S predsjednikom Vrhovnog suda Radovanom Dobronićem razgovarali smo u subotu u trenutku uhićenja i privođenja u USKOK ministra Darka Horvata. Iako Dobronić nije želio komentirati uhićenje ministra Horvata, osvrnuo se na svoju prošlotjednu polemiku s premijerom oko reforme pravosuđa. Tu reformu najavio je Andrej Plenković kroz izmjene triju zakona uključujući i Zakon o sudovima po kojem je sudac Dobronić prije tri mjeseca izabran za predsjednika Vrhovnog suda na prijedlog predsjednika Zorana Milanovića. Dobronić je u razgovoru za Nacional prvi put odgovorio i svojim kritičarima koji su ga napali zbog ankete upućene predsjednicima sudova na koju se trebaju referirati suci u roku od 30 dana. Prvi put je otkrio da ga je nedavno posjetio i ministar Ivan Malenica s ekipom iz Ministarstva pravosuđa i uprave. Naglasio je da je tada ministru Malenici rekao da „ne dolaze u obzir“ sigurnosne provjere sudaca svakih pet godina, jer to može dovesti suce i sudbenu vlast u poziciju ovisnosti o političarima i izvršnoj vlasti. „Bio sam protiv toga da suce kontinuirano provjeravaju sigurnosne službe tijekom cijelog mandata. Jasno sam rekao da to ne dolazi u obzir. Da takvo rješenje nema nijedna zemlja Europske unije“, rekao je Dobronić, a taj njegov stav potvrdio je i Vrhovni sud.

NACIONAL: Policija je u subotu pretresla dom i uhitila ministra Darka Horvata, a čini se da su i protiv još nekih članova aktualne vlade uključujući i potpredsjednika Borisa Miloševića pokrenuti istrage. Premijer Andrej Plenković tim je povodom izjavio da je zanimljiv tajming ovog poteza DORH-a. Dogodilo se u trenutku kada je Vlada, prema premijerovim riječima, zabilježila uspjehe. Kako to komentirate?

Ne mogu odgovarati na pitanja vezano za trenutačne istrage. Pretpostavljam da to razumijete. Svaka istraga dok se vodi ne znači da je netko kriv. Vrijedi presumpcija nevinosti, a što će dalje biti vidjet ćemo. Zato nema ni razloga nešto komentirati.

NACIONAL: No polemizirali ste s premijerom Andrejom Plenković u povodu njegove objave velike reforme pravosuđa kroz izmjene u tri zakona: Zakonu o sudovima, Zakonu o parničnom postupku i Zakonu o kaznenom postupku. Premijer je taj prijedlog predstavio kao „veliku reformu pravosuđa“. Odgovorili ste premijeru da „bolest najprije treba dijagnosticirati, a potom liječiti“ izrazivši sumnju u njegovu objavu.

To što sam rekao nije bilo ništa novo. Tako sam govorio i kada sam se natjecao za predsjednika Vrhovnog suda, a to piše i u mom programu kojim sam se odazvao na javni poziv koji je raspisalo Državno sudbeno vijeće. Ponovio sam isto to i u Saboru kada su me kao kandidata za predsjednika Vrhovnog suda puna četiri sata ispitivali saborski zastupnici. To je čuo i vidio veliki broj građana. Nekoliko puta sam naglasio da za ovu situaciju u sudstvu ne postoji samo jedan uzrok. Rekao sam tada da ne postoji ni čarobni štapić u nekakvim izmjenama samih zakona koji bi mogao riješiti taj problem.

NACIONAL: No ovaj put nije riječ o izmjenama samo jednog zakona, nego o izmjenama triju zakona uključujući i zakon po kojem ste i vi izabrani za predsjednika Vrhovnog suda.

Ti su se zakoni i do sada često mijenjali u zadnjih dvadeset godina, pa su rezultati izostali. Zakon o kaznenom postupku i Zakon o ovršnom postupku mijenjao se svakih godinu i pol, pa vidimo da se ništa dobro nije postiglo.

NACIONAL: Ovaj put nije se radilo ni o izmjenama Ovršnog zakona zbog kojeg strepi najveći broj Hrvata zbog prijetećih ovrha oduzimanjem kuća, stanova i imanja, najčešće od banaka kao vjerovnika.

