Dokumentarni film ‘STANI NA PUT’ beogradskog redatelja Nemanje Đerića izazvao je pomutnju u hip hop zajednici kada se taj projekt počeo najavljivati kao film o nastajanju hip hop scene čiji protagonisti tvrde da je to daleko od istine

Otkad je premijerno prikazan u Zagrebu, Beogradu i Tuzli, a potom i na programu MTV Adria, film “Stani na put” mladog beogradskog redatelja Nemanje Đerića u produkciji Red Bull Media Housea i MTV Adrie, ne prestaje biti tema žestokih rasprava i polemika. Prvenstveno među ljubiteljima hip hopa, ali i u široj javnosti. I dok se, s jedne strane, film reklamira kao priča o nastanku hip hopa u regiji i naglašava u medijskoj kampanji da prikazuje pionire i nositelje rap scene i hip hopa na Balkanu, s druge strane su se na noge digli upravo pioniri hip hop i rap glazbe, tvrdeći da ne prikazuje realnu sliku te da iskrivljuje činjenice. Zamjeraju ekipi koja je stvarala film da su izostavili neka od ključnih imena ljudi koji su pravi pioniri tog glazbenog žanra i pokreta.

Činjenica je da se u predugom filmu (jedan sat i 54 minute), vizualno potpuno nezanimljivom, nižu likovi koji se prisjećaju svojih početaka dok gledatelj zapravo prati proces stvaranja zajedničke pjesme repera iz Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine kojom će obilježiti 20 godina postojanja rapa u regiji. Tako su se u studiju Morris u Zagrebu, izuzetno važnom za hip hop zajednicu jer su upravo u njemu nastali mnogi ključni albumi domaćeg i regionalnog hip hopa, pod vodstvom DJ-a Phat Phillieja okupili reperi: Reksona, General Woo, Gru, Marčelo, Frenkie, Remi, Baby Dooks i Kontra i na Kooladeov beat snimili istoimenu pjesmu. Osnovni problem je u tome što njihovi počeci sežu u početke 90-ih godina, dok se hip hop scena počela razvijati jošš sredinom 80-ih, u vrijeme kada se u Zagrebu pojavio Omladinski radio – kasnije Radio 101 – koji je predstavio novi glazbeni smjer.

SLAVIN BALEN, JEDAN OD TADAŠNJIH RADIJSKIH UREDNIKA I VODITELJA emisije “Electro Funk premijera” i “Rap Attack”, prvi je predstavio najznačajnija imena svjetskog hip hopa i rapa te novi ples breakdance. Ubrzo su se kroz tada vrlo popularnu emisiju “Radio tulum” počeli dogovarati “battleovi” breakdancera po gradskim trgovima, koji su postali nova ulična atrakcija jer bi se na tim natjecanjima okupilo i nekoliko tisuća ljudi. Hip hop i rap ušli su tada na domaću glazbenu scenu na velika vrata. Grupe Diffo, Ugly Leaders, MC Womah, Trpimir Vicković-Vicko, WHO, Go Cut i Badvajzer iz Beograda među prvima su udarili temelje hip hopa. Počeli su prvi rap partyji, pa je tako zabilježeno da je prvi održan u klubu KSET, u svibnju 1990., kada se dogodio i prvi veliki rap koncert u dvorani Pauk u SKUC-u. Čak i prije tih prvih partyja Zoran Pezo i Goran Gajić u tematskoj večeri “Vesela televizija” u Kulušiću među prvima su predstavljali hip hop.

Među tadašnjim pionirima rapa i hip hopa bio je i Renato Đošić-Renman koji se za Nacional prisjetio tog vremena. “Bilo je vrlo uzbudljivo! Tadašnjim klincima, to jest nama, ponuđeno je nešto na što smo potpuno otkačili. Jednostavno smo podivljali. Meni je to izgledalo kao totalna ljubav, zaljubljenost. Kao kada si opijen nekom djevojkom. Nema do tog osjećaja”, rekao je glazbenik.

UPRAVO ZBOG TOG OSJEĆAJA, suprotnog od onog koji je imao dok je gledao “Stani na put”, Renman se jako naljutio na autore filma. Smatra da se nisu držali činjenica iz povijesti pop kulture na ovim prostorima, naglašavajući da realna slika i prava istina nemaju nikakve veze s onim što je prikazano u tom filmu.

