih tih uprava broj baletnih izvedbi puno premali. Govorim o prosjeku svih triju nacionalnih kuća koje imaju balet. Jedino zagrebački HNK ima koliko toliko pristojan broj izvedbi godišnje, odnosno jedino tamo predstave imaju prilike zaživjeti i živjeti na pravi način, iako bi i tamo moglo biti bolje. Za inovacije jesam jer to mi je posao, ali da bi one imale smisla nužno je to da se događaju s argumentom i poznavanjem materije, osobito kada se radi o novim interpretacijama postojećih djela. Mora se znati zašto se radi neki pomak jer bez razumijevanja što negdje piše, kako se uopće i može razmišljati kojim načinom to izreći ili prenijeti gledatelju.

NACIONAL: U ovom vašem baletu igrat će i dvoje glumaca, što to donosi?

Kao i većini ljudi, “Labuđe jezero” i meni je nezamislivo kao predstava malog kalibra ili s malo izvođača. Pošto je riječki Balet malobrojan, a predstavu sam zamislio s četrdesetak izvođača, odlučio sam u predstavu uključiti četrnaest studenata glume s riječkog Sveučilišta kojima su mentori Rade Šerbedžija i Lenka Udovički i s kojima inače radim jer zaista su klasa za zaljubiti se u svakog. Također, uz njih su u predstavi i dvoje glumaca Hrvatske drame, Jelena Lopatić i Nikola Nedić koji igraju dvorske lude, što je svojevrsna inovacija u “Labuđem jezeru”. Sve to udruživanje scenskog raznovrsja izražavanja bila je svjesna namjera u smislu stvaranja jezika predstave za ovaj autentični kazališni trenutak, a i poseban mi je užitak promatrati kako se ostvaruje jedno divno međusobno obogaćivanje umjetnika umjetnikom.

NACIONAL: Važan dio predstave je ogledalo-jezero. Što vama predstavlja ogledalo, što vidite kao svoj odraz?

Prvo na što pomislim u vezi s “Labuđim jezerom” su bijeli i crni labud. Suprotnost, odraz ili ogledalo. Mislim da se ovo djelo u svojoj srži bavi upravo problematikom vlastita odraza svakog protagonista. Suprotnu ili drugu stranu povezujem s ljubavlju, odnosom, predanošću, sa životom i sa smrću. Moj odraz je moja sadašnjost ili desna ruka u ogledalu koja izgleda kao lijeva.

NACIONAL: Ovim baletom vraćate se na scenu HNK Ivana pl. Zajca nakon pet godina, otkad ste dobili otkaz. Kako to da ponovno radite u Rijeci i kako je završio spor?

Ponovno radim u Rijeci jer me je intendant HNK Ivana pl. Zajca, Marin Blažević, pozvao za tu priliku. Spor još nije završio.

NACIONAL: Kako gledate na taj otkaz s vremenskim odmakom?

Ne gledam na to s vremenskim odmakom jer moja sadašnjost nije se prekinula tim činom, jednostavno se time ne bavim. Zato postoji sud, pravo, a i pravda.

NACIONAL: Kako vidite repertoar riječke nacionalne kazališne kuće? Novi ljudi preuzeli su kazalište, što vam se najviše sviđa a na čemu još treba raditi?

Novi ljudi imaju novu energiju i vidi se zaista veliki trud da se u ovim siromašnim vremenima za kazalište, održi i stvara kvalitetan repertoar. Riječki HNK ima sve preduvjete da bude upisano lijepim slovima na svjetskoj kazališnoj karti, a i sve preduvjete da mu se i omoguće vrhunski uvjeti za pripremu, planiranje, a i da bude financirano adekvatno svojim stremljenjima i kvaliteti umjetnika koji unutar njega djeluju.