To je točno. Zadnju godinu nije se mijenjao Ovršni zakon, a sada se radilo o izmjenama Zakona o parničnom postupku, kaznenom postupku i Zakona o sudovima. Vjerojatno se očekuje da će izmjene pobrojanih zakona biti taj čarobni štapić koji bi trebao brže rješavati predmete s namjerom natjerati suce da više rade. Ali to je pojednostavljivanje problema. Suci ni dosad nisu bili lijenčine. Čak i da postoje suci koji ne rade dovoljno svoj posao posljedica ne bi bio ovoliki broj neriješenih sudskih predmeta.

NACIONAL: Jeste li nečiji igrač kako se insinuira u dijelu političkog spektra, a sugerira se da ste igrač Pantovčaka i predsjednika Zorana Milanovića koji vas je i predložio za predsjednika Vrhovnog suda?

Nisam ničiji igrač, a radim po stavovima i shvaćanju koje sam iznio pred Hrvatskim saborom, a za to sam dobio i glasove 120 zastupnika. To je bilo za 19 glasova više i od dvotrećinske saborske većine. Ako pažljivo pročitate moj program onda ćete vidjeti da radim upravo ono što sam u programu i napisao. To je, dakle, prihvatio i Sabor. Tada sam rekao da 90 posto sudaca radi vrlo savjesno svoj posao, a ostaje problematično tih desetak posto. Ali i taj postotak može nam nanijeti velike štete, pa dok se te stvari ne isprave ili ne izbace iz sustava ostat će nam problem s kojim se cijelo vrijeme suočavamo.

NACIONAL: Prije ovog novog paketa zakona posjetio vas je i ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica. Jeste li se tada suglasili s tim paketom zakona, koji premijer Plenković najavljuje kao veliku reformu pravosuđa?

O tome ništa ne znam. Što je rekao ministar Malenica?

NACIONAL: Ministar Malenica javno ništa nije rekao. Naše pitanje je bilo: jeste li se suglasili s tim paketom zakona kad vas je posjetio ministar Malenica?

Nije uopće o tome bila riječ. Samo smo kratko razgovarali kada je došao u Vrhovni sud sa svojim ljudima. Tada sam mu rekao da se ne slažem s tim da se trajno provode sigurnosne provjere sudaca svakih pet godina. To me je pitao, a na to sam mu pitanje jasno odgovorio. Bio sam protiv toga da suce kontinuirano provjeravaju sigurnosne službe tijekom cijelog mandata. Jasno sam rekao da to ne dolazi u obzir. Da takvo rješenje nema nijedna zemlja Europske unije. Da to treba raditi onako kako to rade u Njemačkoj i Francuskoj, kao i u ostalim zemljama Europske unije. U tim državama provjeravanje imovine sudaca standardno obavljaju porezne uprave u okviru svoje redovne nadležnosti, a ne sigurnosne službe. Rekao sam ministru Malenici da s obzirom na činjenicu da je u Hrvatskoj ugled sudbene vlasti znatno niži nego u Njemačkoj ili Francuskoj, dakle, s obzirom na izvanrednu situaciju kod nas, da se ta sigurnosna provjera može eventualno provesti jednokratno. Dakle, samo jednom, a poslije se tim poslom treba baviti porezna uprava kao i u ostalim europskim državama.

‘Ministru Malenici sam rekao da se ne slažem s tim da se trajno provode sigurnosne provjere sudaca svakih pet godina. To me je pitao i na to sam mu pitanje jasno odgovorio’, kaže radovan dobronić . FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: U ovim izmjena zakona ipak je uvedena obveza da sigurnosne službe svakih pet godina provjeravaju suce. Što kažete na to?

Kada smo razgovarali na tu temu u Vrhovnom sudu s ministrom Malenicom i njegovim suradnicima oni su samo kimali glavom, pa sam smatrao da je taj moj stav o neprihvatljivosti sigurnosne provjere sudaca bio prihvaćen. Sada vidim da je ta sigurnosna provjera predviđena svakih pet godina, a to nas udaljava od Europske unije. U tom obliku to je neprihvatljivo. Neću komentirati zašto je to donijeto, ali to ne može biti ozbiljno i trajno rješenje.