“Svakodnevno gledamo u medijima primjere amaterizma ljudi koji se dotiču nekih tema o kojima pojma nemaju. Taj dečko, dječarac koji je radio film, pojma nema o životu u to vrijeme, o glazbi tog vremena, kao i o tadašnjem hip hop pokretu. On je dijete druge generacije i ni po kakvim stavovima se ne razlikuje od drugih iz tog vremena. To znači da je krenuo u bitku nespreman, nepripremljen i s velikom arogancijom da je on režiser. Ta arogancija potkrepljuje istinu onako kako je on želi vidjeti, a ne kako se zaista dogodilo. Red Bull je želio napraviti dobar posao, ali je očito izabrao krivog čovjeka. Kao i uvijek kada se bira po principu veza ili rodbinskih odnosa”, kaže Renman.

Filip Ivelja, u hip hop zajednici poznatiji kao Phat Phillie, jedan je od najzaslužnijih ljudi što je hip hop 90-ih doživio svoj uspon, ali i jedan od najzaslužnijih što je film uopće snimljen. Njegova radioemisija “Blackout” u kojoj je promovirao hip hop, a pokrenuo ju je s Kristijanom Frkovićem-Frxom 18. studenog 1993. na Radiju 1 – kasnije su se preselili na Radio 101 – postala je uvjerljivo najvažnija radijska lektira za sve ljubitelje hip hopa. Upravo zahvaljujući njemu i Frxu nova generacija upoznala je hip hop scenu, a potaknuli su mnoge da se i sami odvaže postati njen dio.

Njegova ideja da se snimi film ipak se donekle razlikuje od sadržaja filma ili barem toga kako je film najavljen. “Ideja se dogodila spontano, istovremeno u nekoliko različitih krugova. Ja sam krajem 2013. predložio Red Bullu iz Hrvatske da se snimi dokumentarac o 20 godina Blackouta, kako bismo obilježili našu jubilarnu godišnjicu. Istovremeno su Dino iz bosanskog Red Bulla, Frenkie iz FM Jama i Daryl i Nino iz centrale MTV-a razgovarali o sličnom projektu koji bi obuhvatio regiju. Nakon nekoliko sastanaka i telefonskih poziva, dogovorili smo se da se snimi film o trima vodećim regionalnim hip hop organizacijama, Bassivityju iz Beograda, FM Jamu iz Tuzle te Blackoutu iz Zagreba, koje su sredinom i krajem 90-ih i početkom 2000-ih zauvijek promijenili glazbenu scenu ovih prostora”, rekao je Phat Phillie.

• ‘SVAKODNEVNO GLEDAMO primjere amaterizma. Dečko koji je radio film nema pojma o životu u to vrijeme, o glazbi tog vremena ni o hip hopu’, kaže Renato Đošić Renman

BEZ SUMNJE, BILA JE TO IDEJA VRIJEDNA PAŽNJE koja se tijekom realizacije očito izgubila “negdje u prijevodu”. Tako se ideja o obilježavanju 20 godina nastanka projekta Blackout pretvorila u obilježavanje hip hop scene na Balkanu, što, dakako, ne odgovara istini, a što je posebno razljutilo Renmana. “Film je najbolji primjer što ispadne kada se voda tjera na svoj mlin. Kada se veliča vlastiti rad i rad okupljenih oko tebe. Jednog čovjeka i satelit fanova.

Ja nemam ništa protiv takvog filma, no u tom slučaju su svi naslovi koji su predstavljali taj projekt – krivi. To je razlog zbog kojeg se ova strka i bruka dogodila, a sve vodi jednom zaključku: apsolutni amaterizam u svim segmentima nastajanja”, rekao je Renman.

I Phat Phillie shvatio je da bi mnogi film mogli krivo razumjeti već kada su se pojavile prve najave. “Nije se ekipa naljutila nakon premijera u Zagrebu i Beogradu, nego nekoliko tjedana prije, na temelju 15 sekundi trailera koji je najavljivao film. Pojedini hip hop glazbenici dobili su dojam da ih je autor dokumentarca neopravdano zapostavio. Nakon premijera u Zagrebu, Beogradu i Tuzli, film je doživio sjajne reakcije na svim medijskim i socijalnim platformama”, kaže Phat Phillie.