NACIONAL: Je li sigurnosna provjera svakih pet godina ugrožava neovisnost sudaca od političara, odnosno stavlja li suce u institucionalnu ovisnost o izvršnoj vlasti bila da riječ o vladi ili predsjedniku države?

SOA je uvijek pod nazorom izvršne vlasti, pa se onda suce može tim provjerama itekako ucjenjivati i disciplinirati. Postoje već i odluke Vijeća Europe i sudačkih udruga o neprihvatljivosti takvog rješenja. To se moglo samo jednokratno provesti tamo gdje postoji potpuno nepovjerenje u sudački stalež. Ništa izvan jednokratne primjene te sigurnosne provjere ne dolazi u obzir. Teško je shvatiti da se nakon 30 godina hrvatske države tako nešto uopće uvodi. To nas udaljava od ozbiljnog pristupa koji pokušavam uspostaviti.

NACIONAL: No ovim izmjenama paketa zakona zadani su sucima i rokovi u kojima trebaju rješavati predmete, što do sada nije bio slučaj. Smatrate li barem to dobrim rješenjem?

I dosad su postojali instruktivni rokovi, ali samo po sebi to malo znači na ovoliki broj sudskih predmeta. Broj aktivnih predmeta deset puta je veći od broja koji bi se mogao smatrati normalnim. Svake godine proizvede se novih milijun predmeta, katkad više, katkad manje, ali to je njihov okvirni broj. Novih milijun predmeta svake godine hrvatska je konstanta. Suci rade Sizifov posao. Guraju kamen prema vrhu, guraju ga navodno prema rješavanju tih predmeta, ali sve i kad riješe sve te predmete kamen opet padne dolje zbog novih milijun sudskih postupaka. Moraju ponovo taj kamen gurati prema vrhu. Poanta je u tome da se stanje ponavlja, situacija ne popravlja, a o rješavanju tih starih predmeta govori se već 20 godina.

NACIONAL: Postoji li onda velika reforma pravosuđa koju je najavio premijer Plenković ovim zakonskim izmjenama?

Nije problem nešto nazvati velikom reformom, ali ja uopće ne znam što je to reforma. Dvadeset godina se govori da je svaka izmjena zakona spasonosna, da će poboljšati stanje, a sada se vidi da tome baš nije tako.

NACIONAL: Zanimljiva ste pitanja poslali i predsjednicima županijskih sudova, neku vrstu ankete. Ali među sucima ta vaša anketa nije s oduševljenjem prihvaćena. Je li vam itko pomagao u sastavljanju tih pitanja? Je li vas netko možda gurnuo u nepotrebnu avanturu?

Nitko me nigdje nije gurnuo, a pitanja su isključivo moja. Sve to u postavljenim pitanjima naveo sam i u mom programu za predsjednika Vrhovnog suda. Dakle, autoritet sudova i sudaca je ozbiljno narušen, a ja s dužnosti predsjednika Vrhovnog suda i čelne osobe sudbene vlasti moram provjeriti kako se suci ponašaju i izvan svoje službe, rade li nešto što može dovesti do gubitka povjerenja u sudstvo. To je ono što se zove čuvanje ugleda sudbene vlasti, a to je moja ustavna nadležnost i obveza. Zato postavljenim pitanjima samo provjeravam stanje u sudbenoj vlasti da bi se stekla opća predodžba, a ne da se ta predodžba temelji samo na novinskim člancima.

NACIONAL: Tko je ta pitanja iz vaše ankete upućena predsjednicima drugostupanjskih sudova dostavio medijima, pa sada intrigiraju i širu javnost?

Ne znam tko je to dostavio medijima. Netko je to neovlašteno učinio, a nisu trebala doći do medija. Bio je to interni dopis s ciljem provjere stanja u samim sudačkim redovima, a to nije ništa posebno. Predsjednik Vrhovnog suda mora znati osnovne podatke o tome kako suci rade i kako se ponašaju, što sama sudačka organizacija misli o svom poslu.

NACIONAL: Sudac Visokog kaznenog suda Ivan Turudić s vama je često javno polemizirao, a kada je vidio taj vaš upitnik na televiziji N1 izjavio je da nije mogao vjerovati da se time bavite. Postavio je i protupitanje zašto se predsjednik Vrhovnog suda uopće time bavi, da nije siguran hoće li na ta vaša pitanja uopće odgovarati?

To je njegov stav, a sudac Ivan Turudić je sudac kao i svi drugi suci, pa ćemo vidjeti što će na kraju učiniti. Nije mi jasno zašto se njega uopće posebno pitalo za mišljenje kada je on samo jedan od sudaca Visokog kaznenog suda. Nebitno je čudi li se on ili ne čudi mojim pitanjima. Kao predsjednik Vrhovnog suda i čelnik sudbene vlasti imam odgovornost, obvezu i ovlasti brinuti se o ugledu sudstva.

NACIONAL: Imate li doista takve ovlasti? Sudac Turudić tvrdi da vašim pitanjima sucima narušavate njihova ljudska prava, da bi zbog njih suci mogli podići i tužbu protiv vas na Međunarodnom sudu za ljudska prava u Strasbourgu.

Kada se nešto ne želi učiniti onda se stvari počinju formalizirati. Imam sve ovlasti zaštititi ugled sudbene vlasti, da se taj ugled ne dovodi u pitanje. Imam pravo istraživati postupaju li suci u skladu sa Zakonom o sudovima i sudačkom etikom. To sve ulazi u redovnu sudsku upravu, pa u tim pitanjima koja sam postavio nema ništa sporno.

NACIONAL: Vaši kritičari govore da su svi ti podaci iz vašeg upitnika javno dostupni i da ih nije trebalo prikupljati na taj način.

To su birokratizirani izgovori. Nema nikakvog razloga da onaj tko je dostavio podatke o imovini Državnom sudbenom vijeću ne dostavi ih i meni. Nije bit upitnika o imovini sudaca nego u podacima o dodatnim aktivnostima sudaca koji mogu dovesti u pitanje rad sudaca. Sucima je dopušteno pisati članke, objavljivati knjige, držati predavanja. Ali ako netko drži predavanja toliko da je više na predavanjima nego na sudu, postavlja se pitanje koliko taj sudac sabrano može raditi svoj posao na sudu. To sigurno ima utjecaja na njegov rad kao suca bez obzira na to je li formalno ispunio normu. Ako ne posveti dovoljno vremenima predmetima onda to nedvojbeno ima odraza na njegovo obavljanje osnovnog sudačkog posla, a to je rješavanje sudskih predmeta. Ti predmeti zahtijevaju vrijeme i studiozan pristup. Ne može se paralelno intenzivno raditi i neki drugi posao.

‘Ivan Turudić je sudac kao i svi drugi suci, pa ćemo vidjeti što će na kraju učiniti. Nije mi jasno zašto se njega uopće posebno pitalo za mišljenje’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: I predsjednik Hrvatske udruge sudaca Damir Kontrec, jedan od vaših najbližih suradnika kao šef Građanskog odjela Vrhovnog suda, bio je kritičan prema vašim anketnim pitanjima. I on je ocijenio da to nije uobičajeno.

Ovo što sada radim nije nikakvo čudo nego najnormalnija stvar. Zato mi treba podrška sudaca i nadam se da ću je dobiti. Kolega Kontrec je možda dijelom naviknut na dosadašnji stil rada Vrhovnog suda, pa nije naviknut na ovakve stvari. Ne bih tome pridavao neko značenje. Mora shvatiti da su došla druga vremena i druge metode, ali i on će to brzo shvatiti i s tim neće biti nikakvih problema.

NACIONAL: Neki podaci govore da neki suci od tih dodatnih prihoda zarađuju i više od svojih redovnih godišnjih plaća. Je li to moguće?

Ako su ti prihodi sudaca veći od njihovih godišnjih plaća, onda se postavlja pitanje kao što se ono postavlja konkretno i na američkim sveučilištima. Kada neki znanstvenik na američkom sveučilištu otkrije novi patent zovu ga iz velikih korporacija da šest mjeseci radi za njih, a potom ga pozove neka druga korporacija. Najnormalnija procedura je da vodstvo sveučilišta pozove na razgovor takvog talentiranog asistenta. Tada mu kažu: „Nemamo ništa protiv toga da radite za korporacije, ali ako želite ostati na sveučilištu kao asistent morate glavninu energije i znanstvenih istraživanja posvetiti fakultetu i raditi za nas, jer smo vas mi primili. Ako niste na to spremni, onda morate otići“.