Drugim riječima, film “Stani na put” zapravo nije priča o nastanku hip hopa u regiji, nego priča o ekipi okupljenoj oko triju radijskih emisija, na trima postajama i u trima državama bivše Jugoslavije: Blackouta iz Zagreba, FM Jama iz Tuzle i Bassivityja iz Beograda.

Mirela Priselac-Remi iz grupe Elemental jedna je od učesnika u filmu i uglavnom o njemu ima riječi hvale. “Dokumentarac je ispričao autentičnu priču, tu su svjedočenja protagonista iz prvog lica jednine, a takvo što ne može biti nikakvo drugačije nego autentično. Romantično uljepšavanje od kojeg pate slični dokumentarci svedeno je na minimum, ima ga taman toliko da poželiš nakratko vratiti sat unatrag i proživjeti barem jedan dan ili događaj koji se spominje. Svaka generacija ima svoj ‘val’, a ovaj naš reperski bio je onaj pravi plimni koji se pojavio iz dubine i pomeo sve pred sobom. Iako je dokumentarac ispričan iz perspektive triju ekipa i možda mu neki zamjeraju što nije pokrio cijelu scenu, one su dovoljno upečatljive i autentične da kvalitetno definiraju atmosferu unutar koje su scene rasle i gradile se. I zato smatram da je istinski relevantan”, rekla je pjevačica Elementala.

S druge strane, “Stani na put” upravo zbog svog uskog pogleda na regionalnu hip hop scenu, ne daje njenu pravu sliku, nego samo jedan njen dio jer osim spomenute ekipe s triju radijskih postaja i repera koji se pojavljuju u filmu (General Woo, Gru, Bizzo, Baby Dooks, Remi, Shot, Koolade, Reksona, Marčelo, Edo Maajka, Frenkie, Kontra, Ikac, Struka, Shorty i Oneya), film nije obuhvatio niz i te kako važnih imena u povijesti hip hopa u regiji koji su ostvarili dobar uspjeh, ali nisu bili dio tih ekipa. Srđan Ćuk, poznatiji kao General Woo, za Nacional kaže: “Meni nedostaju Makedonci i Slovenci i paralelna priča s njihovih scena. Oni su također bili tu i stvorili su scenu u svojim zemljama. Mi smo od prvog dana usko povezani sa Slovencima, a Srbi s Makedoncima. Mogla se povući paralela i pitati koje pitanje tu ekipu. Sigurno bi bilo zanimljivo čuti i njih. Super bi bilo da RedBull i MTV snime nastavak o Makedoniji, Crnoj Gori i Sloveniji.”

UPRAVO ZBOG SVEGA TOGA film je zapravo najzanimljiviji ljudima koji su direktno ili indirektno povezani uz te tri ekipe, a ne široj publici, o čemu Woo kaže:

“Dobre poznavatelje film će definitivno zabaviti jer sve znaju, a sad to imaju na jednom mjestu. Njima trebaju detaljniji dokumentarci s informacijama koje nisu dostupne javnosti. Šire mase imaju priliku pogledati jednostavan dokumentarac i na jednostavan način se educirati.”

Phat Phillie više je nego zadovoljan uspjehom filma, za koji kaže da je kruna njegove glazbene karijere koja profesionalno traje od 1993., a kao obožavatelja hip hopa od ranih osamdesetih. “Ovo je film o naše tri najtrofejnije rap dinastije. Nemojte ga kritizirati prije nego što ga pogledate. Trebamo biti sretni i zahvalni što su Red Bull i MTV vjerovali da to može biti sjajan proizvod, što doista i jest, uz sve svoje nedostatke. ‘Stani na put’ je ozbiljan glazbeni dokumentarac koji bi trebao promijeniti percepciju domaće i regionalne hip hop scene kao jednog manje bitnog glazbenog pravca”, rekao je Phat Phillie.