NACIONAL: Na koji način vidite poveznicu između tog američkog akademskog standarda s radom sudaca u Hrvatskoj?

Taj američki akademski standard naveo sam samo kao slikoviti, konkretan primjer. U Hrvatskoj se postavlja pitanje koliko suci rade ono što zakon u općim crtama dozvoljava. Zakon kaže da suci mogu pisati stručne članke i predavati, ali ništa ne govori o tome u kojoj mjeri mogu to raditi. Postoji sumnja da pojedini suci nemaju dovoljan osjećaj odgovornosti da u svakom pravu koje imaju moraju ostati suzdržani. Situacija je postala takva da su novinari neke suce počeli nazivati predavačima. Više su na predavanjima nego na sudu. To nema opravdanja u situaciji kada se naglašava da treba rješavati nagomilane sudske predmete. Tako imamo suce koji su više izvan suda na predavanjima, a čudna metodologija mjerenja rada sudaca uzima im to kao bodove. Ostali suci postaju preopterećeni, a neki hodaju okolo i drže predavanja kao da su docenti ili profesori na nekom pravnom fakultetu.

NACIONAL: Što bi, po vama, trebalo učiniti vezano za taj posao sudaca izvan suda?

Tu dilemu treba riješiti kao na američkim sveučilištima. Ako netko od sudaca želi biti predavač, želi biti arbitar onda neka to bude punim svojim kapacitetom. Postoje profesionalni arbitri, profesionalni predavači, profesori, pa neka se opredijeli. Ne može se raditi da se glavnina vremena i energije suca troši na posao izvan sudnice. Postavlja se pitanje što je sucu u interesu i kome je on lojalan. U takvim okolnostima on će se nastojati i tržišno plasirati. To dovodi u opasnost njegovu sudačku objektivnost. Sudac zato ima svoju sudačku plaću i nikome se ne mora umiljavati i svidjeti. Drugo, pogrešno je suce uvrštavati među državne dužnosnike.

NACIONAL: Nisu li suci ipak dužnosnici u jednoj od triju grana vlasti, onoj sudskoj vlasti?

Naziv dužnosnik je nešto što se u bivšom sustavu zvalo funkcionar, a definiralo je zaposlenike u svim granama vlasti: zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj, koje su bile objedinjene. Suci su tada bili usmjereni na gomilanje što više raznih funkcija. Ali, to više nije u duhu demokratskog sustava, a dodatno stvara i loš dojam u javnosti. Sudac je zato sudac da bi radio svoj posao za sudačku plaću i da 90 posto vremena razmišlja o sudskim predmetima. Kada se suci javljaju za arbitraže postavlja se pitanje kako suci uopće imaju vremena za bavljenje ozbiljnijom arbitražom ako ozbiljno rješavaju sudske predmete. To govorim bez obzira na činjenicu da mnogi suci, koji sudjeluju u arbitražama ispunjavaju sudačku normu. Nitko nije Superman da može raditi kvalitetno dva tako zahtjevna posla kao što je suđenje s jedne i arbitraže s druge strane.

NACIONAL: Što podrazumijeva taj ozbiljan pristup vraćanja povjerenja u hrvatsko sudstvo o kojem govorite?

To je upravo ono što sada nastojim napraviti. Utvrditi stvarno stanje i ponašanje sudaca. Ako postoje ozbiljni uzroci nepovjerenja u suce, onda ću razmisliti hoću li napisati neki novi naputak ili će se potpuno promijeniti kodeks sudačke etike. Možda će trebati mijenjati i Zakon o sudovima kojim će se precizirati što suci smiju, a što ne smiju.

NACIONAL: U vašem upitniku našlo se i pitanje jesu li suci u proteklih pet godina podnosili tužbe protiv novinara i nakladnika. Jesu li za to tražili suglasnost predsjednika suda i kolika je bila visina njihovih odštetnih zahtjeva. Jesu li suci pretjerivali s tužbama protiv novinara?

Sudac ima pravo tužiti novinara ako smatra da ga je oklevetao, ali do mene su stigle informacije da se u tim tužbama traže vrlo visoki iznosi. Drugo, ne idu na Sud časti Hrvatskog novinarskog društva, a to bi bio prirodan put ako je članak, koji smatraju spornim bio neprofesionalan. Treće, ako neki sudac podnese više od 20 tužbi protiv medija, onda to znači da suci ne mogu suspregnuti možda i neku svoju opravdanu ljutnju. Bit sudačke profesije je raditi „Sine ira et studio“ što podrazumijeva objektivnost, pravednost, nepristranost prosudbe ili postupka. Ukratko, raditi taj posao s velikom pažnjom. Suci i pravnici moraju biti racionalni i suzdržani. Ne mogu se te tužbe novinara slati iz rafalne puške.

NACIONAL: Jednim od svojih pitanja osvrnuli ste se i na nepotizam u sudstvu. Zašto?

Na sudovima u Hrvatskoj radi veliki broj srodnika, pa i to također stvara nepovjerenje. Sud kao služba mora biti najbolja institucija u državi. Čak da je ostatak države potpuno truo, u sudovima toga ne smije biti.

NACIONAL: Znači li to da bi sud trebao biti ne samo zaštitnika zakona, nego i zaštitnik morala?

To je u samoj prirodi sudovanja. Svi suci, kojima sam postavio pitanje rade li im bliski srodnici u sudovima, odgovorit će vam da i njihova djeca imaju pravo na posao. Suci imaju prava kao i ostali građani, ali sudački posao sucima nameće i određena ograničenja. Ako djeca sudaca žele biti suci onda ta njihova djeca imaju pravo postati sudski savjetnici iz kojih se potom regrutiraju suci. Ali moralno bi bilo da ta djeca imaju pravo biti izabrana samo u slučaju kada je to dijete suca znatno bolje od svog protukandidata. To je onda opravdano. Sva pitanja koja sam postavio imaju svoje razloge i bitna su za pravilno funkcioniranje sudbene vlasti.

NACIONAL: Sin Đure Sesse, vašeg prethodnika na čelu sudbene vlasti za njegova mandata izabran je za suca Trgovačkog suda u Zagrebu. Je li on bio na razini tih vaših standarda za izbor na tu dužnost?

Ne želim komentirati imenovanja iz prošlosti i ona imenovanja koje je provelo Državno sudbeno vijeće. Procedura je bila legalna, a to je bilo provedeno po Ustavu. To je pravomoćno i redu je, ali ja želim uspostaviti nova načela rada.

NACIONAL: Kažete da želite uspostaviti nova načela rada. Kako kada suce imenuje Državno sudbeno vijeće, a ne vi kao predsjednik Vrhovnog suda?

Nije baš tako. Za izbor sudskih savjetnika odgovorni su predsjednici županijskih sudova, a ne DSV. DSV je samostalan, ali ja kao predsjednik Vrhovnog suda, pa onda i čelnik sudbene vlasti imam ih pravo kritizirati kada ustanovim da im praksa nije u redu, nije u skladu sa standardima Europske unije. Moram voditi brigu o cijelom sustavu, pa onda i DSV u tom smislu nije samostalna i izolirana cjelina, a ja sam na čelu te sudbene vlasti o kojoj moram brinuti. Imam pravo kritizirati DSV. To pravo nitko drugi nema, a u ovom trenutku kada je u pitanju povjerenje u sudbenu vlast postaje vrlo bitno pitanje. Makar u državi ništa ne bilo dobro u sudovima, to mora biti drugačije.

NACIONAL: Imate li kao predsjednik Vrhovno suda ikakve alate da uvedete red u hrvatsko sudstvo?

Imam pravo pokretanja određenih disciplinskih postupaka. Imam ovlast davanja mišljenja oko imenovanja predsjednika sudova. Imam pravo kontrole sudova, a to već radim. U Hrvatskoj je najveći problem pozivati suce na odgovornost nakon što je pravosudni postupak u cijelosti okončan. To je osjetljivo pitanje, jer može zadirati u sudačku autonomiju. Ali sada je glavno pitanje je li suci svojim aktivnostima izvan suda nepotrebno narušavaju ugled suda.