• ‘NEKI ZAMJERAJU što film nije pokrio cijelu scenu, ali scene su dovoljno upečatljive i autentične da kvalitetno definiraju atmosferu’, kaže Mirela Priselac Remi

RUKU NA SRCE, FILM S TAKVOM TEMATIKOM, unatoč svoj umjetničkoj slobodi, trebao bi poštovati faktografske podatke, što redatelj dokumentarca “Stani na put” nije učinio. “Slažem se s tim ako se radi o dokumentarcu koji se historiografskim pristupom bavi razvitkom domaće scene, ali ako film jednim svojim dijelom koji se tiče Hrvatske, priča priču isključivo o mom Blackoutu, onda smatram da sam dovoljno kompetentan da znam koga treba pozvati, a koga ne. Film ne govori o nastanku hip hop scene 80-ih, nego o njenom najvećem uzletu sredinom 90-ih i kasnije. Slažem se da bi se možda podnaslov filma mogao krivo protumačiti, ali to smo ostavili PR ekipi da smisli i oblikuje, a i dokumentarac nismo mi snimili i montirali, nego ekipa s MTV-a koja se i potpisuje kao autor i producent. Nisu svi koji su ikad crtali, plesali break, repali ili skrečali mogli biti zastupljeni niti to realno i zaslužuju. Ako se, recimo, snima film o Jay Z-u ili Dr. Dreu, moraju li se u njemu baš uvijek pojaviti Afrika Bambaataa, Kool Herc i Grandmaster Flash kao začetnici hip hop pokreta? Mislim da ne. Vjerujem da bi bili zadovoljni da ih se samo spomene i da im se dade zasluženi kredit. Film se bavi pričom iz perspektive članova triju organizacija i hip hop aktivistima koji su utjecali na njih. Točno je da je bilo ljudi koji su bili aktivni na sceni prije nas, ali do dolaska Blackouta u Hrvatskoj ili FM Jama u Bosni, lokalna hip hop scena bila je na razini demo uradaka te pojedinih, mahom neprimjetnih albuma. Za sudjelovanje u filmu pozvani su ljudi koji su bili relevantni za nastanak i funkcioniranje tih crewova i ljudi koji su nam otvorili vrata i pomogli u razvoju, kao što su Slavin Balen u Zagrebu i Gru i Miško Bilbija u Beogradu. Točno je da nema Targeta, El Bahatteeja, Nereda & Stoke, ali oni se ne pojavljuju u filmu zbog organizacijskih i nekih svojih osobnih razloga koji apsolutno nemaju veze s namjernim izostavljanjem”, kazao je Phat Phillie.

O TOME KOLIKO JE VAŽNO za poznavanje i shvaćanje scene znati točne činjenice o izvođačima i znati što se događalo u povijesti popularne glazbe, pa tako i hip hopa, Remi je za Nacional izjavila: “Povijest uvijek pišu pobjednici, a u ovom slučaju pobjednici su nekadašnji klinci koji su bez fige u džepu stvarali muziku iz srca. Nitko od nas nije kalkulirao ili razmišljao ‘kako će nas povijest jednog dana pamtiti’. Stvorili smo nešto čime se možemo ponositi, nekoć scenu, glazbu, a danas dokumentarac i prateće pjesme koje pokazuju da još uvijek stvaramo, i dalje bez fige u džepu.

Za mene je to važnije od bilo čega što će kroničari reći. Kao i uvijek do sada na nama glazbenicima je da stvaramo glazbu, a na javnosti da o njoj stvara mišljenje. Pa tako i o ovom dokumentarcu.”

No upravo zbog toga važno je da se ne izostave činjenice ni ključni pojedinci u priči o hip hopu. “Stani na put” izazvao je pomutnju u hip hop zajednici onoga trenutka kada se najavio kao film o nastajanju regionalne hip hop scene, što je prilično daleko od istine. Nema nikakve sumnje da su i Blackout i FM Jam i Bassivity izuzetno važne radijske emisije, pokreti i generatori razvoja hip hopa u dijelu regije, ali “Stani na put” ipak nije film o nastajanju hip hop scene u zemljama biše Jugoslavije. Preciznije bi bilo reći da se radi o filmu u kojem su se neki akteri tog dijela glazbene scene susreli i dobro proveli, dok ih je netko cijelo vrijeme snimao.