NACIONAL: Nešto što se i vas osobno tiče kao suca. U u srpnju 2013. donijeli ste kolektivnu presudu protiv banaka vezano za kredite u švicarskim francima, nezavisna odvjetnica Juliane Kokott sugerirala je Sudu Europske unije u Luksemburgu da se proglasi nenadležnim za rješavanje obeštećenja građana koji su konvertirali kredite iz švicarskih franaka u eure 2015. godine. Kako to komentirate?

Nezavisna odvjetnica je dala svoje mišljenje, ali to mišljenje ne obvezuje Sud Europske unije. To, dakle, još nije i mišljenje Suda EU-a u Luksemburgu. Hoće li suci prihvatiti to mišljenje ili ne veliko je pitanje. Kad bi sud u Luksemburgu to i prihvatio ne znači da će to biti i odluka o meritumu predmeta. Ako o tome ne odluči Sud EU-a, onda će odluku donijeti Vrhovni sud Republike Hrvatske.

NACIONAL: Kada bi Vrhovni sud Hrvatske mogao donijeti tu odluku?

Već smo o tome raspravljali na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda. Sud EU-a će za mjesec ili dva odlučivati o meritumu tog predmeta. Nećemo žuriti s donošenjem odluke da ne bi došlo do preklapanja ili suprotstavljenih odluka. Do tada će Sud EU-a odlučiti je li nadležan za taj predmet ili nije.

NACIONAL: A kakva će odluka biti za kredite austrijskih zadruga, koja su pokrenule ovršni stampedo prema hrvatskim građanima?

Kredite austrijskih banaka pokušat ćemo riješiti u okvirima Ovršnog zakona i Zakona o potrošačima. Poduzeli smo prve radnje da bismo zaustavili ovrhe. Probat ćemo dogovoriti i promjenu sudske prakse.

NACIONAL: Jesu li zaustavljene ovrhe na osnovi vjerodostojne javnobilježničke isprave, što ste također najavili ako sud ne procjenjuje i meritum predmeta?

Nisu te ovrhe zaustavljene u onom opsegu koliko bi mogle i trebale biti. Sada na tome i dalje aktivno radimo, ali zasad vam više od toga ne mogu reći. Ukratko, radi se na tome i u Vrhovnom sudu, a stvari idu u dobrom smjeru.

NACIONAL: Novi predsjednik Županijskog suda u Zagrebu od 1. ožujka godine postat će sudac Zdenko Konjić. Međutim, Nacionalu su plasirane tvrdnje da je sudac Konjić navodno na račun Hrvatskog nogometnog saveza boravio u Rio de Janeiru na utakmici hrvatske nogometne reprezentacije. Kako to komentirate? Jeste li iznenađeni?

Ne znam trebam li biti iznenađen ili ne. Ali ono što mogu reći za suca Konjića je da je vrlo kvalitetan sudac i častan čovjek. Za ovo da je bio na nekoj utakmici na trošak Hrvatskog nogometnog saveza prvi put čujem. Moglo bi se reći da ako je bio na trošak HNS-a onda je napravio propust, ali imat će prilike odgovoriti na to pitanje u ovoj mojoj anketi, koju sam poslao predsjednicima županijskih sudova sa zahtjevom da na ta pitanja odgovore u 30 dana. Ako je sudac Konjić i pogriješio u tom konkretnom slučaju siguran sam da mu je to jedini grijeh. Uvjeren sam da će donijeti puno dobroga hrvatskom sudstvu. S druge strane, pokazuje se da ova moja anketa itekako ima smisla.

NACIONAL: Javno je objavljena i fotografija predsjednika Visokog kaznenog suda Željka Horvatovića u zagrljaju s Tomislavom Marčinkom, uglednim članom HDZ-a. Smatrate li to kompromitirajućim za suca?

Što se tiče predsjednika Visokog kaznenog suda Željka Horvatovića sigurno bi bilo dobro da te fotografije nije bilo. Ali i u njegovu slučaju riječ je o jako dobrom sucu i pravniku, kao i uglednom čovjeku i ne treba sumnjati u njegovu profesionalnost. Ne treba shvatiti ni ovu moju inicijativu s anketnim pitanjima kao lov na vještice.

Saša Zinaja/NFOTO